Joakim Trir je norveški režiser koji na povlađuje publici. Njegov film "The Worst Person in the World" je u trci za Oskara, a glumica Renate Reinsve je na Kanskom filmskom festivalu dobila status najbolje.
Ne očekujte laganu vožnju od ovog ljubavnog filma. Trir je ušao u jedan od najtežih kinematografskih žanrova – romantičnu dramu i uspio da napravi remek djelo.
Film je podijeljen na 13 djelova koji prate glavnu junakinju Džuli. Renate Reinsve je glumica koja je iznijela taj zadatak, i vinula se poput rakete, zahvaljujući svom zrelom, osjetljivom, nježnom tumačenju Džuli.
Odakle neobičan naslov filma – Najgora osoba na svijetu? Teško da može da se odnosi na samu Džuli, iako „šutne“ dva muškarca, a drugog i vara i laže, ali sve vrijeme mi je vidimo kao ranjivu devojku kojoj se ništa ne može zamjeriti. Džuli smo ja i vi…Džuli je potraga za samim sobom. Kao bilo koja osoba u 20-im, ona je prestravljena od bespovratno donijetih odluka i izbora.
Možda se naslov ipak odnosi na njenog divnog dečka, crtača stripova Aksela (kog igra fenomenalan Anders Danielsen Lie) koji u jednom trenutku upada u haos zbog sukoba sa novom generacijom feministkinja.
Džuli je urnebesno nesigurna šta želi od života. Studira medicinu, a onda odjednom oduševljeno prelazi na psihologiju, pa se baca na fotografiju. Počinje vezu sa zgodnim tipom kog ostavi na partiju i ode sa Akselom.
Ali kako njene 20. odmiču ona shvata da Aksel postaje sve popularniji, dok ona i dalje radi u knjižari za bijedne pare. Stvari počinju da se mijenjaju kad ostavi Aksela na žurci i upozna momka koji se zove Eivind (Herbert Nordrum) koji slično kao i ona radi u prodavnici. Da li se napokon pronašla?
Ovaj film je nježan i zabavan na konvencionalne načine, ali je istovremeno i jako realan. To je vrsta filma za koju su nam očekivanja nikakva, a onda te neprimjetno uvuče, postaješ kao voajer koji vapi za sljedećim kadrom i pritiskaš pauzu da ga razvučeš. Postavlja krucijalna pitanja i obrađuje teme važne za svakog čovjeka - u koga se zaljubljuješ? Ko je „onaj pravi“? Kada ću se napokon smiriti?
Tu su i dvije scene koje dugo ostaju u glavi - jedna kada ona konačno skupi hrabrost da kaže Akselu da ga napušta, i cio sviet ulazi u zamrznuti kadar dok ona trči ulicama Osla da pronađe Eivinda i poljubi ga. I druga - kad tokom sjedeljke sa Ejvindom i njegovim prijateljima uzme "pečurke" i počinje da halucinira i suočava se sa svojim ocem od kog je otuđena.
Svijetu nedostaje više ovakvih filmova, nepretencioznih, realnih koji nas podsjećaju na najbolje i najgore u životu i s kojima se identifikujemo na više nivoa, bez obzira na to koliko godina imamo. I ljubav je baš u svakom kadru, zavisi samo iz kog ugla gledate i želite li da je vidite.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR