Braća Mićovići na Njegušima: Misao i ideja Nemanjića progovorila kroz Njegoša

Mitropolit Crkve Srbije u Crnoj Gori Joanikije Mićović služio je danas Liturgiju na Njegušima, povodom  slave  Petrović-NJegoš.

Joanikije je kazao  da je ”vijenac Božijih ugodnika” iz loze Petrovića baštinio misao i ideju Nemanjića, te da je ta ideja najveličanstvenije progovorila kroz NJegoša.

– Sigurno jeste veliki Božiji blagoslov i posebni Božiji plan i zastupništvo Svetog velikomučenika Georgija, ali vidimo i da su nosili veliko nasleđe. Nasleđe svetih Nemanjića, misao i ideju Nemanjića, a poslije i blagosloveno nasleđe Balšića i Crnojevića i duhovno kulturno nasleđe srpskog naroda. Nosili u svojoj duši i u svome umu i taj oganj božanski i tu ljepotu božansku razvijali. To je u najrazumljivijem ali i u najveličanstvenijem smislu progovorilo kroz Njegoša, sve to veliko nasleđe. Ali znamo da ni Njegoša ne bi bilo bez njegovoga svetoga strica Svetoga Petra Cetinjskoga, a i Svetoga Petra Cetinjskoga teško da bi moglo biti bez Vladike Danila Prvog, bez Save i Vasilija, jedan vijenac Božijih ugodnika – galerija svetih likova. Ikonostas pred kojim se klanjamo danas ovdje.

Podsjetivši na NJegoševo kazivanje o caru Dušanu, Lazaru i Milošu, on je naglasio da je obaveza i današnjih generacija da čuvaju naslijeđe primljeno od Petrovića.

– To nas obavezuje da čuvamo to nasleđe, kao što su ga i oni čuvali, a to nasleđe se ne bi moglo sačuvati bez svete vjere pravoslavne. Niti ideja slobode, niti ideja velike objedinjene države Dušanovog carstva. Oni su to tako govorili. Danas se to nažalost tako ne govori, a oni su i pjevali i tako mislili i doživljavali – da je Crna Gora jedini slobodni ostatak velikoga carstva Dušanovog. Pogledajte samo kako NJegoš pjeva o caru Dušanu. Nekako on malo drugačiji poredak uspostavlja. Ne pominje mnoge od Nemanjića, ali pominje Dušana više od svih drugih. I pominje Miloša i kneza Lazara, ali sve je to jedno te isto nasleđe, draga braćo i sestre.

Na kraju se okupljenima oko ognjišta u Njegoševoj rodnoj kući, na ”Njegoševom svečanom času” sabranima obratio predsjednik i osnivač Književnog društva ”Njegoš” – Milutin Mićović.

Mićović je kazao da su počeci ovog događaja bili 2001. godine, te da se tada krenulo sa simpozijumima i razgovorima o NJegošu jer je, kako je kazao, Crna Gora već tada bila jako umračena.

– Adsko naselje se bilo rasprtilo na Crnu Goru i srpski rod i taj skup koji je počeo ovdje smo nazvali ”Njegoš naš savremenik”. Svi učesnici, a bilo ih je dosta i to izuzetnih, vezani su za dubinu naše kulture. Nekako su se oslonili na Njegoša i pronašli nas u ovom vremenu, u ovoj Crnoj Gori tjeskobnoj i pomračenoj, našli Njegoševe iskre koje jednako sijaju i zrače i u ovom našem vremenu.

Predsjednik Književnog društva ”Njegoš” Milutin Mićović je zaključio da je Njegoš zaslužan što i dalje živimo u Crnoj Gori, a ne u Montenegru.

– I držim da u ovim godinama velike tjeskobe i prekodiranja Crne Gore, da nije bilo Njegoševih riječi zasađenih u nama, živih u nama, ovo već ne bi bila Crna Gora, nego Montenegro. Ova kuća, tvrda kuća Petrovića, trista godina živi što vidljivo što nevidljivo i drži Crnu Goru, i danas vidimo mlade Petroviće, a to je velika radost i za Crnu Goru i za srpski rod i za pretke Petroviće.