Miloš Krstajić branio je u Titogradu, Sutjesci, Mogrenu, Komu, bio u Grčkoj, Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, a najduže u Budućnosti - osam godina.
Nekadašnji čuvar mreže, sadašnji trener golmana u Iskri i kadetskoj reprezentaciji Crne Gore, osnivač Škole golmana ,,Krstajić“, s osmijehom se sjeća perioda provedenog u našem najvećem klubu.
,,Mnogo lijepa vremena. Igrali smo jugoslovensku ligu koja je bila jaka, ali dobro smo se držali, mnogo je igrača iz moje generacije završilo u Partizanu ili Zvezdi. Poslije ukidanja sankcija nastupali smo u Intertoto kupu, nakon što smo u baražu za Kup UEFA pobijedili Vojvodinu kod kuće 3:1, a u Novom Sadu izgubili 5:2. Lijepi dani, bili smo pravo društvo, mislim i bolji i zdraviji ljudi nego što su današnji fudbaleri“, priča popularni Krle za Antenu M.
,,Branio sam u tri baraža, dva za opstanak đe sam prvi put imao tremu i ovaj za Evropu, što je bilo laganica. Ali kad se boriš za goli život nije ti svejedno, jedna utakmica i mrtav si. Jednom smo igrali s Budućnošću iz Valjeva, drugi put s Loznicom i oba puta ostali u ligi“.
Krstajić se sjeća perioda kada su, kako kaže, pola godine bili bez primanja.
,,Svi u porodici smo trpjeli zbog toga. Znam da je novac osnovni uslov za život, ali treba misliti na ono što te čeka u karijeri, a novac će sam doći kad napraviš ime, kakav god da si golman. Ponavljam, bili smo zdravije društvo, manje je bilo interesa i ljubomore, nije nas toliko opterećivalo ko ima pet, deset hiljada manja ili veća primanja. Sjećam se i da smo mjesec bili u karantinu na Glavi Zete. Ko je to izdržao, pakao mu neće teško pasti. Sad fudbaleri odu u karantin na noć, sa laptopovima, ajfonima...“.
Žuti karton ako se zakašlješ
Naš sagovornik ističe da, kad su bila redovnija, u Budućnosti ipak nijesu imali loša primanja.
,,Naravno, nije to kao danas“, dodaje Krstajić.
,,Ali uslovi su bili na najnižem nivou. Kad je padala kiša trenirali smo iza Gimnazije, Titeksa ili na teren Ribnice, gdje se dešavalo da nam ne daju da treniramo i otjeraju nas. Nije nam to smetalo, igralo se srčanije i jače. Danas kad se zakašlješ sudija ti daje žuti. U naše vrijeme igralo se baš muški, ali fudbal se mijenja, brži je. Moj trener Dragan Šaković je pričao da u naše vrijeme ne bi prošao fudbaler iz perioda kada je on igrao, 60-ih godina prošlog vijeka, tako možda ni mi ne bismo mogli da se prilagodimo današnjem fudbalu. Igra se spartanski, moraš da si maksimalno fizički spreman, a uključila se i nauka jer sve podatke imaš crno na bijelo. Mislim, ipak, da smo bili tehnički potkovaniji“.
Konkurencija i čast
Krstajić napominje da ga je u Budućnosti dočekala paklena konkurencija.
,,Imao sam čast kad sam došao da mi konkurencija budu dva golmana koja su bila među boljim u Jugoslaviji - Dragoje Leković i Saša Petrović. Mnogo sam naučio od njih, kao i od trenera Moma Vujačića, Branimira Đukanovića, Jova Hajdukovića. Trebalo je pronaći mjesto pored dva takva golmana, a mislim da sam 1996. postao prvi golman koji je izabran za najboljeg fudbalera Crne Gore“, govori Krstajić.
,,Imali smo dobre domaće i igrače koji su dolazili sa strane, ali najvažnije je da je bilo dobro društvo, dosta humora, a sada kad sam trener vidim da se sve svelo na mobilne telefone i društvene mreže. Možda nijesam u pravu, ali utisak mi je da se život mladih fudbalera zasniva na tome da poslije utakmice provjere kako su prošli na kladionici i da izbace fotografije“.
Dvije igračke - lopta i vazdušna puška
Primjećuje da je današnje odrastanje sasvim drugačije, ne i bolje.
,,Imao sam dvije igračke - loptu i vazdušnu pušku. Danas je sve virtuelno. Ne može da se postane fudbaler ako dijete trenira samo sat dnevno na malim golovima. Školski fudbal mora da bude obavezan, ali na velikim terenima. Tvrdim da je najveći problem crnogorskog fudbala treniranje djece na rukometnim poligonima jer kad dođu na veliki teren ne znaju osnovne linije kretanja. Moramo da preuzmemo model sa Zapada ako želimo da se fudbal omasovi. Infrastruktura je u odnosu na moje vrijeme kao dan i noć, ali nemamo kvalitet“.
Za golmane, ipak, ne moramo da strahujemo, tvrdi Krstajić.
,,Crna Gora će u perspektivi imati golmane među boljim u Evropi. Tu su Carević, Šarkić, Marović koji je potpisao za PAOK, Ivezić kojeg sam trenirao šest godina, Joksimović i drugi. Nekoliko mladih brani u našoj Prvoj ligi, dolazi do dobre smjene generacija. Iveziću sam jednom prilikom rekao: mlad si po godinama, ali ako imaš 100 prvoligaških mečeva neki golovi ne mogu više da se tolerišu. Kad sam ja stigao do te brojke bio sam stari golman“.
Ako ne vjeruješ u sebe, ne staj na gol
Što danas mora da ima golman da bi uspio u vrhunskom fudbalu?
,,Ako ne vjeruješ u sebe, nemoj da staješ na gol. Iskreno, u moje vrijeme su pričali da što si gluplji to si predodređeniji da budeš golman, a danas golman mora da je intelektualac. Sve je brže nego prije. Mora da se rizikuje s mladim golmanima, a ne da ga maknete čim pogriješi, i da se uvede kontrola rada trenera golmana u Crnoj Gori. Imao sam prilike da u reprezentaciji radim s golmanom koji ne umije da padne, a trenira osam godina i ima trenera golmana“, zabrinuto govori Krstajić.
,,U Čeliku sam sarađivao s Nikolom Rakojevićem, koji je stalno dolazio i pitao zašto radim koju vježbu. Sve sam morao da mu objašnjavam, što mi je tada iznenađenje, ali kasnije sam mu rekao da je bio u pravu. Ali je činjenica i ovo: mogu da pojma nemam, a da mi golman brani strašno - i ja sam strašan trener; ili mogu da sam najbolji trener na svijetu, a da mi golman slabo brani - pojma nemam ni ja. Sve zavisi od golmana, trener je tu da otkloni greške i da ga dobro spremi. Ne može ga naučiti da brani, samo da ga uputi“.
,,Đe bi bio da ti mene nema“
Miloš Krstajić je osoba koja širi pozitivnu energiju. Bio je takav kao golman, ostao je i po završetku karijere. Mnogo je anegdota koje pamti i koje se vezuju za njega. Za Antenu M se prisjetio jedne od omiljenih:
,,Dimo Mitrović je bio legenda. Branio sam dobro, krenulo me, nijesam mogao da primim gol pet-šest kola, i kažem mu: šefe, đe bi bio da ti mene nema. Odgovorio mi je: ,,Da te nijesam doveo u Budućnost, čuvao bi koze na Žabljaku“. Bilo je to zdravo vrijeme, danas je sve goli interes, ne igra se fudbal toliko iz ljubavi kao tada“.
,,Sam paʼ, sam se ubio“
Osim po dobrim odbranama, Krstajić je postao regionalno (i šire) poznat kada je kao golman Slavije iz Istočnog Sarajeva prilikom rutinske intervencije u svom šesnaestercu udario u glavu napadača banjalučkog Borca, a poslije meča izjavio: ,,Sam paʼ, sam se ubio“.
Danas se s osmijehom sjeća te situacije.
,,Po prirodi sam šaljivdžija“, prokomentarisao je Krle.
,,Volim i da uživam, da pecam... Ima u vezi mene dosta zezanja, za to sam bio ekspert“.
Iako golman, specijalizovao se bio i za driblanje. Podgorička publika pamti njegove ,,izlete“ uz aut liniju skoro do sredine terena.
,,Sve mi je prolazilo, dobro sam igrao nogom i znao sam da iznesem loptu, predriblam, da zabavim publiku - do jedne situacije protiv Zemuna. U 85. minutu kod rezultata 1:1 uzeše mi loptu, čuo sam kako me cijeli stadion psuje, Dimo Mitrović i saigrači ko zna što su mi sve rekli - i lopta na kraju ode pored stative. Mislim da je tona tereta pala s mene kad je promašio. Tad sam rekao da nikad više neću to da radim. Publika je tada dolazila na stadion, sada je nema, a znam da naš narod voli fudbal. To moramo da promijenimo“, zaključuje Miloš Krstajić.
Branko Vukčevic
Krle Legenda!!!!