BILJEŠKA O BIZNISMENIMA

Piše Darko Šuković

Bitan je fenomen, imena nijesu bitna. Dvojica „junaka“ ove bilješke (srećom) nijesu pravilo, ali (bogami) ni incident. Njihova „tajna večera“ u jednom beogradskom restoranu, zapravo je lozinka preko koje se otvaraju pravila igre u moderenom crnogorskom biznisu.

Za obojicu važi da su se obogatili u prisustvu vlasti. Onda se jedan od njih otisnuo prema Beogradu i Moskvi, postavši ozbiljna prijetnja rukama koje su ga hranile. Za sobom je ostavio splendidovski raskošne crkvene zadužbine i uboge radnike kompanija koje je „spašavao“.

Posljednjih mjeseci (godina?) bio je „plejmejker“ ruskih para za ovdašnje političke i medijske ispostave i za to je trebalo da bude nagrađen funkcijom „ruskog premijera“ crnogorske vlade.

Ukoliko se ne bi procijenilo kako je bolje da na njenom čelu bude „evropski premijer“?!

Drugi nije mijenjao pokrovitelje i, ne bilo uroka, stabilno je prosperirao, ne izlažući se stresovima zbog ideološko-političkih lomova.

Istina, znao je ponekad proklizati na simboličkom nivou (htio je dovesti, uoči referenduma, Zvezdu na prijateljsku tekmu protiv Budućnosti, Nole je u njemu imao vatrenog navijača...), ali su zaduženi za sanaciju njegovog imidža uvijek bili brzi i učinkoviti. Zato je, Urbi et Orbi, pardon - pred vlašću i javnošću, biće po inerciji,stavljen u „procrnogorski fajl“.

Večera ta dva tipa, pa još u Beogradu, neprincipijelna je samo za one koji bi ovaj „kroki profil“ uzeli kao njihovu ličnu kartu. Za lakomisleno spremne da prihvate pojednostavljene prikaze osebujnih pobjednika crnogorske tranzicije. Prikaze u kojima se, osim novca i moći, na njihovom popisu vrijednosti, može naći ljudska odanost pokrovitelju, pa čak i građanska lojalnost državi.

U svijetu s hroničnim manjkom obzira, nema šoka zbog biznis koegzistencije dvojice milionera, kobajagi, oštro sukobljenih povodom države i vlasti.

Ponoviću, ovo nije bilješka o svima, ali jeste o mnogima crnogorskim novokomponovanim biznismenima, kojima je Euro „jedini bog kojem se mole“. U njihovom svjetonazoru moralno je večerati i poslovati sa čovjekom koji je dio paklenog plana za „zavijanje u crno“ njihove države!

Ovakvi primjerci ljudske vrste rugaju se obrascu tradicionalnog crnogorskog morala. U njihovom poimanju reda stvari prezir prema izdajniku bio bi čist poslovni rizik. Oni sjede na svojoj ideji vodilji i ostatak sebe njoj su stavili u funkciju.

Patriotizam ponekad jeste profitabilan, ali ponekad nema ekonomskog opravdanja. A naši „junaci“nemaju vječitih prijatelja, niti uzvišenih emocija, imaju samo privatnih interesa.

Dobra strana ovakvih, rovitih vremena je što su pouzdan lakmus papir za takve likove. Oni koji znaju ko su stvarni junaci ove priče, zacijelo će sa zanimanjem pratiti da li su naravoučenije izvukli oni koji bi to morali?