Nedovršen i napušten prije više hiljada godina, obelisk u Asuanu jedno je od najvažnijih arheoloških otkrića u Egiptu.
Najveći obelisk koji su Egipćani pokušali napraviti, vjekovima je bio zaboravljen i prekriven pijeskom, a (doslovno) je otkriven tek 1922.
Obelisci starih Egipćana bili su predmet velikih rasprava među arheolozima, a na mnoga pitanja ni danas ne postoje “pravi“ odgovori. Kako su isklesani u jednom komadu? Kako su ti i do hiljadu tona teški blokovi transportirani stotinama kilometara? Jesu li se dovozili do Nila pa dalje nastavljali ploveći i, ako jesu, kako su brodovi mogli podnijeti njihovu masu? I kako su podizani nakon što bi stigli na svoje konačno odredište?!
Nedovršeni obelisk u Asuanu dao je odgovore na neka od ovih pitanja. Zahvaljujući tome što je napušten u toku izrade, dao nam je uvid u staroegipatske metode klesarstva.
Ovaj obelisk ima tri dovršene ploče iz čega se moglo zaključiti da su se klesali iz žive stijene te da su su već u kamenolomu obelisci i dobijali svoj konačni oblik.
Pretpostavljalo se se da četvrta ploča nije iskopana zbog greške u ležištu koja je uzrokovala lom, pa su radovi zaustavljeni. Donja ploča tako je još uvijek pričvršćena za granitnu stijenu iz koje je isklesan.
Međutim, danas se smatra da razlog zbog kojeg nije dovršen nije pukotina, nego dimenzija samog obeliska - bilo bi ga nemoguće prevesti i uspraviti.
Obelisk se nalazi u jednom od kamenoloma u sjevernom Asuanu. Napušten je prije više hiljada godina. Impresivna gromada od crvenog granita duga je 41 metar – dakle bio bi čak za trećinu viši od ostalih obeliska - i teži više od više od 1090 tona.
Njegovu izradu naredila je egipatska kraljica Hatšepsut koja je vladala od 1498. do 1483. godine prije nove ere. Predviđena, ali neostvarena namjena ovoga obeliska nije poznata, ali pretpostavlja se da je trebao biti poslat u Rim i postavljen ispred Lateranske palate.
Istraživači i arheolozi oko njega su pronašli alat, koji je i nakon više od dvije hiljade godina ostao očuvan. Stari Egipćani koristili su jednostavne alate - metalna dlijeta i drvene maljeve - za klesanje velikih kamenih blokova.
Koristili su i teške kugle od dolerita, vrlo tvrde magmatske stijene koje bi kotrljali duž označenih linija, stvarajući tako udubljenja u mekšoj stijeni. Za podizanje, pretpostavlja se, bio bi napravljan nasip od pijeska na koji bi se uz pomoć rampe obelisci navlačili, a kad bi se onda pijesak uklonio obelisk bi se dizalicama sa sajlama uspravio.
Da je dovršen, ovaj bi obelisk bio najveći komad kamena koji je čovjek obradio... a kako upravo zbog svoje mase nije dovršen, zgodan je podsjetnik na to da uvijek treba imati mjeru.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR