Muzički centar Crne Gore svečano je zatvorio sezonu 2024/25 izvođenjem opere Don Đovani, jedno od najvećih djela genija Volfganga Amadeusa Mocarta, koje vjekovima očarava publiku širom svijeta.
Opera koja je izvedena 4. i 6 i 7. juna realizovana je dirigentskom palicom Marka Korovića, maestra prepoznatljivog po ekspresivnom tumačenju muzičkog djela, dok režiju i scenografiju potpisuje Aleksandar Nikolić, čije je scensko viđenje dalo modernu i uzbudljivu interpretaciju.
U ovom muzičkom remek djelu Bjelopoljka Ena Topčibašić, sopran, školovana u Beču, igra ulogu mlade i naivne Cerline.
Antena M: Opera Don Đovani jedna je od najizvođenijih djela bogatog operskog repertoara. Kako doživljavate ovu operu i njene teme?
Ena Topčibašić: Iako je nastala u vremenu dalekom od današnjeg, njene bezvremenske teme ostaju bliske savremenom čovjeku, što je čini izuzetno relevantnom.
Mocartova djela predstavljaju veliki izazov za izvođača – kako s aspekta vokalne tehnike, tako i u pogledu interpretacije i scenskog oblikovanja lika. Don Đovani, kao njegova posljednja opera, možda je i vrhunac njegovog operskog stvaralaštva.
Likovi su izuzetno slojeviti – svaki nosi u sebi čitav spektar emocija i unutrašnjih konflikata. Dinamične smjene raspoloženja, kontrasti između želja, strahova i moralnih dilema čine ovu operu izuzetno bogatom i univerzalno bliskom. U tim emotivnim previranjima svako od nas može prepoznati dijelove vlastitog iskustva – i upravo zato je Don Đovani i danas snažno savremen.

Antena M: Mocartovi ženski likovi su kompleksni, inteligentni i često nose moralnu snagu. Kako ste vi gradili svoju junakinju - da li ste više tražili njenu psihološku dubinu ili muzički jasnoću?
Ena Topčibašić: Likovi u Mocartovim operama su višedimenzionalni i kompleksni. Lik Cerline za mene je posebno zanimljiv jer u mnogo čemu odražava samog Don Đovanija – ona je, na neki način, njegov ženski pandan.
Mlada djevojka iz nižeg društvenog sloja, vođena ambicijom i željom da se izdigne iz svog položaja, istovremeno je hrabra, proračunata i spremna da preuzme rizik zarad cilja.
Sličnost sa Don Đovanijem ogleda se u lakoći, smjelosti, flertovanju, ali i koristoljubivosti kojom oboje pokazuju sposobnost da manipulišu svojim okruženjem kako bi ostvarili svoje želje. Iako Don Đovani i Cerlina imaju različite motive, njihov način postupanja je sličan – oboje koriste svoju šarmantnost i inteligenciju da ostvare svoje ambicije.
U građenju lika Cerline tražila sam ravnotežu između njene spoljne naivnosti i unutrašnje složenosti. Nekad tekst govori jedno, a muzika otkriva istinu – i obrnuto. Upravo u tim kontrastima pronašla sam osnov svoje interpretacije. U suptilnoj igri između onoga što se kaže i onoga što se zaista osjeća leži istina.
Kod Cerline me je zanimala ta ambivalentnost: koliko je iskrena, a koliko proračunata? Koliko osjeća, a koliko igra? Kroz muziku sam joj pokušala dati jasnoću, a kroz scenski izraz – složenost koja ostavlja prostor publici da je doživi na više nivoa.
Antena M:Kakvi su vaši utisci nakon izvođenja ove opere na crnogorskoj sceni?
Ena Topčibašić: Ovo iskustvo će definitvno zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu, od početka me je posebno oduševila i nadahnula inicijativa Muzičkog centra Crne Gore i cijelog tima da realizuju ovako zahtjevan projekat. Bila mi je čast da budem dio prve crnogorske postavke ovog Mozartovog remek-djela i da sarađujem sa izuzetnim umjetnicima, kako na sceni, tako i iza nje. Ono što bi bio veliki izazov i za etablirana operska pozorišta, tim Muzičkog centra iznio je s ogromnim entuzijazmom, posvećenošću i izvanrednom organizacijom. Publika u Crnoj Gori dobila je priliku da iskusi čaroliju opere, a to smatram značajnim korakom u razvoju naše kulturne scene. Ponosna sam i zahvalna što sam bila dio ovog važnog i istorijskog trenutka.

Antena M: Na kojim scenama ćemo vas gledati u narednom periodu? Da li biste jednog dana željeli da istražite i crossover žanr - mozda nešto što povezuje klasiku sa savremenim muzičkim izrazima?
Ena Topčibašić: Moj sljedeći angažman je na festivalu operete „Lehár Festival“ u Bad Ischlu u Austriji, gdje ću tumačiti lik Barbare Delakva u opereti „Jedna noć u Veneciji“ Johana Štrausa.
Zašto da ne? Iako je moj primarni cilj da opersku umjetnost kroz savremen i inovativan izraz učinim još aktuelnijom i bližom publici – posebno onima koji možda misle da opera nije za njih – veoma me inspiriše ideja da baš takvim ljudima donesem novo, drugačije iskustvo. Sigurna sam da bi, nakon predstave, izašli promijenjeni: dirnuti dijelom priče sa scene, noseći u sebi neku novu emociju ili uspomenu.
mr
Bravo za Enu i Anu... A i za Muzički centar...