Rajko Todorović Todor: Srećan rođendan, majstore

Istaknuti crnogorski umjetnik, slikar čija su platna opijena borbom crnogorskog  naroda za  slobodu, intelektualac koji ne ćuti, prijatelj Antene M, Rajko Todorović Todor danas je zaokružio 72 životna ljeta. Ili životne zime, budući da je rođen 21. februara 1952. godine u Jasenovom polju kod Nikšića, u zemlji koju su vjekovima šibali studeni vjetrovi istorije. To teško, silovito i slavno nasljeđe, upredeno sa sumornim vremenom današnjim, čini potku njegovog slojevitog umjetničkog opusa započetog prije više od pola vijeka.

Akademik DANU i akademski slikar, profesor i pedagog, dobitnik svih najvećih državnih priznanja, Todor pripada onoj grupi intelektualaca koji svoju, svetu, stvaralačku dužnost snažno afirmišu demijurškim, i kritičkim odnosom prema političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i sveukupnoj zbilji.

Njegova etika i estetika uzajmno su prožetih vrijednosti koje se temelje na shvatanju okruženja uobličenog filigranskim djelovanjem čovjeka. Todorova se stvaralačka energija i poetika sijeku u svakoj tački sa moralom kao arhitektom ljudskog univerzuma.

Sloboda i stvaranje, kao i sloboda i nepristajanje na neprihvatljivu datost imperativi su umjetničkog i intelektualnog djelovanja, koje tek kroz nekoliko usta progovori u savremenoj Crnoj Gori. Todor je od onih koji drže da je  vrijednost u osnovi nacije kojoj pripada, da je Crnu Goru stvorila i oblikovala njena etika.

 “I nije lako tu etiku nositi i izdržati, kao ni živjeti život etike. Pa onda ljudi prelaze u druge nacije. Osipaju se… Mi smo siromašni u ozbiljnim, pametnim, hrabrim ljudima. Nama su žene mnogo pametnije i hrabrije. Crnu Goru su do danas, na ovoj tankoj niti, održale Crnogorke, ne Crnogorci.”

“Crna Gora – nikada sama sa sobom, vazda sa 100 neprijatelja, nikada sa iskrenim prijateljima… 150 godina velikosrpska elita kidiše na Crnu Goru. Srbija je jedina zemlja na svijetu koja ima tri vojske – sivu, regularnu, koju ima svaka država, zatim crnu vojsku – to su popovi; i bijelu vojsku – to je velikosrpska politička i elita medijskih lajavaca. I sve to kidiše na Crnu Goru”.  

Iz intervjua Đorđu Šćepoviću - Knjiški ljudi

I dok većina drži glavu u pijesku, žmureći nad zatiranjem crnogorskog identiteta, nasrtajima srpske i ruske čizme, očiglednim umiranjem pravde, estradizacijom kulturnog prostora, Todorova riječ precizno pogađa metu.

Jednostavno sam ,,prisiljen“ kao čovjek da reagujem. Posebno sam osjetljiv na maltretiranje žena, ljudske gadosti i urušavanje bilo kakve etike. Ovo je vrijeme rijalitija, ljudima je sve dozvoljeno. E, pa ne može biti sve dozvoljeno! Obaveza ljudi je da reaguju i ukažu na to.”  

Iz intervjua Andrijani Đorđević  - Pobjeda 

Rođen je 21. februara 1952. u Jasenovom Polju. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Beogradu, a sedam godina proveo na čelnom mjestu u Udruženju likovnih umjetnika Crne Gore. Za profesora slikanja na FLU na Cetinju izabran je 1997. godine. Član je PEN centra Crne Gore i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo, a laureat je i najznačajnije državne nagrade ‒ Trinaestojulske nagrade. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore. Do sada je imao 30 samostalnih i 250 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu na kojima je izlagao cikluse slika: Relacije I i Prizori, Strvine i Zvijeri, Vučji Do, Krnovo, Tera terabilita, Mediteran, Relacije II, Sole mio, Memory, Melanholija, Pogled, Adam i Eva, B52, Ljudi, ljudi, gubilišta i Bezimeni ciklus.