"Lijepa naša otadžbina" u režiji Vesne Bratić

Za Antenu M piše: Državni službenik

U TV emisiji na temu imenovanja popa Crkve Srbije u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore državni sekretar Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta Damjan Ćulafić, koji je na toj funkciji svega par mjeseci, reče da ministarka Bratić nema nikakvih problema sa saradnicima, koji stalno odlaze pa se zbog toga ne mogu završiti važni zakoni i strateška dokumenta. Ni s njim lično nema ministarka nikakvih problema, a ni sa 150 zapošljenih. To je naročito istakao.

Sekretar državni ne zna da Ministarstvo nema 150 nego oko 200 zapošljenih. A s njima ministarka ne komunicira i ne pozdravlja ih. Ministarka se kreće u obje zgrade, đe su joj kabineti, isključivo u pratnji bodigarda. Ima ih dva. Jedan muškarac i jedna žena. Žena je prati čak i do toaleta. Muškarac s njom ide i na službena putovanja.

Zapošljeni znaju da Vesna Bratić često viče na kolege, lupa šakom o sto, urla, unosi im se u lice i prijeti. Naravno, u prisustvu naoružanog bodigarda. Ministarka štiklom gazi dokumenta na čiju sadržinu ili autora je bijesna. Ona ponekad meditira, pa se desi da je zapošljeni vide kako sjedi na podu u lotos položaju.

Ministarka je donijela interne procedure u kojima između ostalog propisuje i način odijevanja zapošljenih, ali sama često dolazi na posao u farmericama i patikama.

Ministarkini saradnici iz kabineta šalju mejlove prijeteće sadržine zapošljenima. Kažnjavanja za neposlušnost su raznolika i o tome je javnost obaviještena: premještaj na Cetinje, koje njeni kadrovi nazivaju „kazneno“, disciplinski postupci, razne prijetnje i pritisci... Nekoliko kolega je zbog takvog nasilnog postupanja i mobinga dobilo ozbiljne zdravstvene probleme, psiho-somatske prirode. Njihova bolovanja se provjeravaju i pritisci na njih se pojačavaju..

U Ministarstvu postoje spiskovi zapošljenih u kojima su „komite“ posebno označeni. Intencija je svakodnevno vršiti pritisak na njih.

Zapošljeni se ponižavaju i prilikom dolaska na posao i odlaska s posla. U centralnoj zgradi stoje u redu da se potpišu i upišu tačno vrijeme, sat i minut. Čak i petkom kad državni službenici u evropskim zamljama imaju pravo na kraće radno vrijeme, zapošljeni u MPNKS moraju da čekaju 5 minuta do 15 sati da bi im se dao spisak u koji mogu da se upišu i odu kući. U zgradi bivšeg Ministarstva nauke sve ih budno prati portir koji ih upisuje i ispisuje lično, a zna i da ih upozori pa i priprijeti.

Gospodin Ćulafić hvali ministarku i pravi se neznaven. Za ono što ne zna ili što je propustio da sazna novi državni sekretar neka se obrati svojoj koleginici državnoj sekretarki koja je, kao desna ruka ministarkina, u sve upućena.