Kaligule iz našeg sokaka

Piše: Andrej Nikolaidis

Incitatus. Tako se zvao konj kojega je Kaligula naumio imenovati za konzula u rimskom Senatu.

Bio je to imperatorov ljubimac, pa ga je hranio zobi pomiješanom sa zlatnim pahuljama.

Incitatus nije postao konzul samo zato što je njegov vlasnik ubijen prije nego što ga je stigao uvesti u Senat.

Ova se priča često uzima kao ilustracija Kaligulina ludila.

No ima istoričara koji u Kaligulinom ponašanju ne vide ludilo, nego brižljivo razrađen sistem. Senat je stajao na putu imperatorovoj želji da prigrabi apsolutnu, ničim ograničenu moć. Imenovanje konja u taj visoki dom trebalo je značiti poniženje i za dom i za njegove članove, te poslati poruku: vi i Senat ste toliko nebitni da to što vi radite može raditi i moj konj. Sa poniženim, ismijanim Senatom diktator bi se lakše obračunao.

Uloga Strahinje Bulajića u crnogorskom Parlamentu identična je onoj koju je Kaligula bio namijenio konju u rimskom Senatu: da ga obesmisli. A time obesmisli i ustav, zakone države i samu demokratiju.

Praktični ciljevi Bulajićevog udara na demokratiju u Crnoj Gori su jasni.

1. Da spriječi izbor nove vlade.

2. Da spriječi izbor predsjednika Skupštine koji će omogućiti da taj dom obavlja ono zbog čega postoji.

3. Održanje vlasti i privilegija za sebe i svoje: rotacijska svjetla, crne limuzine, Martell VSOP umjesto loze, pare u džepu, pare u šteku…

4. Da kupi vrijeme do završetka izbora u Srbiji.

5. Da za račun Putina Crnu Goru održava u stanju permanentne nestabilnosti, bezakonja i nefunkcionalnosti svih institucija.

Bulajić, pritom, ima nulti demokratski legitimitet za to što čini – premda se za takav podmukli a frontalni udar na demokratiju legitimitet i ne može imati.

Njega je zapalo da čini to što čini samo zato što je iz najvećeg poslaničkog kluba. On tu, dakle, nije voljom građana, niti voljom skupštinske većine koja artikuliše volju građana. On je tu voljom slučaja.

Za ono što radi Bulajić Stari su Grci imali ime: hibris.

Od hibrisa nema bijega. Hibris znači odustvo stida i straha od nečeg većeg od sebe, stoga on nužno vodi u propast. Hibris je ime za oholost koja čovjeka navodi na postupke koji srde bogove: recimo kada se ljudi igraju bogova. Ime je to za samoskrivljeni, samoizabrani put u propast.

Riječ hibris označava nečuvenu, bestidnu samovolju. Hibris je repulzivan: govorimo o obijesti koja svjesno ponižava druge, jer na taj način onaj što je obuzet ohološću, potvrđuje iluziju svoje moći.

U pričama o hibrisu nema hepienda, pa ga tako neće biti ni u onoj o Bulajićevom.

Ono što Bulajić silom i na sramotu radi je, rekoh, etički ogavno, a osim toga je i nezakonito i podložno krivičnom gonjenju.

No kazna će doći tek sutra.

U ovom trenutku, suočavamo se sa razornim posljedicama politike anihilacje crnogorskih institucija i demokratije, koju preko Demokratskog fronta, Bečićevih Demokrata i smijenjene Krivokapićeve vlade sprovodi Putin. Politika koju personifikuje Bulajić crnogorskom je Parlamentu naminjenila funkcija štale. U kojoj će se samo konji moći osjećati kao doma.