Zoran Radonjić je po profesiji ekonomista, a ljubav prema domovini, istoriji i crnogorskom narodu, navela ga je da brojke na kratko zamijeni stihovima, iz čega je nastala pjesma Grahovac 1858, u kojoj je opjevana istorijska bitka.
Na pitanje odakle ideja da napiše ovu pjesmu kaže da "Mi, Crnogorci, uvijek čekamo jedni na druge i prebacujemo odgovornost jedni sa drugih, te mislimo da doprinos našoj zemlji treba da daje neko drugi i decenijama se čudimo kako toga doprinosa nema, ili makar nema u onoj mjeri u kojoj ga treba biti – letargično se tome čudimo ne preduzimajući ništa. Upravo iz tog razloga, htio sam da pokažem, prvo sebi, da li je moguće dati društveni doprinos mimo primarnog polja ekspertize. Uvjerio sam sebe da može, neka je to “kap u moru”, dovoljna je!"
Radonjić za MNE magazin kaže da je oduvijek volio pjesme ovog žanra.
"Kao mali, uz đeda i babu mnoge sam naučio i divio se ovoj vrsti umjetnosti. Imao sam ideju da nekad neku pokušam sam napisati, ali se nijesam usuđivao. Ovaj pokušaj došao je u pravi čas. Htio sam da u moru novih tehnologija pogledam ka prošlosti i pokušam dati novi život staroj formi. S tim u vezi, napisao sam ovu pjesmu kako bih dao doprinos vraćanju slave ovoj formi umjetnosti", kaže Radonjić.
Zašto baš Grahovac?
"Nit manje zemlje nit slavnije istorije, a Grahovac je jedno od čuda naše istorije. Često idem rutom Kotor-Nikšić pa mi nekako taj predio stalno stoji u pamćenju. Iz tog razloga sam odlučio dati jedan svoj skromni kulturološki pečat i to na bazi pročitanih knjiga i slušanih priča koje se po ustaljenoj tradiciji prenose s koljena na koljena. Naravno moram napomenuti da istorija u ovom boju pominje imenom i prezimenom mnoge učesnike kako crnogorske tako i hercegovačke, ali sam smatrao da bih prevelikim nabrajanjem istih, ova pjesma poprimila formu spjeva o rodoslovu jer nema tog plemena koje nije izgubilo nekog na Grahovcu među blizu dvije hiljade palih", pojašnjava Radonjić.
Kaže da je crnogorska raznolikost najveći blagoslov.
"Veličina naše zemlje ne treba se mjeriti kilometrima kvadratnim već svim onim što smo postigli na malom prostoru, a najznačajnije od svega je što smo prigrlili raznolikosti. I mislim da smo jedina zemlja na Balkanu koja funkcioniše koliko-toliko pozitivno i skladno sa svim našim vjerama, narodima i običajima. Imao sam tu sreću da se supruga bavi biologijom i izučavanjem životne sredine, pa sam uz nju obišao svaki kutak naše zemlje i otkrio nevjerovatne ljepote koje mnogi naši građani nijesu stigli vidjeti.. Samo jedan pogled sa Hridskog krša, ili iz doline Grebaje ili sa Komova ili sa Durmitora…vrijedi više od inostranih letova", pojašnjava Radonjić.
Da li će biti još pjesama?
"Volio bih da bude, ali vrijeme (koje je novac) mi nalaže da se posvetim onome čime se primarno bavim i u čemu sam dobar – a to je ekonomija. Sumnjam da ću u bliskoj budućnosti imati vremena da se posvetim nekoj temi ovako, jer kod mene ne može biti odrađivanja posla da se računa samo da je odrađen. Što god da radim, čime god da se bavim, trudim se i trudiću se da budem najbolji što mogu", jasan je Radonjić.
U nastavku je pjesma:
Grahovac, 1858.
Ti najmanji od naroda, tvrdi soju, tvrdog krša
Otomanskoj sili veljoj ti ne dade da leprša.
Sultani su prolazili, a želja im pust osta
Pokoriše Balkan cijeli, osim krša crnogorska.
Stambol javlja, dosta više, pokorite Crnogorce
Na Grahovac pošaljite sve najbolje turske borce.
Opremite silnu vojsku i krenite put daleka
Ovaj boj se dobit mora, Alahova slava čeka.
A Danilo broji ljudstvo, sve što ima slati mora
Odbranit se il’umrijet, što zna drugo Crna Gora.
Muških glava nema mnogo, ali neko knjazu reče
Crnogorke idu s’nama, i to sablja đe siječe.
Kroz vjekove pokazaše da strah za njih ne postoji
Sokolice naše lake, smrtno vjerne Crnoj Gori.
Majska zora tek svanjava, zora rosnu travu mije
Pred Biljardu vitezovi, Alaj-barjak tu se vije.
Eto braće Jovovića, eto Iva Radonjića
Stize Đuro s Ljubotinja vodi vojsku od Ceklina
Eto Čeva, eto Cuca a pred njima Miloš puca.
Ozari se knjazu lice kada viđe sve junake
Od sreće mu polećeše niz obraze suze lake.
Usta gordo među njima, i besjedu jednu reče
Glasom britkim kao soko, kao sablja da siječe.
Od slovenskih svih naroda, samo Crna Gora mala
Iskru sreće i slobode uspjeti je održala.
Đe kurjaci kolo vode a orlovi gnjezda viju
Tu junaci Podlovćenski sa izvora vodu piju.
To je naša sveta voda, koja teče kroz nahije
Krst se kupa u njoj časni, drukčije bit’ ne smije.
Tebi Mirko brate mili, dajem ovu hrabru vojsku
Da doneseš pobjedu mi, najsvjetliju crnogorsku.
Stiže vojska na Grahovac, primi odmah dobre glase
Kada čuše puške naše, Hercegovci dojahaše.
Zdravo braćo Crnogorci, pravoslavlja pravi borci
Dar je mali što nosimo, al’ nam želja srce para
Da se danas mi borimo, ispod vašeg ljutog lava.
Dobro došli Hercegovci, što pjevaste vi pred borbu
“E da mi je, e da mogu, crnogorsku nosit robu”,
Ja vam zelim dobro svako, svaka sreća da vas prati
Danas ćete kao jedno pod barjake naše stati.
Gleda Mirko polje ravno, pa dijeli vojsku svoju
Na tri časti, na tri kraka, po zasluzi sprema broju.
Nosili ste Alaj-barjak časno, hrabro 100 godina
Navikli su Katunjani, da Radonjić je pred njima
Vodi Ivo ljude svoje, kuća ti ga tvoja daje
Njeguši su uvjek prvi, sila Boga ne fermaje.
Desno ajde Vukotiću, nek te Čevo tvoje prati
Uzmi hrabre momke ove, što su život došli dati.
Riječani, udarnici, kao mnogo prošlih puta
Nek vas vodi, nek vas nosi, Kusovčeva narav ljuta.
Lete vojske jedna k’drugoj na Grahovo ravno polje
Iznenadi Turska vojska crnogorske sokolove.
Čudne neke puške to su što ih Turska vojska nosi
Popadaše Crnogorci kao da ih grom pokosi.
Veseli se Kadri-paša kada viđe nalet boja
Al previđe da junaka, dosta ima Crna Gora.
Miloš Androv Krivokapić, prvi među jednakima
Posmatraše oganj turski pa povika sokolima:
U mnoge sam borbe bio pa znam što se činjet mora
Juriš za mnom Crnogorci, pasti neće Crna Gora.
Ne vjeruje Turska vojska, što joj stiže preko puta
Na olova koja pale, leti vojska mnogo ljuta.
Kad handžari zasijaše i krv turska prva pade
Sjatiše se vuci gorski, Kadri-paša glavu dade.
U naletu velikome, što ga Miloš sabljom vodi
Leti narod crnogorski prema suncu i slobodi.
A Danilo željno čeka kakvi će mu doći glasi
Dal’ da slavlje velje sprema il’ kandjelo da ugasi.
Kad evo ti svite divne, što prolazi Donjim krajem
Pjeva pjesmu slobodarsku, nad svoijem zavičajem.
Crnogorska crkva stara od Ivana luču daje
Da osvešta naše pute, da se nikad ne predaje.
Silne puške vojska nosi, sa megdana sa Grahovca
Da ukrasi Vlašku crkvu u čast svakog Crnogorca.
Knjaz sagleda ljudstvo svoje, a teške se misli roje
Nema Đura nema Luke, neće biti pjesme moje.
Dokle stara Cetna dođe, pa knjaževu uze ruku
Ja ću nosit sa Grahovca, na plećima svoju muku
Danas nek se pjesma čuje i pobjeda naša slavi
Neka kapa crnogorska na svačijoj igra glavi.
Neka oro ne prestaje, mrijeti se jednom mora
Ajmo knjaže zaigrati, živjela nam Crna Gora.
Ako jednog dana dođu zli glasovi, zla vremena
Da ne bude Crne Gore nit imena sveta njena
Gusle će nam pjevat naše, da pamtimo majsku zoru
Da Grahovac luča bude, da vratimo Crnu Goru.
Crnogor
Svaka čast, junače! Dok čitam ove stihove, kao da gledam scene koje pjesnik opisuje! Nema bitke ni rata đe plemena crnogorska nijesu dali po kola mesa! Zato se ne može vrdat sa Crnom Gorom! Dok je jednoga Crnogorca na svijet i žara crnogorskoga u njemu, opstaće i ponovo procvjetat Crna Gora!