Knežević-Perišić: Kovačević svakim potezom pokazuje koliko je velika opsesija negiranja crnogorstva

- Uporno i bestijalno svojatanje slavne crnogorske istorije od strane gotovo cjelokupne srpske intelektualne i političke elite, odvija se decenijama i u samoj Crnoj Gori, đe prednjače političari mlađeg doba, posebno predsjednici lokalnih samouprava. Boreći se za mjesto “veljeg”, Marko Kovačević svakim potezom pokazuje koliko je ta opsesija negiranja crnogorstva velika. Tako jedne od najslavnijih crnogorskih bitaka, na Vučjem dolu i Grahovcu, Kovačević, nespretnim “citiranjem”, pokušava predstaviti kao “srpsko nasleđe potomstvu” na “najsjajniju crnogorsku pobjedu” tog vremena! - navela je Tanja Knežević-Perišić, nezavisna odbornica u SO Nikšić. 

"Citirajući Nićifora Dučića, arhimandrita ali izvanjca u tadašnjoj Crnoj Gori, u kojoj je ostavio značajan prosvjetni trag, Kovačević navodi kao “adut” pitanje:”Ima li Srbina koji nije čuo za Grahovac”? Pa nema, ni Srbina niti bilo koga pripadnika naroda koji nije čuo za Grahovac! Nema ni jednog Turčina tog vremena koji nije čuo za Grahovac! Ovi prvi sa čežnjom što nemaju tu hrabrost da zbace okupatora, ovi drugi što su doživjeli nečuven poraz, logično.

Ali tu pobjedu i onu na Vučjem dolu, izvojevali su Crnogorci sa svojim knjazom i kraljem Nikolom, sa svojom autokefalnom Crnogorskom pravoslavnom crkvom, o čemu postoji milion dokumenata. Pa i sam Nićifor Dučić, naučniku i pravniku Valtazaru Bogišiću, odgovarajući na pitanje "Crnogorska crkva drži li se autokefalna, ako ne, pod čijom jurisdikcijom stoji, pod Patrijarhom carigradskim ili pod Svetim sinodom peterburžskim", odgovara: "Posve autokefalna i osobenu jerarhiju ima".

Danas, pod predsjednikovanjem Kovačevića, i Srpska crkva slavi godišnjicu bitke na Grahovcu? Koja, u vrijeme Bitke na Grahovcu nije ni postojala!", navodi Knežević-Perišić. 

Kako kaže, potpuno je nemoguće shvatiti psihološki profil ljudi koji vrše toliko nasilništvo nad crnogorskom istorijom.

"Njihov pokušaj krpljenja srpskih “istorijskih rupa” slavnom crnogorskom istorijom, svojatanje svega što im se sviđa, od književnika, slikara, pjesnika, stihova i proze, bitaka, običaja, nošnje, zastave, grba…svega potpuno osobenog i crnogorskog, koje prikazuju i tumače po onoj zlokobnoj “laži, koja više puta ponovljena, postaje istina”.

A tek uspoređivanje te dvije bitke sa litijama? To tek prevazilazi razumsko poimanje politike i borbe za vlast u jednoj demokratskoj zemlji. Svo građansko u meni vrišti: da li je ovo moguće? Ali, gledajući onaj skandalozni “doček” kostiju ili čega već, Nikolaja Velimirovića u Beogradu, kako bi se podržao režim Aleksandra Vučića i poruke poklonika te politike iz Nikšića, shvatam da je u današnjoj Crnoj Gori - apsolutno sve moguće! I biće tako sve dok se “pleme moje, koje snom mrtvijem spava” ne digne i ustane protiv tihe okupacije svoje države!", zaključila je.