3 °

max 8 ° / min -0 °

Utorak

16.12.

8° / -0°

Srijeda

17.12.

12° / 2°

Četvrtak

18.12.

15° / 10°

Petak

19.12.

14° / 10°

Subota

20.12.

15° / 9°

Nedjelja

21.12.

13° / 8°

Ponedjeljak

22.12.

13° / 8°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Mladi pijanista koji osvaja emocijom: Simo Šišević o muzici i nadahnuću

Izvor: Privatna arhiva

Kultura

Tag Gallery
Comments 0

Mladi pijanista koji osvaja emocijom: Simo Šišević o muzici i nadahnuću

Autor: Antena M

  • Viber

Nakon nedavnih koncerata u Centru za kulturu Berane i Zetskom domu na Cetinju, mladi crnogorski pijanista Simo Šišević potvrdio je reputaciju umjetnika čiji nastupi spajaju mladalačku emociju i virtuoznu zrelost interpretacije.

Beranska i cetinjska publika imala je priliku da, kroz njegov raznovrsni program, putuje evropskim muzičkim krajolikom uz djela Šuberta, Metnera, Bartoka, Mokranjca, de Falje, Mompoua, Albeniza i Lista.

Rođen u Podgorici 1999. Šišević pripada novoj generaciji pijanista koji karijeru grade na međunarodnoj sceni, ali ostaju snažno povezani sa svojim korijenima.

Diplomirao je na Kraljevskom muzičkom koledžu u Londonu, a trenutno se usavršava na postdiplomskim studijama na Kraljevskoj akademiji za muziku u Londonu, kao i na Akademiji del Ridoto u Italiji.

Dobitnik je prestižnih nagrada na takmičenjima u Španiji, Italiji i Crnoj Gori, a u sezoni 2024/2025. stipendista je Fondacije Miloš Karadaglić.

Kombinacija emocije, intelekta i virtuoznosti koju posjeduje čini ga jednim od najperspektivnijih mladih pijanista u regionu.

U razgovoru za Antenu M, Šišević otkriva kako razmišlja o muzici, sceni, studijama i umjetničkom putu koji tek počinje da dostiže svoj puni zamah.

Razgovarala Tijana Radulović

Radulović: Iako već neko vrijeme živite i nastupate u inostranstvu, ni crnogorska scena vam nije strana. Imali smo priliku da vas slušamo u Podgorici, Kotoru, Budvi i Baru. Ipak, ovog novembra prvi put ste se predstavili beranskoj i cetinjskoj publici. Kakve utiske nosite sa nastupa u Centru za kulturu Berane i Zetskom domu?

Šišević: Drago mi je da publika može da me čuje u gotovo svim gradovima u Crnoj Gori. Koncerti su nadahnuće bez premca i volim što tu energiju mogu da podijelim sa svojom publikom. Program je, čini mi se, bio nesvakidašnji i veoma interesantan, pa je samim tim ostvarena lijepa razmjena između publike, muzike i mene.

Radulović: S kojom emocijom ćete pamtiti ove nastupe? Postoji li nešto što ćete posebno pamtiti?

Šišević: Odavno nijesam u novembru boravio u Crnoj Gori, pa sam zaboravio koliko magično može da bude. Taj spektar boja oplemenjuje viziju djela i atmosferu koja se u meni stvara, a koju žudim da podijelim na svakom koncertu. Nastupi u Beranama i na Cetinju bili su divna prilika da se i publika iz tih gradova upozna sa mojim umjetničkim radom. Posebno mi je zadovoljstvo što sam ovako raznovrstan program, nadahnut evropskim folklorom, izveo u svojoj domovini.

Radulović: Da li, i u kojoj mjeri, ambijent u kojem nastupate utiče na vašu interpretaciju? Po čemu se razlikuje, primjera radi, nastup u Crkvi Svetog Džejmsa u Londonu od nastupa u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“?

Šišević: Utiče, naravno. Kao ljubitelj arhitekture, uvijek zapazim detalje koji krase koncertne sale, najviše sa scene. Osjeti se „duša“ sale, ukoliko je ima, a to mnogo zavisi i od slušalaca. „Zetski dom“ je jedna od najljepših dvorana u Crnoj Gori i kao takva hrani volšebnim momentima koji stvaraju osjećaj da sam „uhvatio“ publiku i vodim je kroz fantaziju koja se dešava samo u tom trenutku, tu, između mene i njih. To je svojevrsna intimnost koja nas sve povezuje.

Radulović: Program koji ste izveli povezuje veoma različite autore i stilove. Koja nit ili raspoloženje su vas vodili pri sastavljanju tog programa?

ŠiševićNit koja prožima ovaj program – kroz plesove poput tanga, sardane, poloneze, rumunskih igara, kapricioznog mađarskog melosa, raskošne ruske melodike i južnoslovenskih ritmičkih uticaja – jeste majstorska stilizacija onoga što su izvorno narodne karakteristike muzike. Program je podijeljen u četiri segmenta koji se zvučno i stilski nadovezuju. Najvažnije je što mi dozvoljavaju da stvorim posebnu atmosferu u koncertnoj sali, atmosferu u kojoj vodim misao tako da slušaoci u svojoj duši pronađu nešto više, da pogledaju u unutrašnje ogledalo malo dublje i šire.

Privatna arhiva 

Radulović:Mladi ste, ali iza sebe već imate bogato koncertno iskustvo. Kako balansirate između tehničke virtuoznosti i emocionalnog izraza? Šta vam je važnije?

Šišević: Velika strast, rad i intelekt. Tehnička virtuoznost je samo mali dio emotivnog izraza. Oduševljavati se iznova motivima, frazama, harmonskim tokovima, razvojem više glasova paralelno; njegovati nepresušnu strast i radoznalost koja vodi kroz poeziju, arhitekturu, istoriju, slikarstvo, film – kroz sve umjetnosti; erudicija; uživanje u strukturi djela, u tonu kao iskri umjetnikovog uma; razumijevanje kompozitorske ideje i usaglašavanje svog čitanja sa genijima koji su „iz ništa stvorili sve“ – vjerujem da se između ovih redova nalazi odgovor na vaše pitanje.

Radulović:Trenutno ste na postdiplomskim studijama u Kraljevskoj akademiji za muziku u Londonu i na Akademiji del Ridoto u Italiji, nastupali ste sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom i Festivalskim orkestrom KotorArt-a, dobitnik ste brojnih nagrada. Jeste li očekivali ovakav razvoj karijere, imajući u vidu da klasična muzika odavno nije dio mejnstrim kulture?

Šišević: Naravno. Kod mene se stvari razvijaju prirodno, pa svoje uspjehe tako i prihvatam. Imao sam i imam čast da se školujem na zaista najboljim konzervatorijumima i da radim sa eminentnim pijanistima. Kraljevska akademija sada, a Kraljevski koledž tokom osnovnih studija, u potpunosti hrane moju želju za usavršavanjem i pružaju izvanredne mogućnosti koje se rijetko gdje mogu pronaći. Uz to, rad sa profesorima kao što su Tatiana Sarkisova i Boris Berman ostavlja neminovan i dubok trag na moj pijanistički izraz. Tradicija koja potiče od Oborina, Baškirova, Goldenvejzera, pa sve do Lista, nadahnuće je posebne vrste.

Radulović:Stipendista ste Fondacije Miloš Karadaglić. Šta vam, lično i profesionalno, znači podrška fondacije koja nosi ime jednog od najznačajnijih crnogorskih muzičara na međunarodnoj sceni?

Šišević: Iskoristio bih priliku da zahvalim Fondaciji Miloš Karadaglić na podršci i prepoznavanju mojih ambicija i vrijednosti. Biti stipendista Miloševe fondacije je i velika čast i obaveza, jer nosi ime jednog od najznačajnijih umjetnika gitare i muzike uopšte. Fondacija je od velikog značaja i za crnogorsku kulturu, jer je prva umjetnička fondacija takve vrste kod nas.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR