Kako se kalio monstrum

Za Antenu M piše: Aleksandar Radoman

Boraveći u zloglasnome nacističkom logoru Dahau kao „počasni zarobljenik“, uz poseban smještaj namijenjen privilegovanima i hranu kakva je služena njemačkim oficirima, Nikolaj Velimirović je neumorno pisao.

Zapisi nastali u logoru biće objavljeni tek 4 decenije docnije u knjizi pod nazivom Reč srpskom narodu kroz tamnički prozor. U trenutku kad se svijet suočavao s najvećom tragedijom u svojoj povijesti, a nacisti sprovodili pred njegovim očima genocidnu akciju pod imenom „Konačno rješenje“, Velimirović je kontemplirao o velikoj jevrejskoj uroti kao izvoru svega zla u svijetu, bilježeći i ove riječi: „Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i versku toleranciju, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihovog, đavola.“

Zastrašujuće vijesti koje ovih dana stižu iz Ukrajine – slike ljudi ubijenih na pragu svojih domova, prizori razorenih gradova, tenkova čije guśenice gaze automobile u pokretu, agresija na jednu suverenu državu i čerečenje njene teritorije, ali i snimci prkosnih branilaca i njihovih herojskih podviga s kakvima smo se srijetali samo u pričama – za one sa zerom savjesti i svijesti mučna su opomena.

Ovih turobnih dana, posebno gađenje izazivaju oni mudriji od drugih, koji ako baš i nijesu do te mjere zatrovani da poriču Putinovu agresiju, papagajski ponavljaju propagandne mantre skuvane u kuhinjama putinovskih laboratorija „meke sile“ – „Ali u Ukrajini ima mnogo nacista!?“ Baš kao što je Nikolaj Velimirović iz logora Dahau propovijedao antisemitizam, naši praznovi u tragediji koja je izazvana Putinovom agresijom na Ukrajinu vide tek „ukrajinske naciste“...

No to je samo jedna od posljedica duge priče o tome kako je kremaljski monstrum anestezirao značajan dio onoga što i danas ko zna s koliko prava zovemo „demokratskim svijetom“. Dok nam emisari velikih sila dijele packe o korupciji i kriminalu, upirući prstom u Ukrajinu, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i dr., ispod radara je prošla kriminalno-koruptivna afera širokih razmjera – u čije su se kolo spleli bivši kancelari, razni visoki i sitni vašingtonski i briselski funkcioneri, brojni mediji i lobisti, śeverni tokovi i slični projekti – koja je sve ove godine hranila i jačala Vladimira Putina, pripremajući ga za ono što je učinio prije nekoliko dana.

Strategijom meke moći kremaljski je monstrum pripremio teren za zločin kojem danas svjedočimo.

Putinova agresija u Ukrajini nije niti može biti sukob dva naroda, niti dvije države. Hiljade demonstranata koji ovih dana protestuju u ruskim gradovima protiv Putinove agresije, rizikujući vlastite živote, potvrđuju da je riječ o nečem drugom. Taj je sukob, u stvari, civilizacijske prirode i svodi se na opreku između okupatora i branilaca, tirjanstva i slobode, fašizma i antifašizma, totalitarne pokornosti i vrijednosti civilizovanoga svijeta... To je, u nešto drugačijoj formi, danas i suština crnogorskih društvenih i identitetskih čegrsti.

Kako je izgledala široka putinovska propagandno-politička akcija, možda bolje nego drugđe, može se danas viđeti baš u Crnoj Gori, u kojoj su eksponenti Ruskog i njemu komplementarnog Srpskog sveta prije godinu i po dana preuzeli svu političku moć, uz bezrezervnu pomoć Zapada.

Zato, ako nekog od narednih jutara osvanete u SAO Nikšiću, SAO Beranama, SAO Boki ili, štotijaznam, na SAO Zlatici s pripadajućim joj Zagoričem, nema mjesta čuđenju. Nijesu se badava podijelili onoliki ordeni ruski i srpski, nijesu zalud utrošeni onoliki novci, nijesu tek tako kupljeni gotovo svi mediji, i nije, najposlije, ni zbog čega urušen kompletni pravni poredak ove države koja svakim danom, kako to lucidno primjećuje Andrej Nikolaidis, sve više prerasta u – teritoriju.

Jer logika imperijalne zvijeri uvijek je ista. Ako „teritoriju“ ne može pokoriti u cjelini, ako vlast ne može nametnuti s kraja na kraj, zna se način. Poput pečurki poslije kiše nići će autonomne oblasti kao „zaštita“ za – po prepoznatljivom propagandnom rukopisu imperijalnih masterminda – „ugroženi naaaarod“. Nagledali smo se toga od SAO Kninske Krajine, SAO Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnoga Srema, preko Republike Srpske do Južne Osetije, Abhazije, Luganjska, Donjecka... I neka nikoga ne čudi otkud proslavljeni akušer demokratije Dritan Abazović, već viđen kao novi crnogorski premijer, na nacifašističkom piru s Noćnim vukovima u trenucima dok Putinova vojska iz svih pravaca atakuje na Ukrajinu.

Nije Dritan politički idiot, kako nam se ponekad činilo, već direktni izvršilac putinovske strategije uništenja svega što se nađe na putu imperijalnih interesa, velikoruskih koliko i velikosrpskih. Dadnu li mu partije razdrobljenoga državotvornoga bloka mandat da s pozicije premijera dovrši započeti posao uništenja građanske, multikulturne i sekularne Crne Gore, postaće voljni saučesnici u toj veleizdajničkoj raboti.

Helderlin veli: „Đe leži opasnost, rađa se i spasonosno.“ Vrijedi podśetiti na taj stih dok prisustvujemo velikom času patriotizma i veličanstvene hrabrosti što ga cijelom svijetu danas drži Ukrajina, kojoj je vrag – kako je u staroslovenskome jeziku imenovan neprijatelj – pokucao na prozor. Tu bismo ukrajinsku lekciju morali dobro upamtiti u susret izazovima koje nam nameću ideolozi velikoruskog i velikosrpskog imperijalizma.

Slava Ukrajini! Slava herojima!