Spektakularno otkriće čak sedam planeta koje su nalik Zemlji u sistemu Trappist-1, otvorilo je mnoštvo novih istraživačkih mogućnosti na čijem se izvoru nalazi duboka čovjekova želja za otkrićem života još negdje u svemiru.
Ono što je u vezi najnovijeg otkrića izvjesno ili moguće, sljedeće su stvari:
Život u vodi?
Od sedam planeta za čak šest je izvjesno da su sazdane od stijena. Takođe, tri se nalaze u zoni koja se smatra naseljivom, u kojoj je moguća tečna voda na površini. Problem je u tome što zvijezda oko koje planeti kruže, zrači vrlo snažno UV-zračenje sposobno pobiti svaku živu ćeliju koja ne bi bila zaštićena. Život bi, dakle, na tim planetima bio moguć ili ako bi bio zaštićen debelim slojem ozona u atmosferi, kao što je bio slučaj s predistorijskom Zemljom, ili u okeanima, morima, jezerima, piše express.hr.
Život koji skače s planete na planetu
Ako bi život postojao samo na jednom od njih, izvjesno je da bi se vrlo jednostavno mogao proširiti i na druge. Sistem je, naime, jako zgusnut. Najudaljenija planeta od matične zvijezde udaljena je nevjerovatno sićušnih tek petinu razdaljine između našeg Sunca i Merkura. A ako danas smatramo da je moguće da se život seli možda čak i između planetarnih sistema, kamoli između planeta, u ovako zgusnutoj priči to znači da pojava života na jednoj planeti znači pravo bombardovanje životom svih ostalih.
Zasad samo... bakterije?
Nije za očekivati da bi se na planetama trenutno mogao nalaziti posebno razvijen život. Sistem Trappist-1 nastao je prije samo 500 miliona godina, dok je naša Zemlja, npr., stara čak 4,5 milijardi godina. Punih 400 miliona godina trebalo joj je da razvije tek najjednostavnije oblike života, jedna milijarda trebala joj je za nastanak fotosinteze i kiseonika, čak tri milijarde godina za pojavu prvih višećelijskih organizama.
Sunčanje na plaži četvrte planete u nizu
Vrlo je nezahvalno procjenjivati kolika bi temperatura mogla biti na površini planeta, ali su neke stvari ipak poznate. Temperatura površine zvijezde je samo 2500°C. To znači da četvrta planeta prima toplinu koliko prima Zemlja od Sunca, peta koliko Mars, šesta koliko npr. Ceres u Sunčevom asteroidnom pojasu. To lako može značiti i slične temperature na površini, ali i ne mora. U slučaju Sunčevog sistema, npr., u pojasu naseljivosti nalaze se, osim Zemlje, i Venera i Mars. A opet, Venera je nenaseljiva jer je prevruća zbog prevruće atmosfere, Marsova površina je praktično sterilizovana zbog gubitka atmosfere.
Hubbleovo pecanje atmosfere udaljene 39 svjetlosnih godina
Šta je sljedeće? Još i prije objave otkrića, astronomi su moćno oko teleskopa Hubble u Zemljinoj orbiti usmjerili prema sistemu Trappist-1. Pokušavaju uhvatiti svijetlo, makar nevidljivo slabašan tračak svjetla koji se odbija od atmosfere svake pojedinačne planete. Hubble to zasad nije uspio, što nipošto ne znači da neće uspjeti. Jednom kad uspije, to svijetlo će naučnici propustiti kroz prizmu i vidjeti od kojih se komponenti, poput duge, to svijetlo sastoji i u kolikoj mjeri. Iz toga se onda vrlo jednostavno vidi koji su hemijski sastavi prisutni u atmosferi. A onog trenutka kada saznamo kakva je atmosfera svake pojedine "Zemlje" udaljene 39 svjetlosnih godina, imaćemo širom otvorena vrata za rekonstrukciju uslova koji vladaju na tim planetama.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR