Novinari britanskog The Guardiana, Kamil Ahmed i Lorenzo Tondo, mapirali su duž “Tvrđave Evropa” sve veći broj visoko tehnoloških sistema za nadgledanje i odvraćanje tražilaca azila, a uz već potrošene stotine miliona na zaustavljanje izbjeglica, prošlog je mjeseca odobreno 350 miliona eura za zid na granici Poljske i Bjelorusije sa naprednim kamerama i senzorima za detektovanje pokreta.
"EU uvijek govori o vrijednostima kao što su ljudska prava, stalno govori da je protiv kršenja, ali ... iz sedmice u sedmicu vidimo sve više ljudi kako umire i moramo se zapitati krši li EU svoje vrijednosti", rekla je ovim povodom njemačka europoslanica Ozlem Demirel.
Svima nam toliko omraženi Donald Tramp (Trump), tu ubrajamo i brojne evropske lidere (nekima manje nekima više otvoreno) mogao bi istinski pozavidjeti, a da je još na vlasti - i učiti od EU, kako se bez buke prave zidovi, a migranti drže na bezbjednom odstojanju od “hrišćanskih temelja Evrope” . Orban javno zagovara, a oni ga kritikuju, ali sofistirano implementiraju njegove “zaštitničke ideje”.
Piše: Biljana Jovićević
Evropska unija i njene članice potrošile su stotine miliona eura tokom protekle decenije na tehnologije za praćenje i držanje na odstojanju izbjeglica na svojim granicama: od vojnih bespilotnih letjelica do senzorskih sistema i eksperimentalne tehnologije, otkrivaju autori teksta.
Poljska granica s Bjelorusijom postaje posljednja linija fronta za ovu tehnologiju, a zemlja je prošlog mjeseca odobrila zid od 350 miliona eura koji će imati napredne kamere i senzore za detektovanje pokreta.
The Guardian je mapirao rezultate ulaganja EU-a: digitalni zid na oštrim morskim, šumskim i planinskim granicama te tehnološki tereni za vojne i tech kompanije koje rade prenamjenu proizvoda za nova tržišta.
EU je glavna u pritiscima za korišćenje pomenutih tehnologija na njenim granicama, bilo da su ih kupovale granične snage EU-a, Frontex, ili su ih finansirale države članice preko EU izvora, kao što je fond za unutrašnju sigurnost ili Horizon 2020, projekt za pokretanje inovacija.
EU je 2018. predvidjela da će evropsko bezbjednosno tržište narasti na 128 milijardi eura do 2020. Korisnici toga su kompanije za proizvodnju oružja i tehnologija blisko povezane sa EU-u, što je izazvalo zabrinutost aktivista za ljudska prava i europarlamentaraca.
“Efektivno, ništa od ovoga ne sprječava ljude da pređu; posjedovanje dronova ili helikoptera ne sprječava ljude da prelaze, samo vidite kako se ljudi odlučuju na rizičnije načine”, rekao je Džek Sapoč (Jack Sapoch), bivši član Mreže za praćenje nasilja na granicama (Border Violence Monitoring Network). "Ovo je duga istorija, kako se sigurnost povećava na jednom dijelu granice, kretanje se nastavlja u drugom sektoru.".
No sve manje je sektora EU granice koji nijesu pokriveni tako da ni “ptica ne može proletjeti” neopaženo.
Petra Molnar, koja vodi nadzor migracije i tehnologije u Pravnom laboratoriju za izbjeglice (Refugee Law Lab), kaže da je oslanjanje EU-a na te kompanije da razviju ovakve ideje u tehnologiju za korištenje na njihovim granicama neprikladno.
“Oni se oslanjaju na privatni sektor da im stvori ove nove igračke. Ali tu ima vrlo malo regulacije", kaže ona. "Neka vrsta ‘thech braće’ provodi dane na tome."
“Ono što je za mene istinski tužno je da je ovo gotova stvar i da se sav taj novac troši na kampove, ograđene prostore, nadzor, dronove.”
Vazdušni nadzor
Izbjeglice i migranti koji pokušavaju ući u EU kopnenim ili morskim putem nadgledaju se iz vazduha. Graničari koriste dronove i helikoptere na Balkanu, dok Grčka ima vazdušne brodove na granici s Turskom. Najskuplje strdstvo koje imaju na raspolaganju je dugotrajni dron Heron koji djeluje iznad Mediterana.
Frontex je prošle godine dao ugovor od 100 miliona eura za dronove Heron i Hermes koje su proizvele dvije izraelske vojne kompanije, a oba je već koristila izraelska vojska u Pojasu Gaze. Sposobni da lete više od 30 sati i na visinama od 10.000 metara, a snop dronova gotovo u stvarnom vremenu snadbijeva informacijima štab Frontexa u Varšavi.
Misije uglavnom započinju s Malte, fokusirajući se na libijsku zonu pretrage i spašavanja - gdje će libijska obalska straža izvesti "povlačenje" kada ih snage EU-a informišu o brodovima koji pokušavaju preći Sredozemno more.
Njemačka europoslanica Ozlem Demirel, vodi kampanju protiv upotrebe dronova i veza EU sa kompanijima za prozvodnju oružja, kaže kako je to migraciju pretvorilo u pitanje bezbjednosti.
“Vojna industrija kaže:’ Ovo je pitanje sigurnosti, zato kupujte moje oružje, kupujte moje dronove, kupujte moj sistem za nadledanje” kaže Demirel.
"EU uvijek govori o vrijednostima kao što su ljudska prava, stalno govori da je protiv kršenja, ali ... iz sedmice u sedmicu vidimo sve više ljudi kako umire i moramo se zapitati krši li EU svoje vrijednosti", kaže ona.
Senzori i kamere
Vazdušna sredstva EU-a na zemlji praćena su senzorima i specijalizovanim kamerama koje granične vlasti širom Evrope koriste za uočavanje kretanja i pronalaženje ljudi koji se skrivaju. To uključuje mobilne radare i termalne kamere postavljene na vozilima, kao i detektore za otkucaje srca i CO2 monitore koji se koriste za otkrivanje znakova ljudi skrivenih u vozilima.
Grčka je postavila termalne kamere i senzore duž svoje kopnene granice s Turskom, nadzirući izvore podataka iz operativnih centara, kao što je u selu Nea Visa, u blizini mjesta na kojem se spajaju grčka, turska i bugarska granica. Na istom dijelu, je u junu, Grčka postavila zvučni top na vozilo koji ispaljuje "zaglušujuće" rafale jačine do 162 decibela kako bi natjerao ljude da se vrate.
Poljska se nada da će uspjeti da bude kao Grčka u odgovoru na graničnu krizu sa Bjelorusijom. U oktobru je poljski parlament odobrio zid od 350 miliona eura koji će se protezati duž polovine granice i dosezati do 5,5 metara visine, opremljen detektorima pokreta i termalnim kamerama.
Centri za nadzor
U septembru je Grčka otvorila izbjeglički kamp na ostrvu Samos, koji je opisan kao "nalik na zatvor. Objekt od 38 miliona eura za 3000 tražitelja azila ima vojne ograde i CCTV kamere za praćenje kretanja ljudi. Pristup je kontrolisan otiskom prsta, okretnicama i rendgenskim zracima. Privatna kompanija za bezbjednost i 50 uniformisanih policajaca nadziru kamp. To je prvi od pet koje je Grčka planirala; još dva su otvorena u novembru.
U isto vrijeme, Grčka je otvorila novi centar za nadzor na Samosu, koji je snadbjeven opemom tako da se mogu pratiti video zapisi iz 35 izbjegličkih kampova u zemlji sa zida monitora. Grčka kaže da "pametni" softver pomaže u upozoravanju kampova na hitne slučajeve.
Vještačka inteligencija
EU je potrošila 4,5 miliona eura na trogodišnje ispitivanje detektora laži sa vještačkom inteligencijom u Grčkoj, Mađarskoj i Latviji. Mašina skenira izraze lica izbjeglica i migranata dok odgovaraju na postavljena pitanja, odlučuje jesu li lagali i prosljeđuje informacije graničnom službeniku.
Posljednje ispitivanje završeno je krajem 2019. i EU ga je pozdravila kao uspjeh, no akademska zajednica ga je nazvala pseudonaukom, tvrdeći da se "mikro-izrazi" koje softver analizira ne mogu pouzdano koristiti za procjenu laže li neko. Softver je predmet sudskog spora koji je europarlamentarac Patrik Brejer (Patrick Breyer) podnio Evropskom sudu pravde u Luksemburgu, tvrdeći da bi za takvu tehnologiju trebalo biti više javne kontrole i ispitivanja.
Odluka se očekuje 15. decembra.
Novi detalji samo dio šire strategije odvraćanja migranata
No ovo je samo dio mjera koje EU koristi, a koje su mapirali The Guardianovi novinari. Kako smo već objavili ranije, baveći se migrantskom krizom na granici Bjelorusije i Poljske, EU već godinama ima “dilove”, često sa najgorim među najgorima, za zaustavljene izbjeglica i migranata.
Podsjetimo:
Kako bi održala ”Evropsku tvrđavu”, EU je finansirala ogromnu industriju otmica i zatvaranja širom Afrike od Atlantika do Crvenog mora, od Sredozemnog mora do iza Sahare. “Kartumski proces” je dogovor koji je EU spojila sa zemljama na sjeveru i istoku Afrike kako bi privela migrante prije nego što stignu do Mediterana.To uključuje Etiopiju, Eritreju, Sudan i Južni Sudan, sve zemlje koje se suočavaju sa građanskim ratom i masovnom glađu.
EU je dala novac Omaru al- Baširu (al-Bashiru), bivšem lideru Sudana kojeg je Međunarodni krivični sud optužio za ratne zločine, i Isaiasu Ejverkiju (Afwerkiju), eritrejskom diktatoru čije zlo nadmašuje ono Aleksandra Lukašenka. Milicija Džandžaved (Janjaweed), koja je odgovorna za genocidno nasilje u Darfuru, sada sebe naziva "Snagama za brzu podršku" i lovi migrante za EU.
Još gora je situacija u Libiji, gdje EU finansira i obučava jedinice obalske straže, čiji je posao hvatanje i zadržavanje migranata koji bježe u čamcima. Mnoge su milicije promijenile imena i imidž da bi dobili pristup novcu EU. Nemoguće je utvrditi broj migranata zatočenih u Libiji. Samo u jednoj sjedmici u oktobru, njih 5000 je uhvaćeno i pritvoreno. Svi su zatvoreni u najponižavajućim uslovima, a mnogi su podvrgnuti mučenju, seksualnom zlostavljanju i iznuđivanju, sve prakse kojih su evropske vlade potpuno svjesne i u kojima su saučesnici.
EU već dugo instrumentalizuje ljude koristeći pomoć kao oružje za implemntaciju svoje migracijske politike. Zemlje koje pristanu privesti svakoga za koga se smatra da mu je cilj Evropa dobijaju novac. Oni koji odbijaju prihvatiti deportovane, gube finansiranje.
Niger je tako postala zemlja koja je najveći primatelj pomoći EU po glavi stanovnika, ne zato što je najsiromašnija na svijetu, već zato što je “evropski migracioni laboratorij” u kojem su domaće politike definisane migracijskim ciljevima EU. Posljedica je bila razorena ekonomija, procvat naoružanih grupa i uvođenje kontrolnih provjera lokalnog stanovništva u sopstvenoj zemlji- jer to Evropa zahtijeva.
U međuvremenu, u Evropi se migranti bez dokumenata tretiraju kao opasni kriminalci, čak i kao masovne ubice. U Grčkoj je nedavno počelo suđenje dvojici preživjelih s broda koji se prevrnuo u Egejskom moru. Oni su bili među 24 osobe koje su bježale iz Avganistana. Jedan od njih izgubio je šestogodišnjeg sina u katastrofi. Drugi je pomogao upravljati čamcem u očajničkom pokušaju da ga spasi. Prvi se tereti da je “ugrozio život svog djeteta” i prijeti mu 10 godina zatvora. Drugi bi mogao biti osuđen na 230 godina zatvora zbog "prijevoza 24 osobe na grčku teritoriju". Ranije ove godine, jedan drugi migrant dobio je 142 godine kazne u sličnim okolnostima.
Ovo niijesu suđenja za osiguravanje pravde. Ono je kreirano isključivo da pošalje poruku – “ovo će vam se dogoditi ako dođete u Evopu”.
Svima nam toliko omraženi Donald Tramp, tu ubrajamo i brojne evropske lidere (nekima manje nekima više otvoreno) mogao bi istinski pozavidjeti, a da je još na vlasti - i učiti od EU, kako se prave zidovi, a migranti drže na bezbjednom odstojanju od “hrišćanskih temelja Evrope” sve bez buke i javnog zgražavanja. Orban javno zagovara, oni ga kritikuju, ali sofistirano implementiraju njegove “zaštitničke ideje”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR