Svjetskom premijerom crnogorskog filma VIDRA, večeras je u Narodnom pozorištu Sarajevo, otvoren Takmičarski program - igrani film 31. Sarajevo Film Festivala.
Crveni tepih drugog dana Sarajevo Film Festivala obilježila je upravo ekipa filma "Vidra" predvođena rediteljom Srđanom Vuletićem i scenaristom Stefanom Boškovićem, uz koje su prošetali i glumci iz filma - Maša Drašler, Savin Perišić, Pavle Marković, Nada Vukčević, Marko Janketić.
Povodom premijere portal klix.ba razgovarao je sa scenaristom Stefanom Boškovićem, o saradnji sa rediteljem i izazovima rada sa mladim glumcima.
Na početku Bošković je otkrio kako je saradnja sa Srđanom Vuletićem počela još dok je bio na masteru u Sarajevu. „Vjerovali ili ne, do saradnje je došlo prije pet-šest godina, dok je Vuletić predavao predmet scenario. Ja sam tad razvijao ideje za ovaj film, a on mi je rekao: ‘Ako nemaš nikog drugog, volio bih da režiram ovaj film.’ Bio sam oduševljen iskrenošću i odmah sam pristao. Kasnije sam učestvovao i u muzici, montaži… Sve smo razvijali zajedno“, ispričao je Bošković.
Naglašava da je saradnja bila otvorena i usklađena. „Srđan je odličan reditelj i super čovjek. Lako je raditi s njim, a s mladim glumcima je bilo zabavno i poučno.“
Poseban izazov bio je rad s mladim glumcima, za koje je „Vidra“ bio prvi filmski projekat. „Treba ih pažljivo pripremiti, naučiti osnovne stvari – od gledanja u kameru do poistovjećivanja s ulogom. Pisati za mlade ljude je bilo izuzetno zanimljivo“, dodaje scenarista.
Bošković je scenario razvijao uz konsultacije s tinejdžerima: „Davao sam im scene i pitao kako bi oni reagovali. Pisao sam iz vizure 42-godišnjaka, ali u sebi još uvijek mislim da sam negdje na 15. godini. Htio sam da prikaz bude iskren, bez stereotipa naše generacije.“
Tema filma, objašnjava, odnosi se na patrijarhat i njegov uticaj na položaj žena u društvu. „Živim u Crnoj Gori, gdje je patrijarhat jak. Film pokazuje sistemsku nemoć mlade djevojke, njene majke i odnose u patrijarhalnom okruženju. Opsesija muškim pogledom na žensko tijelo dodatno komplikuje situaciju. Da je u pitanju dječak, film ne bi imao istu snagu – dječaci se drugačije ponašaju, a ovo može uništiti život djevojčice.“
Što se tiče scenarija, Bošković kaže: „Scenario je ostao vjeran originalu. Bilo je ideja za scene, ali osnovna priča se nije mijenjala.“
Na kraju, Bošković ističe da mu je najvažniji proces stvaranja, a ne nagrade ili popularnost. „Ne očekujem ništa. Kad proces završi, ja završavam. Film ide publici – nadamo se da smo ponudili svoj ugao priče i da možemo stati iza njega. Sad je sve do publike.“
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR