Predsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore i akademik CANU Zuvdija Hodžić, u intervjuu za Dnevne novine podsjeća na herojski, prvi antifašistički ustanak u Evropi, crnogorski ustanak 13. jula 1941, govori o aktuelnoj situaciji u “komšiluku” i na globalnom planu, izazovima koji stoje pred Crnom Gorom na evropskom putu, potrebi efikasnijeg djelovanja države u otklanjanju recidiva anticrnogorske politike…
"Trinaesti jul je naš najveći praznik i mi ga tako i slavimo. Da je pravde, zbog svog značaja mogao bi biti i međunarodni, evropski Dan borbe protiv fašizma. Njegov fenomen nijesmo iskoristili da ga promovišemo i afirmišemo kako zaslužuje i kako zaslužujemo. Trinaest dana poslije ustanka i oslobođene gotovo čitave Crne Gore, Tito je pozvao srpski narod da se ugleda na hrabri crnogorski narod…
Na centralnoj proslavi u Danilovgradu podsjetićemo da smo u Podgorici podigli spomenik Titu; u Nikšiću Ljubu Čupiću i crnogorskim komitima, bili smo na Neretvi, Sutjesci, Drvaru, Jajcu, Kumrovcu, uživamo najveći ugled među boračkim organizacijama u bivšim jugoslovenskim republikama, izuzetno smo poštovani od evropskih asocijacija veterana i antifašista. Dakle, slavimo ga u prazničnoj atmosferi, i partizanskoj Crnoj Gori i složenoj međunarodnoj situaciji", poručuje Hodžić.
Od obnove nezavisnosti prošlo je 13 godina. Na međunarodnom planu Crna Gora je uvažena država, ali na unutrašnjem planu ima još političkih i klerikalnih subjekata koji negiraju i crnogorsku naciju i crnogorsku državu. Upitan kako to objašnjava, Hodžić kaže kako to što je Crna Gora uvažena na međunarodnom planu ne znači da je van geo-političkih, vojnih, vjerskih i drugih interesa i planova vodećih svjetskih sila, ali i drugih.
"Toga je uvijek bilo i biće. Nekome više, nekome manje, u ostvarenju tih interesa pomažu, bolje reći služe, i neki s kojima živimo, češće jedni pored drugih nego zajedno, koji time rade i protiv nas i protiv sebe. Mi, uglavnom, imamo opoziciju koja nije to vlastima. Da je tako svima bi bilo bolje, pa i vlastima, ali je naša opozicija državi, zbog čega nam je svima gore", poručuje on.
Hodžić podsjeća da je Crna Gora sekularna država, vjerske zajednice su zakonom odvojene.
"Što je dobro i za nju i za njih, potvrda demokratske, etičke i ideološke zrelosti crnogorskog društva nastalog na partizanskim, da ne kažem komunističkim temeljima. Sigurni u sebe i svoju državu, potcijenili smo „spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja”, pokazali se čak i naivnim, što je iskoristila Srpska pravoslavna crkva i poklopila duhovni i teritorijalni prostor Crne Gore. Amfilohije je svojim umijećem i besprizornošću postao ekonomska sila. Bogatstvo se nagomilalo, duh je izašao iz boce, i šta sad? Da goluba u ruci pusti za vrapca na grani? Naravno, Srpska pravoslavna crkva će to bogatstvo, a ne vjeru, braniti „životom do posljednjeg monaha”, poručuje Hodžić.
Smatra kako događaji i prilike u komšiluku i okruženju mogu da pomognu, ali i da uspore naš proevropski put.
"Imamo sreću da su naši manjinski narodi, kao i većinski, iskreno privrženi Crnoj Gori i doživljavaju je svojom domovinom. Oni su i most saradnje sa susjedima. No, mogu biti i porušena ćuprija, jer istorijske, nacionalne, etičke, vjerske i druge veze Srba, Albanaca, Bošnjaka, manje Hrvatima, sa „maticom”, pogotovo kad se raspale strasti, sigurno negativno utiču na unutrašnju stabilnost. Ne uzdam se u Boga, nego u razum i mudrost naših ljudi, pa i snagu države da umijemo i da čuvamo i da unaprijedimo međuljudske, međuvjerske i međuetničke odnose po kojima smo prepoznati", dodaje on.
Smatra da ako se, kako kaže, pravoslavne crkve krste nacionalnim imenom, zovu po državi i ako država postoji i drži do sebe, ispravno je da se i crkva, kao akademija, kao druge institucije, zove po njoj.
"Prema državnom i političkom rukovodstvu Crne Gore, mi u SUBNORu i antifašisti pokazujemo poštovanje i razumijevanje jer znamo da rade u interesu Crne Gore i da im nije lako, ali im zamjeramo na odnosu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Jednoj prepuštaju da radi šta hoće, drugoj onemogućavaju da uđe u svoje manastire.
Mi, svjesni ugleda i uloge koje je Crnogorska pravoslavna crkva imala u našoj istoriji, iskreno vjerujemo da ona štiti i interese savremene Crne Gore na svim poljima – državnim, vjerskim, međuvjerskim. Mi s ponosom podsjećamo da smo u NOB-u imali sveštenike koji su na kapi nosili krst i petokraku, crvene popove, sedam nosilaca „Partizanske spomenice 1941“, vijećnika AVNOJ-a i ZAVNO-a.
Imamo narodnog heroja Marka Kulića na čijem spomeniku u Pivi su i krst i petokraka. Kad je popa Mila Jovovića, poznatog crnogorskog junaka, kralj Nikola prekorio da malo vremena provodi u crkvi, odgovorio mu je: “Kad sam u crkvi, služim Bogu; van nje služim narodu, pa ti, Gospodaru, viđi kome sam potrebniji“. Crnogorska pravoslavna crkva, siguran sam, potrebna je crnogorskom narodu", kaže Hodžić.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR