Oskar de Markos, večeras će, nakon utakmice sa Barselonom, okačiti kopačke o klin. Odlazi kao kapiten i ikona Atletik Bilbaa, kluba koji se razlikuje od svih ostalih na planeti upravo po načinu na koji mu se pripada. Čovjek iz Lagvardije, iz baskijske pokrajine Alava, došao je kao dvadesetogodišnjak u Bilbao i ostao do danas. Sve ponude, a bilo ih je gomila i sa najjačih adresa, odbio je onako kako su to prije njega činili Julen Gerero, Hoseba Ečeverija i desetine starijih velikana, od Iribara pa nazad u istoriju kluba osnovanog 1898. Nije se, čak, opredijelio za obrazac Ikera Muniaina, sa kojim je zajedno ušao u prvi tim i do lani dijelio svlačionicu, koji je odlučio da karijeru završi u Argentini, tamo đe se fudbal i klubovi vole gotovo kao u Bilbau. Ili Iralola, današnji hit-trener u Premijer ligi, koji sa Bornmutom pravi čuda, a koji je nakon 15 godina u dresu Atletika, na kraju karijere htio da iskusi čari fudbala u SAD. Obojica su kao ideju vodilju imali isto - ne doći u situaciju da igraš protiv Atletika.
Bilbao pamti i poštuje vjernost (Fernando Ljorente i Havi Martinez osjetili su na svojoj koži da jednako ne oprašta izdaju), pa se Oskaru de Markosu prethodnih dana ukazivala počast bukvalno na svakom koraku. Na fotografiji ispod vidite špalir bivših asova Atletika, igrača sa kojima je odlazeći kapiten ispisivao stranice klupske istorije i na starom i na novom San Mamesu. Događaj je, međutim, organizovan na terenima Lezame, škole fudbala na kojoj stasavaju baskijska đeca, koja imaju pravo da ponesu dres kultnog kluba.
Braći Vilijams, Berćeićeu, Sansetu i društvu pridružila su se i druga poznata lica: Aduriz, Mikel Riko, Gurpegui, Igor Gabilondo, Ituraspe, Ečeberija, Aitor Ocio, Orbaiz, Viljalibre, Balenziaga, Ituraspe, Benjat, Dani Garcia, Iraizoz, Raul Garijaa... Niko nije želio da propusti oproštaj od čovjeka koji savršeno personalizuje sportsku ali i životnu filozofiju kluba i grada - pripadnost srcema, a ne novcem.
Iker Muniain, koji je, kao i Oskar de Markos, odigrao preko 400 utakmica u dresu "lavova", tu je filozofiju sažeo u pitanje svom do tada najboljem drugu, Fernandu Ljorenteu, kad je ovaj svoju odluku da pređe u Juventus obrazložio željom da osvaja trofeje - "A sa kim ćeš im se radovati", pitao gao je "Muni" i dodao da će "uvijek radije plakati sa svojim navijačima zbog poraza, nego se radovati pobjedama sa tuđim".
Na kraju događaja, De Markos je imao lijepo sjećanje na „one veterane“ koji su ga podržavali od prvog dana.
„Kada sam stigao, imali su slobodan dan, a ja sam bio sam u svojoj sobi i fotografisao se u sportskoj trenerci da bih je poslao porodici. Bio sam prestravljen“, prisjetio se.
Zatim je stigao u trpezariju i „Gurpe mi je rekao da ako mi nešto zatreba, on je tu.“ Drugi, poput Aitora Ocija, učinili su isto ubrzo nakon toga. Te večeri je odigrao svoju prvu partiju karata u Susaetinoj sobi. „Dočekali su me tako brzo i tako dobro“, rekao je, zahvaljujući im. Pred novinarima je dugo govorio o tim prvim danima u klubu i podrške koju je dobijao svakodnevno od Ečeverije, Orbaiza, "cimera" Gabilonda...
Markel Susaeta i Karlos Gurpegi, koje pominje de Markos u ovom sjećanju, već su tamo đe će se on večeras naći - među legendama Bilbaa.
Ove sezone, De Markos je pretekao Ikera Munijaina kao drugi igrač sa, ukupno, u svim takmičenjima, najviše utakmica (560) u prvom timu, odmah iza Hoze Angela "Čopoa" Iribara (614), legendarnog golmana. Dvostruki osvajač Kupa i Superkupa, debitovao je kao "rohiblancos" u kvalifikacijama za Ligu Evrope protiv Jang Bojsa 2009. godine. Večeras, protiv Barse, piše posljednje poglavlje u dresu Atletik kluba Bilbao.
Počeo je kao napadač, u Bjelsino vrijeme zabijao je Mančester junajtedu i na Old Trafordu i na Katedrali, da bi ga Valverde u drugom mandatu prekomandovao na desnog beka. Đe god da je bio, davao je cijelog sebe Atletiku, špartao terenom, uklizavao, dodavao, driblao, šutirao. Za momka iz Laguardije, oproštaj od Atletika je kao oproštaj od porodice. Zato nije mogao da zadrži suze kada je izgovorio oproštajne riječi.
"Mislio sam da neću plakati , ali..." rekao je i dobio aplauz nakon što je lijepe riječi uputio svima "voljenima". A nije zaboravio nikoga. Pomenuo je saigrače i trenere, kao što su Kaparos, Ziganda, Valverde... ne zaboravljajući ni zaposlene koji rade oko kluba.
Na kraju, zahvalio se porodici - bratu, „onom koji je uvijek tu“, majci, „onoj koja je izdržavala porodicu i dozvolila mi da igram fudbal“, ocu, „najboljoj osobi na svijetu“. supruzi, „onoj koja zna kako da me voli i koja mi je pružila savršenu porodicu“.
A, večeras, pred preko 50 hiljada navijača koji ga 16 godina smatraju svojom porodicom, Oskar de Markos dobiće zasluženu počast - kao vjerni sin Bilbaa.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR