Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Krivokapiću, mučite i nas i sebe, vi ste zarobljenik

Stav

Comments 9

Krivokapiću, mučite i nas i sebe, vi ste zarobljenik

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Zorka Kovačević, preuzeto sa Facebooka

Poznajem vrlo malo ljudi koji su rigidni nevjernici. Ono kad umreš, crvi, crna zemlja, pepeo i prah. Poznavala sam i vrlo malo rigidnih vjernika. Dok nije došla nova vlast "na vlast".

Svi ljudi, uglavnom, vjeruju u nešto. Neki to zovu sudbinom, neki Bogom, neki višom silom, transformacijom, prirodom... Što se dešava sa onaj 21 gram duše, niko ne zna.

Odrasla sam u partizanskoj porodici, u crkve smo ulazili sa poštovanjem, kao u muzeje. Slavili smo samo državne, građanske praznike jer nismo bili vjernici. Ali porodica moje tetke je slaviladva Božića, dva Uskrsa, bili su kršteni i išli su u crkvu. Znači, u Titovoj Jugoslaviji si mogao da praktikuješ vjeru i da proslavljaš vjerske praznike. Ako si htio.

Ako si bio "običan čovjek": nastavnik, frizer, ljekar. Vjera se praktikovala diskretno, bez bukanja, ne iz straha već zato što se to smatralo ličnim i intimnim činom.

E sad, nije moglo da budeš predsjednik Predsjedništva SFRJ, ili premijer države pa da gromoglasno sa tribine pozivaš narod na pričešće, što bi i bilo jako neumjesno i uvredljivo jer je tadašnja Jugoslavija bila, baš kao i ova naša Crna Gora, multinacionalna i multikonfesionalna država, sa velikim brojem ateista. A u onoj državi se matralo da nema privilegovanih ni po vjeri, ni po naciji i da sve treba jednako poštovati.

Čuh juče premijera CG, kako se u vjerskom nadahnuću obraća narodu. Bio je to interesantan govor. G-dine Krivokapiću, ja se nadam da ste u pravu, da ovozemaljski život nije sve što nas sleduje i da ima nešto i sa "one strane". Ali, nešto drugo mi je sporno.

Vaš odnose prema sveštenstvu. Pop u crkvi nije Bog, nego službenik koji radi svoj posao. I može biti dobar ili loš čovjek kao svako drugi. I treba da odgovara za svoja djela ili nedjela, baš kao i svako drugi. Dalje, ako je Bog ljubav, zašto nas plašiti sa njim? Treba li da od straha budemo dobri ljudi? Odozgo udara Bog, sa lijeva i desna, vlast, pa da vidiš, nema ni haosa, ni kriminala ni korupcije.

Možda bi takav eksperiment mogao i uspjeti, ali bio bi daleko od demokratskog društva. Još nešto: duhovnost nije samo vjerovanje u Boga. Muzika, knjiga, film, predstava, građevina, poezija, putovanje, zagrljaj, sve ono što dušu ispuni blaženstvom, sve je to duhovnost.

G-dine Krivokapiću, vjerujete mi, neće ovo ići. Nije ovaj narod zarobljen. Vi ste zarobljenik. Od vaše krute i fanatične vjere, vi ispred sebe vidite samo apostole ili nevjernike koje treba preobratiti, u pravoslavlje, dakako. Ne vidite- ljude u svoj njihovoj različitosti. Mučite i nas i sebe. Nas, jer smo zaslužili premijera koji će nas sve jednako uvažavati i raditi na emancipaciji države. Sebe jer ste svjesni da niste dorasli zadatku.

Vratite se svojoj profesuri, onome što jeste, klečite i ljubite ruke popovima - za svoju dušu!

Komentari (9)

POŠALJI KOMENTAR

Maca

Tačno je da je ko je hteo mogao slaviti ali nije mogao bit funkcioner te su mnogi izabrali da ne slave ali zato su krijući po noći ili sjutra dan dolazili na bogatu trpezu kakva se kod nas pravila za slave.Nije se "bukalo " i pozivalo na vjeru nego ko je osjetio da mu je potrebna sam je išao

Tajnovidav

Zdravko propovijeda vjeru,ljubi podove i ruke,a prakticno kakav je to vjernik: tri puta na dan promijeni stav(iliti laže );kao vladin sluzbenik radio na NATO progtamima a u vjrskoj školi pričao o Natou i "bezdusnoj"EU i od tih prica punio dzepove i sagradio bez dozvole apartmane za turiste....