Mnogi ljudi su u djetinjstvu doživjeli neku vrstu traume. Može se raditi o određenom traumatskom događaju ili o više njih, kao i o manjoj ili većoj razmjeri same traume. Traume iz djetinjstva se događaju u ranim fazama životnog razvoja, a mogu bitno da utiču na kasnije ponašanje u odrasloj dobi.
Kako tačno traume iz djetinjstva utiču na život i kako ih suzbiti, otkrio je psiholog i NLPt (neuro-lingvistička psihoterapija) psihoterapeut u edukaciji Emil Cukon, prenosi N1 Zagreb.
Šta su sve traume iz djetinjstva?
Traume iz djetinjstva su bilo kakvi jako negativni ili stresni događaji koji na neki način kod djeteta bude strah, kao što su:
tjelesno, ali i psihičko zlostavljanje, zadirkivanje i maltretiranje od vršnjaka, automobilska nesreća, elementarne nepogode i prirodne katastrofe, smrt bliske osobe, razvod roditelja, izloženost nasilju na televiziji.
Svi ljudi su doživjeli neku vrstu traume u djetinjstvu, bilo da su one manje ili veće.
“Već samo rođenje smatra traumatičnim iskustvom za dijete. Takođe, nešto što je trauma jednoj osobi, drugoj osobi ne predstavlja veliki problem. Svi smo različiti te nema smisla upoređivati ljude i njihova iskustva – trauma je za pojedinca trauma, koliko god ona naizgled bila ‘benigna’”, poručuje psihoterapeut Emil Cukon i dodaje da bilo koja trauma ima značajan uticaj na život osobe koja je preživjela tu traumu.
Kako traume iz detinjstva utiču na naš život?
Traume mogu biti uzrok brojnih zdravstvenih stanja kao što su: depresija, astma, gojaznost ili dijabetes, mogu uticati na pojavu srčanog udara, a mogu i izazvati stalan osjećaj pojačanog straha, manjak samopouzdanja i želju za izolacijom od svijeta.
Traume utiču i na drugačiji razvoj mozga djece, a traume iz djetinjstva kod odrasle osobe mogu da utiču na povećanu konzumaciju alkohola ili droga, da stvore zavisnost ili uzrokuju česte suicidalne misli.
Psihoterapeut kaže da kada jednom doživimo traumu, u sebi donosimo određene zaključke, odnosno stvaramo uvjerenja i stavove o nama samima, našoj okolini, društvu i životu uopšteno. Ti stavovi se zatim kroz život manifestuju na razne načine, najčešće utiču na to kako se ponašamo, s kakvim ljudima se družimo, kakvi partneri nas privlače, koliko vjerujemo ljudima. Neki ljudi imaju veliki dio svoje ličnosti izgrađen oko neke traume koju su proživjeli kao mali.
Kako bi se bolje razumjele posljedice traume iz detinjstva, Cukon je naveo vrlo jednostavan primjer iz života.
“Osoba je kao dijete doživjela traumu gdje su joj roditelji sistematično, nakon što bi nešto pogriješila, govorili da je glupa. Uticaj traume u ovom primjeru započinje tako da je osobu strah da pokuša nešto novo, jer je naučila da će je, ukoliko napravi grešku, roditelji maltretirati. Ta osoba je naučila da je bolje ne upuštati se u novo i nepoznato. Takav način nošenja sa životom dovodi do niskog samopouzdanja. To će zauzvrat uticati na njeno vjerovanje u svoje sposobnosti, što će pak uticati na to koliko će se truditi u životu i koliko će visoko, odnosno nisko, postavljati svoje ciljeve. Rezultat toga je osoba koja zbog loših uvjerenja o sebi ne ispunjava svoje potencijale, te je nezadovoljna u životu”, rekao je.
Kako se osloboditi traume iz detinjstva?
Što se ranije otkrije da dijete ima problema zbog traume i što se prije potraži stručna pomoć u obliku psihoterapije, to su i veće šanse da će dijete kada odraste imati manje ili nikakve posljedice preživjele traume.
Najčešće se traume tretiraju nekom vrstom psihoterapije, a Cukon kaže da je kod svih metoda zajednički jedan glavni cilj – osvijestiti traumu, prihvatiti je i integrisati na zdrav način u život. Kako bi došlo do ovoga potrebno je ponovo se prisjetiti traume, pri čemu se pojave stare emocije. Upravo zato je potrebno strpljenje i pomoć stručnjaka kako ne bi došlo do ponovne traumatizacije osobe.
“Jedan metaforički pogled na traumu je taj da je ona zarobljena u nama kao jedan snažan energetski čvor. Kada taj čvor raspetljamo, sva ta energija mora nekuda da ode i to mi proživljavamo kao bol. Dobra stvar je što kada se čvor jednom raspetlja, uticaj traume na naš život slabi, a u nekim slučajevima u potpunosti nestaje”, zaključio je psihoterapeut.
Dakle, traume iz djetinjstva mogu bitno da utiču na ponašanja, odluke, ali i zdravstvena stanja u odraslom uzrastu. Važno je potražiti stručnu pomoć i redovno odlaziti na psihoterapije kako bi pojedinac prihvatio i naučio živjeti s traumom.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR