Utvrđivanje autentičnosti dijamanta zahtijeva profesionalnu opremu i visoko obučeno oko.
Kućni testovi postoje, poput testa kapljice vode, ali jedini način da budete sigurni jeste da svoj komad odnesete kod zlatara ili kupite dijamant koji ima certifikat treće strane.
U vremenu kada su kopije i duplikati sveprisutni, ulaganje u dijamant može biti visokorizično.
Šta je dijamant?
Prvo i najvažnije: šta ga čini tako posebnim? Atomska struktura dijamanta je jedinstvena jer je to jedini dragulj napravljen od jednog elementa: uglljenika. Veoma je tražen iz nekoliko razloga. Prvo, dijamanti nude visoku disperziju svjetlosti (poznatu i kao „vatru“), dajući im taj živahni sjaj po kojem su poznati.
Dijamanti su takođe 10 na Mohsovoj skali, koja mjeri tvrdoću minerala – što znači da su najotporniji na grebanje i dovoljno izdržljivi za svakodnevno, doživotno nošenje.
Konačno, dijamanti su obično veoma stari; formiraju se pod izuzetno visokim pritiskom i intenzivnom toplinom duboko ispod Zemljine površine, a većina datira između jedne i tri i po milijarde godina. Drugim riječima, posjedovati dijamant znači posjedovati dio prirodne istorije.
Laboratorijski uzgojeni u odnosu na prirodne dijamante
Sredinom 20. vijeka stvoren je prvi dijamant uzgojen u laboratoriji. Hemijski i fizički identični prirodnim dijamantima, izrađuju se u laboratoriji jednom od dvije metode: postupkom visokog pritiska/visoke temperature (HPHT) ili hemijskim taloženjem iz pare (CVD).
Dijamanti koji dolaze iz zemlje su rjeđi i stoga imaju veću vrijednost pri preprodaji, ali njihovi laboratorijski uzgojeni pandani su i dalje apsolutno pravi dijamanti.
Simulanti dijamanata su materijali, i prirodni (poput moissanita) i vještački (poput kubnog cirkonija), koji vizuelno liče na dijamante, ali ne dijele ista hemijska ili fizička svojstva.
„Dijamanti i simulanti dijamanata mogu izgledati zapanjujuće slično neiskusnom oku“, kaže Gambale, draguljar. „Za mene je sve u načinu na koji dijamant hvata svjetlost. Pravi dijamanti imaju ovaj čelični, ogledalski sjaj. Sjaj je toliko izražen da ga odmah prepoznate. To nije isti sjaj koji dobijate od drugog kamenja. Ima nešto oštrije u vezi s tim. To je obično prva stvar koju tražim kada pokušavam utvrditi da li je nešto vjerovatno pravi dijamant.“
S druge strane, simulanti često izgledaju previše staklasto ili su duginim bojama. „Ali opet, ove razlike su nijansirane, zbog čega je profesionalno testiranje toliko važno“, dodaje Gambale.
Kućni testovi
Za one koji ne mogu odoljeti želji za „uradi sam“ projektima, postoji nekoliko kućnih testova kao prvi korak.
„Popularni kućni testovi uključuju test magle, gdje dišete na kamen da vidite hoće li ostati maglovit, ili test kapljice vode, gdje provjeravate hoće li tonuti u vodi“, kaže Cameron.
„Ovi testovi mogu dati opštu indikaciju, ali nisu pouzdani jer neki imitacije kamenja mogu proći test, a neki pravi dijamanti se možda neće ponašati tačno kako se očekuje“, zaključuje Gambale.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR