Upotreba generativne vještačke inteligencije (GVI) u poslovnom i pravnom okruženju otvara niz složenih pitanja koja zahtijevaju pažljivu analizu. Iako ovi alati nude znatne prednosti u pogledu efikasnosti i produktivnosti, njihova upotreba donosi pravne izazove koji se odnose na zaštitu podataka, očuvanje informacija i potencijalne sudske postupke.
Alati generativne vještačke inteligencije (GVI), koji proizvode tekst i multimedijalni sadržaj na osnovu podataka na kojima su trenirani, otvaraju niz pravnih pitanja, poput zaštite privatnosti, bezbjednosti podataka i privilegovanih informacija. U kontekstu pravnog otkrivanja (discovery), GVI upiti i rezultati mogu se smatrati jedinstvenim informacijama koje je potrebno sačuvati u svrhu potencijalnih parnica. Organizacije moraju razmotriti na koji način će sačuvati ove podatke i da li je potrebno prilagoditi standardne sporazume o elektronski pohranjenim informacijama (ESI), navodi se u pravnoj analizi koju je danas objavio Reuters.
Takođe, od suštinskog je značaja da organizacije imaju jasne politike upravljanja informacijama i odgovarajuće obuke koje obuhvataju upotrebu GVI alata u okviru poslovanja. To podrazumijeva i utvrđivanje da li se GVI-generisani upiti i rezultati smatraju „zvaničnim zapisima“, te, ukoliko je tako, prilagođavanje postojećih politika i rasporeda čuvanja dokumenata. Ključno je angažovati pravne stručnjake koji se bave upravo upravljanjem i očuvanjem GVI informacija, kako bi se osiguralo pravilno arhiviranje podataka kad god je to potrebno.
Generativna AI stvara jedinstvene, nove zapise
Svaki GVI alat funkcioniše drugačije, u zavisnosti od načina na koji je podešen i kako su organizovani njegovi sistemi za skladištenje podataka. Pravnici moraju razumjeti i vrste podataka koji se generišu i mjesta gdje se ti podaci pohranjuju za svaki konkretan alat. Riječ je o tehnologiji koja se brzo razvija i čije funkcionalnosti variraju, pa je važno utvrditi kako konkretan alat radi i gdje tačno čuva svoje upite i rezultate.
Na primjer, aplikacija koja pravi sažetak sastanka najčešće prvo pravi transkript sastanka, koji potom analizira kako bi generisala sažetak. Pitanje je: gdje će ti dokumenti biti pohranjeni? Da li će biti u oblaku kod organizatora sastanka, integrisani u korporativnu mrežu, ili možda podijeljeni među učesnicima? Koliko dugo će se ti podaci čuvati? Odgovori zavise i od tehničkih podešavanja i od politika organizacije o čuvanju dokumenata.
Sudovi počinju da se bave tretmanom AI-generisanih sadržaja
Iako se alati GVI ubrzano šire posljednjih godina, sudska praksa i dalje tek počinje da se bavi načinima njihove upotrebe i vrstom podataka koju proizvode. U predmetu Tremblay protiv OpenAI iz 2024. godine, pred Okružnim sudom Sjeverne Kalifornije, grupa autora je tužila OpenAI za navodno kršenje autorskih prava, tvrdeći da je kompanija trenirala ChatGPT koristeći njihove zaštićene knjige.
OpenAI je tražio uvid u naloge tužilaca na ChatGPT-u i upite koje su koristili tokom testiranja prije podnošenja tužbe, uključujući i negativne rezultate – one koji nijesu reproducirali niti rezimirali djela tužilaca. Sudija je odobrio zahtjev, ocijenivši da su postavke naloga i negativni rezultati faktografski radni materijal, ali da su tužioci odustali od privilegije time što su veći dio tih informacija već uključili u tužbu i prateću dokumentaciju.
Međutim, kad su tužioci uložili prigovor na tu odluku, viši sudija je presudio da je niži sud pogrešno primijenio pravo, jer su upiti bili osmišljeni od strane advokata i predstavljali njihova mentalna zapažanja i strategije ispitivanja ChatGPT-a.
Sud je usvojio zahtjev tužilaca za zaštitu prava, odbivši zahtjev tuženih da se prinudno dostave negativni rezultati testiranja i dokumentacija o samom procesu, ali je naložio tužiocima da dostave konkretne upite i postavke naloga korišćene za generisanje primjera navedenih u tužbi.
Mogućnost strana u postupku da djelotvorno zastupaju svoje pozicije u ovom sporu zavisila je od toga da li su primijenili metodološki dosljedan i ponovljiv način rada, što podrazumijeva i pravovremeno očuvanje svih podataka potrebnih za takav pristup. Kao i u svakom slučaju gdje su ovi aspekti od značaja, pravovremeno planiranje i djelovanje, uz pomoć stručnjaka iz oblasti arhiviranja podataka i upravljanja informacijama, predstavlja najbolju praksu.
Preporučene najbolje prakse za pravilno i pravno održivo čuvanje podataka i upravljanje informacijama
Dokumenta i podaci nastali korišćenjem GVI alata mogu biti relevantni u očekivanim ili tekućim pravnim sporovima, ukoliko se odnose na tužbene navode i odbrane, i ako su srazmjerni potrebama konkretnog slučaja. Pravnici i stručnjaci za upravljanje informacijama moraju biti spremni na ovu mogućnost ako njihovi klijenti koriste ovakve alate. U nastavku su navedene preporučene najbolje prakse:
Rana uključenost je od presudnog značaja
Pravnici i stručnjaci za upravljanje informacijama treba da budu uključeni kao ključni akteri već u fazi kada organizacija razmatra uvođenje GVI alata. Ako se pravni sektor uključi tek nakon što je alat već implementiran – ili još gore, nakon što se već neko vrijeme koristi – može biti teško obezbijediti očuvanje relevantnih podataka ili pravilno savjetovati o pitanjima kao što su zaštita advokatske tajne i povjerljivosti podataka.
Stručnjaci za upravljanje informacijama takođe mogu ponuditi korisne smjernice o pravilima čuvanja i konačnog brisanja podataka koji nastaju korišćenjem ovih alata.
Razumjeti kako alat stvara, čuva i obrađuje podatke
Stručnjaci iz oblasti prava i upravljanja informacijama treba da učestvuju u procesu izbora, testiranja i uvođenja GVI alata, kako bi razumjeli gdje se podaci i dokumenta generisana tim alatima čuvaju i kako se njima upravlja.
Organizacija ne može sačuvati podatke koje ne zna gdje se nalaze niti kako da ih izvuče za potrebe pravnog otkrivanja. Detaljna analiza lokacija skladištenja i razumijevanje onoga što se zapravo kreira su od suštinskog značaja. Kada je riječ o GVI, ovo je još važnije zbog brzog razvoja ovih alata, što zahtijeva dublju analizu nego kod već ustaljenih tehnologija.
Politike o čuvanju podataka i pravne blokade moraju biti ažurirane i sprovedene
Politike o čuvanju dokumenata možda će morati da se ažuriraju kako bi se obezbijedilo da dokumenta i podaci koje generišu GVI alati budu zadržani onoliko dugo koliko to nalažu poslovne potrebe i relevantni zakoni.
Isto tako, politike o pravnoj blokadi (legal hold) i obavještenja zaposlenima moraju obuhvatiti nove tipove podataka koje generišu AI alati, kako bi zaposleni bili svjesni obaveze čuvanja tih podataka. Ove politike su efikasne samo ako se njihovo poštovanje redovno prati i dokumentuje, pa je potrebno uspostaviti procese koji garantuju pravilno arhiviranje i dostupnost podataka.
Obuka korisnika je ključna
Kao i svaki alat, rezultat i pouzdanost generativne vještačke inteligencije (GAI) u velikoj mjeri zavise od načina na koji se koristi. Ozbiljan program obuke korisnika, koji ne obuhvata samo funkcionalnosti već i potencijalne rizike upotrebe ovih alata, treba da bude preduslov za pristup ovim tehnologijama.
S obzirom na to da GAI može da „halucinira“ – odnosno da generiše podatke i dokumenta koji ne odgovaraju stvarnosti niti odražavaju stvarni unos zaposlenih – postoji realna opasnost da se nenamjerno kreira podatak koji može biti otkriven u pravnom postupku, a da je zapravo netačan. Takvi podaci ne samo da nemaju vrijednost za poslovno odlučivanje, već mogu predstavljati ozbiljan pravni rizik ako se na njima temelji neka pravna argumentacija. Zbog toga, svaki sadržaj koji proizilazi iz AI alata – bilo da su to sažeci, transkripti, teze, argumenti ili drugi oblici teksta – mora biti pažljivo pregledan i potvrđen prije nego što se sačuva.
Obuka korisnika treba da se ažurira u skladu s razvojem novih alata, a način njihove upotrebe mora se pažljivo pratiti kako bi se obezbijedilo odgovorno korišćenje i umanjila mogućnost nastanka problematičnih sadržaja.
Zaključak
Kao i kod svake nove tehnologije, važno je da se rizici i obaveze koji dolaze s njenom upotrebom procijene uporedo s analizom njenih prednosti. Od šireg uvođenja GAI u korporativno okruženje od strane stručnjaka za informaciono upravljanje, do preciznog podešavanja protokola o elektronski sačuvanim informacijama (ESI) od strane eksternih pravnih savjetnika – integracija GAI u poslovanje i pravnu praksu je značajan izazov koji zahtijeva pažljiv i sveobuhvatan pristup.
Generativni AI alati imaju ogroman potencijal da promijene način rada, ali ih je potrebno pažljivo procijeniti, testirati, prilagoditi i koristiti uz punu svijest o činjenici da mogu generisati podatke koji moraju biti sačuvani i koji mogu imati pravnu važnost.
-----
Autorka analize je Tara Lor, redovna kolumnistkinja za elektronsku dokumentaciju u okviru Reutersovih tema “Legal News” i “Westlaw Today”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR