Pomama za manjinama

Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović 

Manjine, manjinski narodi, manje brojni. Nema ko ih nije spominjao. Pogotovo nakon pada apostolske Vlade. I prizivao da dođu na njihovu stranu. Da su dobrodošli. Ne možeš vjerovat. Živa pomama bješe za manjinama.

Prvo je poče Zdravko. Još dok je mislio da će ostat na vlast. Ono kad ih s Milojkom pozva u Vladu. Kad im mlađani ekspert obeća brda i doline. Samo da maknu  URA-u. Bješe sve mudro isplanirano. Da s manjinama osnaži svoju većinu. Ne makoše URA-u, jer ne bi dogovora. Ponude ne prihvatiše manje brojni. Jesu li ovi iz Vlade bili ljuti nakon neuspjelog pregovaranja, stvarno ne znam. Ne znam ni izgovoriše li što na račun manje brojnih kad su ih ispratili. Barem koju biranu riječ, onako ispod glasa (sotto voce)?  Čulo se nije. Makar ne kao što je odjekivalo kasnije ispred zgrade TVCG. Jer nije Vlada parking Javnog servisa.  Pa da se viče iz petnih žila.  

Ali, nije se dugo čekalo. Da se zaviče i sve glasno saopšti. Kad poče šetnja i sve u odbranu VOLJE NARODA.  Odbrana od Dritana, koji im sve pokvari. Koji ih izdade. Odmetnu se. A tako su u njega vjerovali. I bratom Srbinom ga zvali. Ono, Dritaneeee Srbineee! I zaista je odjekivalo. Vikali su na sav glas. No, sva ta vika nekako čudna, što ono kažu, ne prijenja. Ruku na srce, ako će pošteno, nije ni njima  ni prijenjala ni prijala. Ali, moralo se. Trpi dušo boga radi. I istrpješe. Sve dok se parlamentarno razvojiše. A, onda mu po sred parkinga Javnog servisa Crne Gore rekoše i ko je i što je. Dosta su trpjeli, zato odušiše. Ma, i njega, bar se učinje, osvijestiše. Da se iskombelja iz transa. U koji bijaše ušao svojom voljom.    

No, manjine opet aktuelne. Ponovo u modi. Pominju ih i ovi iz bivše većine. Ovi kojima ne dadoše u svoju, apostolsku Vladu da privire. Barem tako tvrde. A, je li ih zaista bilo, ko će ga znat. Sve će vrijeme pokazat. Neće se dugo čekat. E, sad su oni, sa sve koalicionim partenirima, postali manjina.  I taman im fali koliko je manje brojnih u skupštini. I pride bi ih bilo. Da sa njima zajedno većinu načine. Da je zapečate. Nijesu pominjali, ali bez sumnje je, da bi i oni prema manjinama, bili široke ruke.  

 E, ovi ne moraju vikat, ni sa parkinga Javnog servisa, ni šaptat ispod glasa. Što oni misle o manjinama, rekli su poodavno i po stotinu puta. To su bili miljenici onoga što poruči, barem većem dijelu manjina, da su lažni ljudi sa lažnom vjerom. Rekao je još po nešto. A, njegova  se nije poricala. No, svaka aminovala. Da je drugačije ne bi bili miljenici.

E, pa sad manjine, manjinski narodi, manje brojni, bi ponuda sa svake strane. No, čini mi se, da je, upravo ovom prilikom, izbor bio najlakši. Barem za ove što im rekoše da su falsifikati, bez vjere.

Sve su prilike da i ovog puta postoji samo jedan put. Onaj kao vaada. Istinito i s vjerom.

Za Crnu Goru u Crnu Goru.