13 °

max 25 ° / min 13 °

Subota

06.06.

25° / 13°

Nedjelja

07.06.

25° / 17°

Ponedjeljak

08.06.

26° / 17°

Utorak

09.06.

27° / 17°

Srijeda

10.06.

26° / 18°

Četvrtak

11.06.

23° / 18°

Petak

12.06.

25° / 17°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
"Protivljenje Zakonu samo je izgovor za poništenje odluke o nezavisnosti CG i povratak pod okrilje Srbije"

Izvor: Foto: balkans.aljazeera

Politika

Comments 0

Izvor: balkans.aljazeera.net

Autor: Mirjana Dragaš

  • Viber

"Protivljenje Zakonu samo je izgovor za poništenje odluke o nezavisnosti CG i povratak pod okrilje Srbije"

Kako se primiče dan održavanja izbora u Srbiji glasovi onih koji kritikuju društvenu klimu sve su jači i prodorniji.

A takvi su uprkos pritisku na brojne medije kojima se ograničava pravo na slobodno informisanje.

Jedan od onih koji u javnosti istupaju uvijek se kritički odnoseći prema svim društvenim anomalijama jeste i istoričar Milivoj Bešlin, koji o stanju u medijima u Srbiji u razgovoru za Al Jazeeru doslovce kaže: "Medijski sistem u Srbiji odlikuju neprofesionalizam i manihejstvo, jedna stereotipna, uprošćena crno-bijela slika realnosti."

Bešlin se osvrnuo u intervjuu i na zbivanja u Crnoj Gori nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Prenosimo dio intervjua.

Posebno su zanimljiva posljednja događanja u Crnoj Gori. Nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti SPC je burno reagovao. Koliko su njihove tvrdnje o titularnom pravu na crkvenu imovinu u Crnoj Gori osnovane?

Bešlin: Tvrdnje SPC-a u Crnoj Gori zasnovane su na apsolutnim istorijskim falsifikatima i neistinama. Najprije, SPC u Crnu Goru dolazi nakon aneksije te države od Srbije (1918) i gašenja dotadašnje autokefalne Crnogorske crkve.

Njene eparhije su i voljom djela njenih arhijereja, u jednom sa zakonske tačke gledišta teško prihvatljivom postupku, pripojene novostvorenoj SPC (1920).

Imovina koja je do tada pripadala nezavisnoj državi Crnoj Gori i koju je koristila Crnogorska crkva pripala je novoj Kraljevini SHS i stavljena je na raspolaganje SPC-u.

Ovi odnosi se mijenjaju nakon tzv. Antibirokratske revolucije, kada su velikodostojnici SPC-a, nakon pokoravanja Crne Gore od Miloševića, iskoristili pogodan trenutak i dotadašnju državnu imovinu prepisivali na ime crkve, a nerijetko i na svoja imena.

Dalje, za razliku od situacije u Srbiji, SPC odbija da se registruje u Crnoj Gori pod različitim i potpuno budalastim izgovorima, poput onoga da je ta crkva, nastala 1920, starija od crnogorske države.

Boravak sveštenika SPC-a u Crnoj Gori je vrlo netransparentan. Zvanično ih ima otprilike 600, a nezvanično je taj broj nekoliko puta veći i približava se broju pripadnika Vojske Crne Gore.

Protivljenje Zakonu o slobodi vjeroispovijesti je samo izgovor za destabilizaciju Crne Gore, rušenje legalne vlade i stvaranje vanrednih okolnosti, iz kojih bi proizašlo poništavanje istorijske odluke o nezavisnosti i povratak Crne Gore pod okrilje Srbije. To je krajnji cilj ovih okupljanja, koja se i politički i medijski i finansijski i obaveštajno usmeravaju iz dva poznata centra van Crne Gore.

Kako se u Srbiji gleda na usvajanje tog zakona u Crnoj Gori? Stječe se dojam da većina medija s nacionalnom frekvencijom i najtiražniji pisani mediji sada Crnu Goru predstavljaju kao sukus izdajništva. Dakle, pitanje je zašto su Crnogorci od najvećih historijskih saveznika Srbima postali arhetipski izdajnici i neprijatelji?

Bešlin: Razmjere anticrnogorske histerije u gotovo svim medijima u Srbiji su najveći poduhvat u diseminaciji mržnje u Srbiji još od završetka ratova 1990-ih.

Vrlo često, nažalost, briše se razlika između analitičkih i tabloidnih medija, režimskih i opozicionih. Srbija je pokazala rijetko viđen entuzijazam u nacionalističkoj homogenizaciji prema unutra i antagonizaciji prema susjedima.

Anticrnogorska kampanja u beogradskim medijima je zastrašujuća i ona direktno služi huškanju i izazivanju nemira u Crnoj Gori. Uzroci su jasni, ideja je poništiti temeljnu odluku o državnoj nezavisnosti putem negiranja crnogorskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta.

Crnogorcima se osporava pravo na nacionalni identitet, jezik, crkvu da bi se dovelo u pitanje i samo postojanje države Crne Gore. Taj evidentni pritisak koji iz Beograda dolazi ne bi mogao da se realizuje bez patronata Rusije i njene destruktivne balkanske politike.

Ruski propagandni mediji i njihove ispostave u regionu plasiraju po nekoliko lažnih vijesti svakog dana, koje su veoma opasne i mogu izazvati tragične posljedice u atmosferi koja je napravljena u Crnoj Gori.

Kada je riječ o najvećim saveznicima, kako kažete, Crnogorci su to mogli biti kada su služili interesima Srbije i kada su svoje nacionalne i državne interese bili spremni da podrede interesima i prioritetima Srbije. Onog trenutka kada je Crna Gora odlučila da se emancipuje i da prati samo vlastite interese dolazi do promjene percepcije u Srbiji, zbog čega Crnogorci od braće postaju izdajnici i neprijatelji.

Tu je neizostavno i pitanje Kosova, koje je zbog zbivanja u Crnoj Gori, stieče se dojam, pomalo palo u drugi plan. Kako vidite budućnost odnosa Srbije i Kosova, odnosno hoće li u skorije vrijeme doći do istorijskog srpskog priznavanja nezavisnosti Kosova?

Bešlin: Istoričar bi morao biti prije svega zagledan u prošlost. Ali, ako me već pitate, teško će uskoro doći do nekog obostrano prihvatljivog sporazuma. U vrijeme vlasti Tačija i Haradinaja na Kosovu je postojao netransparentni dogovor sa Srbijom o razmjeni teritorija i podjeli Kosova.

Porazno je to što srpska elita i dalje ne vidi rješenje krize i sporazum izvan teritorijalnih okvira. Sjetite se kako je sprrko pitanje otvarano s kraja 1980-ih, i to kao teritorijalno. Danas je to ponovo slučaj i zbog toga ni novi sukobi na Balkanu nisu isključeni. Problem odnosa Srbije i Kosova mora se rješavati kao pitanje demokratskih i građanskih prava i u jednom potpuno novom ključu, a ne vidim da je to slučaj.

Kada se govori o duhovnom stanju u Srbiji, nije malo onih koji konstatuju da je stanje izuzetno teško. Istoričarka Dubravka Stojanović u intervjuu datom jednoj sarajevskoj televiziji ustvrdila je da je stanje sada čak i gore nego u vrijeme Slobodana Miloševića. Zašto je situacija tako teška?

Bešlin: U Srbiji ideološka matrica i taj noseći, dominantni narativ nijesu promijenjeni. Dakle, legitimacijski obrazac srpske politike se nije promijenio od kraja 1980-ih do danas.

U međuvremenu su i država i njena ideologija – nacionalizam – doživjeli poraz, izopštenje, najširu međunarodnu stigmatizaciju zbog zločina, što je sve uticalo na kreiranje ozbiljne frustracije. I ta nemoć, bijes, frustracija danas se pod vlašću preimenovanih radikala izlivaju putem medija, koji neslućenim primitivizmom i ekstremizmom truju čitavo društvo.

Ipak, teško je praviti paralele sa vremenom 1990-ih, kada su vođeni ratovi, u njima činjeni nepojmljivi zločini, po Srbiji ubijani politički protivnici... Sa druge strane, međunarodni poredak je u previranju i konfuziji, populizam je u naletu, što sve utiče i na tolerisanja lokalnih autokrata i "stabilokrata" i gubljenje svih parametara i orijentira u međunarodnim odnosima.

Mnogo se govori o ograničenim medijskim slobodama u Srbiji i opet se, što je krajnje simptomatično, prave analogije s dobom Slobodana Miloševića. Koliko su tvrdnje Vučićevih kritičara osnovane kad kažu da su imali veće medijske slobode tokom '90-ih nego danas?

Bešlin: Vučićevi kritičari, kako ih nazivate, vole često da stvari simplifikuju i personalizuju, što nije dobar metod ako želite da prodrete u dubinske uzroke krize u kojoj se Srbija nalazi.

Naš veliki pisac Svetislav Basara voli da ironizira, citirajući takve, rečenicom da "ovako nikada nije bilo". I zbog toga nam se dešava da se jedan vid autokratije stalno ponavlja. Medijski sistem u Srbiji odlikuju neprofesionalizam i manihejstvo, jedna stereotipna, uprošćena crno-bijela slika realnosti.

Imate režimske, tvrdo nacionalističke medije, koji služe kao propagandna mašinerija za najčešće groteskno veličanje vlasti i Vučića lično, i postoje opozicioni mediji, koji su većinom naglašeno pristrasni u korist nacionalističke opozicije okupljene oko Saveza za (Veliku) Srbiju, i najmanji dio su zaista profesionalni mediji.

Ali, držim se stava da mediji ne mogu biti bolji od društva, tako i kod nas. Medijski danas, ipak, imamo i društvene mreže i više kanala komunikacije i obavještavanja u odnosu na '90-e. Samo je pitanje da li ljudi žele da koriste te mogućnosti ili se dobrovoljno prepuštaju propagandnim servisima različitih opcija.

Situacija je pomalo paradoksalna jer, dok s jedne strane niz ozbiljnih intelektualaca koji pripadaju tom opozicijskom spektru kritikuje vlast zbog nedostatka medijskih sloboda, vidimo da se ljudi poput Vojislava Šešelja umješno koriste novim tehnologijama i društvenim mrežama, čak toliko da mu je zbog širenja govora mržnje ukinut Twitter-nalog. U Beogradu je nedavno promovisao knjigu u kojoj negira genocid u Srebrenici i predstavlja nekakvu "svoju istinu". Kada će Srbija biti spremna da potpuno odbaci ljude poput Šešelja i suoči se sa svojom neuralgičnom historijom, posebno onom iz '90-ih?

Bešlin: Ni lakšeg pitanja ni težeg odgovora. Nema vremenskih limita za to i svaka anticipacija je veoma opasna. Možda se procesi o kojima govorite nikada ne odigraju.

U tom slučaju Srbija će sve dublje tonuti i kopati jaz između sebe i ostatka regiona, koji je sada već veoma vidljiv. I jaz između sebe i Evrope, naravno. Nacionalistička Srbija uvijek će biti autokratska. To je ono što kritičari Vučića, koji ne shvataju duboku trulež cijelog sistema i ovakvog koncepta, ne shvataju, bilo zbog svoje fokusiranosti na personalna pitanja, bilo zbog intelektualne limitiranosti.

A takva, nacionalistička i autokratska, Srbija zakonomjerno će biti opasnost za cio region. Šešelj je tu samo paradigma i metastaza jednog zla koje ne prestaje i on je glasnogovornik onoga što bi režim želio da poruči.

On je ta batina u rukama vlasti koja se tako obračunava sa svojim kritičarima. Sa druge strane, sama sramna promocija tog ukoričenog, manipulativnog i negacionističkog smeća odigrala se u jednoj od rijetkih lokalnih samouprava u kojima je opozicija na vlasti upravo sa radikalima.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR