Na Srebrenicu, sprem’te se, sprem’te!

Za Antenu M piše: B. Grinevski

Ta grozna godišnjica grozne Srebrenice! Vraća se svakog 11. jula, evo četvrt vijeka i goni naše političare, koji bi o svemu, samo ne o tim teškim temama, da se oglase. Da se izjasne i očituju, iskažu i opredijele.

Mnogi bi rekli, neupućeni u tajnovite nijanse političke scene u Gori Crnoj, da tu nema što da se manta: jasno je što je i kako bilo. U ta tri sramna julska dana 1995. dogodio genocid u istočnoj Bosni. Koljači ratnog zločinca Mladić Ratka poklali, strijeljali i pobili više od 8000 ljudi, samo zato što su muslimani. Genocid. Tačka.

Ali, ne, nije to tako.

U zemlji u kojoj odvažno klimamo glavom kada jedan od opozicionih prvaka, poslije natezanja koje traje pola sata, koje traje vječnost, dakle, oprezno i snishodljivo izjavi da bi, ipak, ako mora, ako ga već pitate, a on, inače, ne bi, ne želi da se zamjeri, nije mu to u programu, zašto bi to bilo bitno, na silu i na sramotu, eto, da ga ne shvatimo pogrešno, navijao za Crnu Goru, ako i kada bude igrala protiv Srbije (!) - nije ni čudo da oko genocidnog sramotnog neljudskog masakra nedužnih civila imamo isto premučanje, pretvaranje, ukrivanje i prenemaganje.

Zato partija ovog nevoljnog navijača sopstvene zemlje, u prigodnoj poruci povodom datuma i teme koje, čak ni oni, ukravaćeni, ne mogu izbjeći, uz Srebrenicu pominju sijaset drugih mučnih primjera, tužnih i žalosnih događaja, zločina i agresija. “Fino” i “mudro”. Jedino što se ti drugi pomenuti i zbrda-zdola nabacani tužni primjeri u njihovom saopštenju, nisu desili baš 11. jula. Da ne uvrijede svoje glasače, koji možda (sigurno, vrlo vjerovatno, vjerovatno) ne vole da se Srebrenica uopšte pominje, oni su zaboravili da u svoje priopćenje povodom klanja i zatiranja ubace i Jasenovac, i Holodomor ukrajinski, i Osvjenćim i Buhenvald, i genocid nad američkim Indijancima i polja smrti Crvenih Kmera, i druge razne gulage i masovne eksterminacije. A ima ih, no su svi genocidi, pa nije zgodno da se ta riječ spomene. Ne valja se zamjerati bazi, onoj “trobojnoj”, sa plavetnom, iz Berana. A i šire. Neizgovorene lozinke su najbolje. (Vjerujemo, uzgred budi rečeno, da su oduševljeni i rijetki, plaćeni i neplaćeni, muslimanski i bošnjački aktivisti ove stranke. Ili misle da se sve ovo njih ne tiče? Ne damo svetinje!)

Ove finese i kompleksne istine razumiju i u drugoj opozicionoj partiji. Onoj koja je podržala NATO tako što nije htjela da glasa za ulazak Crne Gore u Alijansu. Tamo su svi principijelni, dabome. Ni oni ne pominju genocid. Korisna “omaška” dobro dodje. Tako se gradi gradjansko jedinstvo! Da ne rečemo i “ustavni patriotizam”. Mnogo bi bilo.

Sve ovo još bolje razumije i onaj kandidat za predsjednika/gradonačelnika što mu je bilo mrsko da se Srebrenica pominje. Što bi se pominjala? Promašio oko referenduma i nezavisnosti; promašio oko NATO - više puta; promašio oko Ukrajine, Rusije, EU, granica i razgraničenja. Što bi se sada isticao oko tamo nekih Bošnjaka i muslimana, kao da su oni jedini na svijetu? Ne shvata stari Kandidat da, kad promašiš oko Srebrenice, ništa više ne možeš pogoditi!

(Nemamo sada prostora da pišemo o saopštenjima koja, bez obzira na pretpostavljenu dobru namjeru, sadrže nesuvislosti da je rat u bivšoj Jugoslaviji bio građanski rat i slično. Ne treba se oko toga tako plitkoumno i površno oglašavati. Nije to bio građanski rat, gospodo i drugovi.)

Muka je, dakle, velika. Vrijeme prolazi, stasavaju nove generacije, koje ne treba lagati oko tužnih i teških istina. Jer, kada o takvim stvarima dugo ćutite, mažete i lažete, dođu neki novi, neznaveni i nerazumni, koji slave zločince i koji pokolje nedužnih i nezaštićenih proglašavaju podvizima.

Od toga do novih zločina i genocida, samo je jedan korak.