Moskvi najvažnije ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, na vezi je sa Krivokapićem, Bečić im kontradiktoran

Za Moskvu je najvažnije da opozicija, koja je ušla u parlament, formira normalnu koaliciju, čak i samo privremenu, ako može da uzvrati udarac ukidanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

To će ojačati Srpsku pravoslavnu crkvu. Odnosno, indirektno će podržati stavove Ruske pravoslavne crkve i pravoslavlja u onom obliku u kome je predstavljeno u Moskvi. Ako se ovo ne dogodi, onda će biti tužno – kazala je Ekaterina Entina iz Odjeljenja za crnomorske i mediteranske studije Instituta za Evropu Ruske akademije nauka.

U intervjuu za ruski portal “Фонтанкa”, sabirajući prve procjene o rezultatima crnogorskih izbora, na pitanje “da li je za Kremlj, ako namjerava povećati svoj uticaj u Crnoj Gori, sada najbolje vrijeme za traženje prijateljstva sa Aleksom Bečićem i Zdravkom Krivokapićem”, Entina odgovora: “Duboko sam uvjerena u to”. Kaže da su kontakti Moskve sa Krivokapićem i Bečićem postojali i prije 30. avgusta, “ali nijesu bili toliko intenzivni”.

“Uspjeh opozicije će zavisiti od Krivokapićeve sposobnosti da pregovara sa ostatkom Đukanovićevih protivnika”, navodi portal “Фонтанкa”. Ako je Krivokapić frontmen, ko je glavni iz “drugoga plana”?

“Definitivno Aleka Bečić, stranka Demokratska Crna Gora i koalicija oko nje Mir je naša nacija”, odgovara Ekaterina Entina. “Ali Bečić je veliki problem, inače bi proslava pobjede opozicije bila drugačijeg obima. Bečić sada mora biti iznutra rastrgan kontradikcijama. Zapravo, ostatak koalicije nema mnogo veze sa demokratama, ali je Bečić odlučni protivnik Đukanovića. Šta će prevladati unutar koalicije: želja da se Đukanović slomi ili ljudi iz vlade imaju dovoljno resursa da Bečića preorijentišu na vladajuću elitu? Ovo je glavno pitanje danas. Tu je cijela intriga”.

Što su dalji planovi Kremlja u Crnoj Gori? Sagovornica portala “Фонтанкa” je mišljenja da je pobjeda opozicije na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori posljednja prilika za Moskvu:

“Naša politika u regionu već dugo ne odstupa od riječi i dobrih želja, načelnih razgovora o namjerama. Nema akcije. Region za Moskvu danas nije region prvoga ili čak drugoga prioriteta. Jasno je da na spoljnopolitičkome planu ruske vlasti moraju da rade na granici svojih mogućnosti. Nažalost, danas vidimo u odnosu na čitav region, ne samo u Crnoj Gori, da je ovo posljednji korak u osvajanju tog prostora od strane evroatlantskoga svijeta. A ako i u ovoj fazi nastavimo da se ne uključujemo, gubimo svoje pozicije i ostajemo na minimumu. Gubimo u uslovima kada nas u principu ne bi koštalo toliko truda, kako finansijskoga, tako i kulturnoga, da bismo i dalje zauzimali značajne položaje tamo”.

“Reći da je Đukanovićev režim pao ili da je izgubio vlast je u najmanju ruku preuranjeno”, ocjenjuje Entina. “Već smo viđeli sličnu, mada manje efikasnu za opoziciju sliku 2016. godine, poslije rezultata tadašnjih izbora. Međutim, tada je Đukanović uspio da sarađuje sa nizom opozicionara, što mu je omogućilo da i dalje vrši kritični uticaj na unutrašnju politiku. Da li će ovaj put uspjeti da namami potreban broj opozicionara, veliko je pitanje. A odgovor na to pitanje snažno zavisi od toga kako će se ponašati vodeće spoljne sile”.