S malim u veliki rat

Za Antenu M piše: Irena Delja

Kada se Vilhelm Rajh u svome humanističkom dokumentu „Čuj, mali čovječe“ iz 1946. obratio Malom čovjeku odgovornom za posljedice Drugoga svjetskog rata, između ostaloga mu je rekao: „mogao si da biraš između pravog demokratskog uređenja Lenjinovog i Staljinove diktature. Izabrao si Staljinovu diktaturu. Imao si u Njemačkoj izbor između Geringa, Himlera i Libknehta, Landaua, Mizama. Izabrao si Himlera za šefa svoje policije i poubijao svoje velike prijatelje. Nedavno si imao izbor između ubojite atomske energije i korisne organske energije. Ostajući pri svojoj ograničenosti, izabrao si atomsku energiju.“

I danas živimo u eri jednoga Malog человекa čiji su izbori poput firerovih.

No, ovo se valjda dešava kada predstavnici naroda li kako ih zovu ljudi iz naroda/domaćini/domaćinski ljudi/pošteni ljudi uzmu vlast u svoje ruke pa stvore iluziju oslobođenja i kreiraju privid o sopstvenoj snazi i veličini te njihova majušnost prijeti da nas zaglavi u emocionalnu, ekonomsku ili kakvu god bijedu.

I iz naše je sredine poteklo nekoliko politički impotentnih Malih ljudi. Jedan sebe naziva pomiriteljem a nekako uvijek za dlaku promaši suštinu.

Tako, kad je dobio priliku da se nešto pita prilikom formiranja Vlade, mogao je birati između manjinske i Vlade s fašistima. Izabrao je suludi „ekperiment“ i fašiste nam predstavio kao oslobodioce.

Nedavno je imao priliku bitati između hira jednoga okupatorskog popa i trovanja građanja suzavcem. Zaboravljajući na božju suštinu izabrao je suzavac.

Imao je izbor: žena u kulturi ili žena-četnik. Izabrao je ovu drugu.

Mogao je osloboditi i decentralizovati Univerzitet Crne Gore i vratiti mu davno izgubljeno dostojanstvo, a on je tamo preko Malih žena zacario ruskoga agenta koji za holivudske filmove kaže da su otrov.

Imao je mogućnost birati između pravde i negatora genocida. Izabrao je her Leposavića i prvi relativizovao njegovu skarednost. Uz to je i zdušno podržao tekst skandaloznoga Zakona koji je taj Karl Šmit pisao za velikosrpsko tržište.

Mogao je birati između umjetnosti i nacoškog brloga jednoga pseudopisca. Prećutno je podržao pseudopisca i odlikovao ga jednom od najznačajnijih državnih nagrada za književnost.

U izboru između slobodne misli i propagande svakodnevno bira muziku jeftine pozerske agitacije poručujući da budemo relaksirani jer stižu bolji dani.

Sad, kada je birao između Rusije i Ukrajine, izabrao je Ukrajinu, ali je za šefa Angencije za nacionalnu bezbjednost postavio ruskoga čovjeka a na čelo svih bezbjedonosnih službi – svoju Malenkost.

Tako je i na jednoj velikosrpskoj i proputinovskoj humanitarnoj akciji na kojoj je svjedočio svemu onome što navodno osuđuje imao izbor da ostane ili ode. Ostao je. Pa je otišao.

Zato i djelimo Rajhov strah od Maloga čovjeka, njegovih ambicija i privida oslobođenja pod velom građanstva. „Zato te se plašim, Mali čovječe, nevjerovatno mnogo te se plašim. Jer od tebe zavisi dalja sudbina čovječanstva. Bolestan si, veoma bolestan, Mali čovječe. To nije tvoja krivica, ali je na tebi odgovornost da se oslobodiš te bolesti. Odavno bi već zbacio svoje stvarne tlačitelje da nijesi trpio tlačenje i često ga direktno pomagao.“