U trećoj epizodi serijala „Tajne dresa“ Meridian sport donosi emotivan i iskren razgovor sa Jovankom Radičević, jednom od najprepoznatljivijih figura crnogorskog rukometa.
U atmosferi koja prirodno spaja nostalgiju i ponos, Jovanka nas vraća u svoje prve sportske dane – u skromne početke koji su izgradili njenu prepoznatljivu borbenost i karakter.
Govori o generaciji u kojoj je stasavala, o vremenu kada se talenat brusio na terenu, a zajedništvo stvaralo kroz odricanja. Upoređuje to sa današnjim djevojkama koje, sa istim snovima, ali u drugačijem vremenu, koračaju njenim stopama.
Kroz razgovor otvara vrata najintimnijim momentima svoje karijere, otkrivajući koliko je emocija, snage i odgovornosti nosila svaki put kada bi obukla dres sa državnim grbom. Posebno se prisjeća oproštaja od reprezentacije – trenutka koji je, kako kaže, spojio sve što je u sport uložila: ljubav, žrtvu, suze i ponos.
Ova epizoda ne donosi samo priču o jednoj od najvećih sportistkinja koje je Crna Gora imala, već i podsjetnik na vrijednosti koje je Jovanka godinama predstavljala: strast prema igri, poštovanje prema dresu i neprekidnu borbu za svoj tim i svoju zemlju.
„Stalno se upoređujemo s tom 2012, ali moramo biti realni – nemamo taj kvalitet koji smo imali te godine. Ono po čemu je Crna Gora bila prepoznatljiva, po borbenosti i srčanosti, to nikada ne treba da izostane i to je ono što generacije i generacije treba da slijede. Da im se pokaže kako se to radi i kojim putem treba da idu.
Moramo biti strpljivi, da budemo svjesni smjene generacija, da kvalitet nije na nivou na kom je bio. Vjerujem da će reprezentacija u ovoj drugoj fazi, gdje su kvalitetniji protivnici, imati jasniju sliku gdje su i koliko stvarno mogu. Ima tu djevojaka koje su osvajale medalje na posljednjem prvenstvu i znaju kako se to radi – ove mlade treba da ih slijede, prate i da daju svoj maksimum kada izađu na teren.“
Nakon što je završila veliku rukometnu karijeru, Jovanka je dobila vrijeme da se posveti novom cilju – diplomirala je na Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta Donja Gorica.
Diplomski rad na temu „Rukomet i vizija života“ ocijenjen je najvećom ocjenom, pred komisijom koju su činili prof. dr Veselin Vukotić, prof. dr Milica Vukotić i Dragan Adžić.
Ono što joj je davalo krila i ubrzavalo njen let bili su upravo navijači – za našu sagovornicu najbolji na svijetu.
„Mislim da imamo najbolje i najvatrenije navijače i to se prosto osjeti. Kada na terenu igraš sa velikom ljubavlju i žarom, isto tako osjetiš njihovo navijanje – što zajedno stvara jednu jedinku i zato smo s njima disali kao jedno. Svaka utakmica sa njima je nešto posebno.
Da su me probudili u dva ujutru, mogla bih da igram – toliko je snažan taj naboj emocija kada ih čujete sa tribina dok pjevaju srcem. U takvoj situaciji bilo je nemoguće ne ostaviti cijelu sebe na terenu.“
Dotakla se Jovanka i za nju više nego emotivnog momenta kada je odigrala posljednji meč u dresu reprezentacije. Transparent „Ljubav do posljednjeg daha, hvala Jovanka Orleanka!“ kao i još mnogo toga o čemu je govorila gošća, pogledajte na Meridian Studio YouTube kanalu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR