Zagreb spreman da uskoro dozvoli zatvaranje poglavlja 31

Oficijelni Zagreb je spreman da uskoro dozvoli zatvaranje poglavlja 31 koje je Hrvatska blokirala zbog narušavanja dobrosusjedskih odnosa, saznaje Pobjeda iz diplomatskih krugova. Smirivanju tenzija doprinijele su bilateralne konsultacije između ministarstava vanjskih poslova dvije zemlje.

Hrvatska je krajem prošle godine blokirala zatvaranje poglavlja 31 sa Crnom Gorom jer su tokom proteklih mjeseci zaoštreni odnosi na relaciji Zagreb –Podgorica.

Osim otvorenih pitanja koja odranije ima sa Hrvatskom, situacija se usložila pošto je Skupština Crne Gore krajem juna prošle godine usvojila Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. To je Zagreb ocijenio kao provokaciju i trojicu visokih crnogorskih zvaničnika: Andriju Mandića, Aleksu Bečića i Milana Kneževića proglasio osobama nepoželjnim u Hrvatskoj.

VRAĆANJE POVJERENJA

Hrvatski analitičar Davor Đenero kaže da je otvaranje bilateralnih razgovora Vlade Crne Gore sa Hrvatskom o otvorenim problemima bio odličan potez i da bi to svakako moglo voditi prema skorašnjem povlačenju hrvatske rezerve.

“Nikad se ne bih usudio procjenjivati povjerljive informacije i njihovu valjanost, ali je sasvim sigurno da rezerva prema otvaranju poglavlja 31 nije bila nešto što je bilo ugodno napraviti hrvatskoj diplomatiji. I u ovom slučaju se vodilo računa da zatvaranje poglavlja ne bude suspendovano zbog bilateralnih pitanja, nego je Hrvatska navela razloge koji su striktno unutar acquisa i tiču se zajedničkih evropskih politika i zajedničkih vrijednosti”, rekao je on.

Međutim, dodaje, kako je to rekla jedna sjajna diplomatkinja, evropske države, kad je riječ o zemljama Zapadnog Balkana, pa čak i u procesu pristupanja, inkliniraju svojevrsnom „helikopterskom pogledu“ na procese, nemaju niti volje niti strpljenja pažljivo analizirati sve argumente i udubljavati se u probleme.

“Hrvatska, koja insistira na tome da spada među one države EU koje podržavaju proširenje Unije, nije u povoljnoj situaciji da blokira ili usporava pristupni proces neke od država Zapadnog Balkana. Kada se radi o susjednoj državi, tada je teško precizno razložiti što je pitanje acquisa, a što bilateralno pitanje, a kod zaustavljanja pregovaračkog procesa uvijek je neugodno „biti sam“”, istakao je Đenero.

Prema njegovim riječima kada na primjer više evropskih država iz različitih evropskih regija ima rezervu prema otvaranju klastera 3 ili bilo kakvom napretku pregovaračkog procesa, onda ne postoji nikakav relevantan „pritisak“ na te države da ublaže kriterije i odustanu od rezervi prema otvaranju pregovora.

“Naravno, formalnog pritiska nema ni u hrvatskoj situaciji, kad je Hrvatska ostala sama s rezervom prema zatvaranju poglavlja 31 sa Crnom Gorom”, poručuje Đenero.

On otkriva da hrvatske diplomate u brojnim evropskim državama, onima koje zagovaraju proširenje ili onima koje će, na primjer zbog termina svog predsjedavanja, imati neku ulogu u crnogorskoj „mapi puta“ prema članstvu, dobijaju pitanja tipa: hoće li Hrvatska pustiti Crnu Goru u EU u toku mandata ove Evropske komisije i Evropskog parlamenta.

“Sve to utiče na zemlju koja ima rezervu prema zatvaranju poglavlja, da ubrzano pokuša naći kompromis, koji će osigurati poštovanje acquisa od strane buduće članice, ali će i pomoći budućoj članici da prevlada prepreku i zatvori kritično pregovaračko poglavlje. Otvaranje bilateralnih razgovora sa strane Vlade Crne Gore s Hrvatskom o otvorenim problemima bio je odličan potez i to bi svakako moglo voditi prema skorašnjem povlačenju hrvatske rezerve”,  smatra Đenero.

ODLIČAN POTEZ

Đenero ističe da je postavljanje Ranka Krivokapića za savjetnika ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića svakako pomoglo u spuštanju tenzija.

“Ranko Krivokapić je bio sjajan ministar u nažalost kratkom mandatu prijelazne vlade, nakon pada vlade Zdravka Krivokapića”, ocijenio je on.

Naglasio je da su trojica ljudi u toj administraciji uživala veliko povjerenje u Hrvatskoj, a osim ministra vanjskih poslova Ranka Krivokapića, to su bili ministar obrane Raško Konjević i tadašnji direktor ANB Savo Kentera.

Ta trojka, kako kaže Đenero, činila je uvjerljivi narativ o evropskim ambicijama Crne Gore i želji za otklanjanjem regresije vezane uz obaveze iz članstva Crne Gore u NATO, što su se dogodile u mandatu vlade Zdravka Krivokapića.

“Tada su četvorica ministara: Krivokapić i Konjević s crnogorske strane i Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih poslova i Tomo Medved, potpredsjednik vlade zadužen za odbranu i ministar branitelja, prije svega kroz crnogorsku inicijativu obilježavanja mjesta stradanja Dubrovčana u Morinju, uspostavili međusobno ljudsko povjerenje, primjereno onome što možemo očekivati od ministara susjednih prijateljskih država”, rekao je on.

Za Đenera je sjajan potez ministra Ervina Ibrahimovića bio imenovanje Krivokapića za savjetnika, jer je sjajno imati savjetnika pred kojim se u nekom za zemlju važnom pitanju s povjerenjem otvaraju vrata, koja su inače ili zatvorena ili tek odškrinuta.

“Međutim, valja reći i to da ministar Ibrahimović vodi i zastupa dobre politike i vuče dobre evropske poteze, i da u Zagrebu prema njemu postoji daleko više povjerenja nego prema nekim drugim akterima iz iste administracije, a pritom ne mislim samo na „besprizorne“ članove iz bivšeg DF-a i Bečićevih Demokrata”,  kaže Đenero.

VELIKA ŠANSA

Ističe da ima utisak da i dalje Crna Gora ima šansu da prva uđe u EU i da to Hrvatska iskreno želi.

“Uprkos sjajnom napretku Albanije, Crna Gora je ipak jedina država koja u toku ovog mandata Evropske komisije i Evropskog parlamenta može računati na punopravno članstvo u Uniji. Oni kojima je u Uniji važno pokazati da je zajednička politika proširenja živa, a takvih je mnogo, učiniće sve da se Crnoj Gori pomogne na putu prema članstvu. Hrvatska spada u tu grupu, jer joj je važno da bar s dijela svoje južne granice pomakne vanjsku granicu Unije”, naveo je on.

Međutim, upozorava Đenero, to ne znači da se Vlada Crne Gore smije uljuljkati i biti uvjerena da će neko drugi obaviti njene zadatke.

“Važno je da se protivnici evropeizacije Crne Gore, ako već ne iz administracije, potisnu iz kreiranja javnih politika koje se tiču proširenja. Međutim, niko se ne bi smio zavaravati i misliti da destruktivno djelovanje u sektorima obrane i nacionalne sigurnosti neće u jednom trenutku doći na naplatu i u „evropskoj agendi“. Govorili smo o dobrim politikama koje vodi ministar Ibrahimović i o diplomatskoj korisnosti njegovog savjetnika Ranka Krivokapića. To međutim samo pokazuje kako bi Crnoj Gori bilo lakše kad bi joj administracija bila kompaktna i okupila sve iskrene zagovornike evropeizacije Crne Gore”, zaključio je Đenero.