Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Briselski ćorsokak za Balkan

| Postavio/la: Lejla Hadžimuhović

Briselski ćorsokak za Balkan

Piše: Januš Bugajski

Šta slijedi za Balkan u pogledu pregovora o pristupanju EU?

Neuspjeh Evropske unije da otpočne predpristupne pregovore sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom na oktobarskom Samitu može doprinijeti destabilizaciji Zapadnog Balkana. Francuska blokada procesa proširenja će ohrabriti subverzivne aktivnosti Moskve u regionu.

Blokiranje pristupa zemalja koje nastavljaju da se bore sa reformama će poslati poruku napuštanja i to tačno u trenutku kada im je potrebno ohrabrenje i veća uključenost Evropske unije. Pristupanje Evropskoj uniji ostaje ključna ambicija u Jugoistočnoj Evropi. Slovenija i Hrvatska su jasno ostvarile ekonomsku i političku korist od integracionog procesa. Iako Albanija i Sjeverna Makedonija imaju status “kandidata” za Uniju, njihov napredak u otpočinjanju pregovora o pristupanju je zaustavljen u Briselu 18. oktobra, prije svega zbog protivljenja Francuske.

Dvije države su blokirane uprkos preporukama Evropske komisije i Evropskog parlamenta, koje su potvrdile da su obje zemlje postigle dovoljan napredak u reformama za postizanje sljedeće integracione faze. Pozitivna odluka o pregovorima o pristupanju ne bi značila skorašnje članstvo, već početak dugog procesa kvalifikovanja za sva poglavlja pravne tekovine EU - ogromnog dijela zakonodavstva EU.

Francuski predsjednik, Emanuel Makron, predvodio je politiku blokiranja, a pridružile su mu se Danska i Holandija. Neophodna je jednoglasnost među članicama EU prije nego što se odobri početak pregovora o pristupanju. Makron je tvrdio da se sam proces pristupanja mora reformisati, što bi značilo da postoji mala vjerovatnoća da će se oktobarska odluka poništiti, zato što bilo koji proces reformi EU može trajati godinama.

Bez snažne uloge Velike Britanije u pružanju podrške proširenju EU, Francuska je ohrabrena u izazivanju posvećenosti Unije za priključenje svih balkanskih država, kako je navedeno na Samitu EU u Solunu, 2003. godine. Francuska unutrašnja politika i strahovi od masovne migracije uticali su na Makronovu odluku. Takođe, postoji sumnja da su islamofobija i anti-albanska osećanja odigrali svoju ulogu.

EU politika blokiranja može imati nekoliko negativnih posljedica po Zapadni Balkan i po Evropu u cjelini. Takva politika šteti kredibilitetu EU kao panevropske organizacije koja je otvorena za nove članice. Može razočarati građane i političare, ali i podriti razne programe domaćih reformi. Takođe će pomoći u njegovanju već raširenog mišljenja da je EU saučesnik u pružanju podrške korumpiranim vladama u zamjenu za mjeru stabilnosti - što su neki prozvali  Johanes Han, komesar EU za proširenje, optužio je lidere EU za kršenje obaveza prema Sjevernoj Makedoniji i Albaniji.

Uvjerio je da će zemlje članice sada morati da pojasne svoje dugoročne obaveze prema svakoj zemlji, dok će odbijanjem priznanja ostvarenog napretka rizikovati destabilizaciju Zapadnog Balkana. Politika blokiranja može pojačati domaću političku polarizaciju i radikalizaciju podstičući nacionaliste, populiste, separatiste i iredentiste u tvrdnjama da se pravila EU više ne primjenjuju i da svaka država treba da slijedi svoje nacionalne interese.

To takođe može obeshrabriti međudržavne sporazume i potkopati napore dva američka specijalna izaslanika imenovana za rješavanje spora između Srbije i Kosova. Beograd će sada, bez jasnije perspektive za članstvo u EU, imati manje podsticaja za pravljenje kompromisa. Srbija i Crna Gora su započele pregovore o pristupanju, ali će sada izvesti zaključak da bez konsenzusa EU po pitanju daljeg proširenja, pregovori mogu voditi u ćorsokak.

Najneposrednije pogođena zemlja biće Sjeverna Makedonija. Premijer Zoran Zaev preuzeo je velike domaće rizike kada je u pitanju promjena imena zemlje i rješavanje dugogodišnjeg spora s Grčkom, kako bi se ispunili uslovi EU za pregovore o pristupanju. Vlada se sada osjeća izdatom i raspisala je prijevremene izbore za april 2020. godine, koji bi mogli osnažiti militante i protivnike promjene imena.

Odluka EU će imati šire odjeke, i to ne samo po pitanju članstva. Zemlje poput Ukrajine i Gruzije će sve više sumnjati u posvećenost Unije prema demokratskom i ekonomskom razvoju u tim zemljama, što će omogućiti veće otvaranje za neprijateljsko uplitanje, naročito Rusije. Da bi se zaštitila od takve subverzije, svaka država mora obnoviti svoj fokus na domaću reformu, uključujući antikorupcijske kampanje, ne samo radi budućeg članstva u EU, već zbog političke stabilnosti i ekonomskog razvoja.

U suštini, Pariz je nesvjesno pojačao Putinovu propagandnu naraciju da je EU nepouzdana i da ne želi nove članice sa Balkana. To će pomoći Kremlju da dodatno potkopa zapadnu koheziju i produbi političku, ekonomsku, informativnu i obavještajnu
penetraciju.

Moskva će takođe proračunati da ima više prostora da podstakne balkanske nacionalizme i proizvede sukobe u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji od kojih može imati koristi. Negativna odluka o pregovorima o pristupanju i daljem proširenju na Zapadnom Balkanu će se negativno odraziti na bezbjednost same Evropske unije.

Odliv stanovništva u EU nastaviće se ako se izgledi za članstvo smanje, reforme zastanu, strane investicije opadnu i poveća se nezaposlenost. EU će biti u slabijoj poziciji da riješi sporove ukoliko se uvidi da se odriče svog glavnog uticaja – podsticaj za članstvo. To će takođe osigurati da američka uloga u regionu postane još kritičnija.
Prevod: D. Đ.

Ostavi komentar

0/300