Umuknite sa ljevičarskim zapadnim tužbalicama

Piše: Zosia Brom

Kao jednu od brojnih rekacija na moj tekst “Invazija na Ukrajinu i sramna lijeva ljutanja”, na Twitteru mi je u direktnim porukama (DM) stigao link na tekst Zosie Brom, urednice portala Freedom News-a, napisian prije dest dana, koji je takođe bila reakcija ali i poruka njenim zapadnim ljevičarskim drugovima, na žalosno, sramno i suštinsko nerazumijevnje invazije Rusije na Ukrajinu.

Tekst čiji sadržaj u prijevodu prenosimo u cjelini objavljen je 4. marta:

Ranije ove sedmice poljska parlamentarna progresivna lijeva stranka Razem objavila je saopštenje u kojem najavili da prekidaju veze s dvije evropske organizacije: Progresivna internacionala (Progressive International) i DiEM25.

“Ruska agresija u Ukrajini zahtijeva puno rada od nas i – nažalost – objašnjavanja mnogih pitanja zapadnoevropskoj ljevici”, navodi Razem na svojim društvenim mrežama, “juče je naše Nacionalno vijeće odlučilo da napusti Progresivnu internacionalu i DiEM25. Zašto? Iz nama neshvatljivih razloga - oba pokreta nijesu nedvosmisleno osudila imperijalističke i agresivne akcije Ruske Federacije, a nijesu nedvosmisleno podržali suverenitet Ukrajine, opasno relativizirajući ovaj rat.”

Podržavam ovo vrlo uljudno i pažljivo sročeno saopštenje, ali ovo je Freedom (Sloboda) pa mi dopustite da ovu poruku Razema prenesem drugačije: Je**** se (Fuck.You.) Ili, u najmanju ruku, Zavežite je***u gubicu (Shut.The.Fuck.Up.)

Ovaj tekst se ne odnosi posebno na zapadne anarhiste. Uprkos čudnoj "ukrajinskoj nacističkoj vojsci" tu i tamo, mislim da anarhisti nijesu previše loši po pitanjima ruskog imperijalizma: i sada i istorijski glednao. Sigurno je potrebno još malo posla, ali, posebno u poređenju s nekim drugim dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva, i šire sa zapadnom ljevicom, svojim anarhističkim saborcima ovdje dajem B minus. Još uvijek jeb**o znate sve o istočnoj Evropi a jedina riječ na relevantnim jezicima koja vam je poznata je "kur*a, ali bar većina vas ne pokušava utvrditi ko je negativac u trenutnoj situaciji.

E sad, vi patetični mislioci i ostali kreteni, vašu pažnju želimo imati u sljedećih nekoliko paragrafa.

Ovaj tekst nije isključivo o ruskoj invaziji na Ukrajinu koja je u toku, koliko o mnogo širem trendu zapadnog ljevičarstva. Tačke navedene u nastavku možete primijeniti ne samo na diskurs oko Istočne Evrope i takozvanog post-sovjetskog svijeta. Slične teme bile su, na primjer, sramotno prikazane i u ljevičarskoj raspravi oko rata u Siriji. Veliki dijelovi ljevice, podržani od svog slavnog vođe Džeremija Korbina (Jeremy Corbyn), mučili su se da identifikuju ko je zadužen za veliku većinu ratnih zločina počinjenih u Siriji (Spojler: to je bio, naravno, Asad podržan od Putina). Ali, dok sam svojevremeno učestvovala u nekim akcijama solidarnosti za Siriju, takođe ne mislim da je moje da govorim o ovom sukobu. Ima boljih ljudi za to, i ako su o tome informisani onda samo mogu reći: izvolite.

Ovaj tekst je napisan uz konsultacije sa drugim istočnoevropskim drugovima. Potpisujem ga svojim imenom, uglavnom zato da mi potom možete pružiti radost optužbi da me CIA-finasira ili nešto slično, ali da vas obavijestim, da su mnogi istočnoevropski ljevičari na istoj strani i o ovome smo razgovarali već neko vrijeme.

Ovaj će tekst biti pomalo haotičan ali tražim da me istrpite.

Kao i većina istočnih Evropljana, provela sam posljednju sedmicu i nešto više, živeći u nekakvoj izmaglici, gdje ciklusi vijesti stvarno traju 24 sata, nema spavanja, a telefon stalno zvoni. Neki moji prijatelji, uglavnom oni iz centralne i istočne Evrope, žele podijeliti svoje brige, organizuju mreže podrške, sakupljaju novac, prave vodiče “Kako pobjeći iz Ukrajine” na više jezika, kuvaju, voze uplašene i iscrpljene ljude u njihov privremeni smještaj. Mnogi, s pravom, dijele svoje gađenje zbog razlika u načinu na koji poljska država i društvo (i šire, evropske države i društva) pristupaju onoj drugoj „izbjegličkoj krizi“ tek nešto sjevernije, na bjeloruskim dijelovima poljske granice, ili prema “izbjegličkoj krizi” u drugim dijelovima Evrope. Neki se suočavaju s vrlo realnom mogućnošću da se uskoro nađu u zoni borbi. Neki se brinu za svoje porodice koja su trenutno u ratnoj zoni, a neki su i sami u ratnoj zoni. Svi su ljuti. Svi su tužni do mjere koju vjerovatno nikad nećete razumjeti.

Dok vi razmjenjujete vruće mudrolije na Twitteru, mi smo zauzeti.

Svaki dan kad se probudim, prva misao u glavi je: ruska vojska napada Ukrajinu. Nakon nekoliko dana paradne tromosti, izgleda da sada ozbiljno ciljaju na Kijev. Nikada nijsam mislila da ću takve rečenice izgovarati u sadašnjem vremenu. To je zastrašujuće. Vi, zapadnjaci, to nikada nećete shvatiti. Djelimično zato što većina vas ima potpuno drugačije iskustvo istorije, a to je iskustvo života u dominantnoj zemlji. Djelimično zato što se ne možete natjerati da slušate, a nikada i nijeste. Jednostavno vam je nezgodno da zamislite ideju koja ne odgovara vašem, već ustaljenom pogledu na svijet, i da se razumijemo, duboko u sebi većina vas misli da su vaše ideje i koncepti bolji i legitimniji. Zapadnjačka izuzetnost - crv je u vašem mozgu, crv - kojem se pretvarate da ste pobjegli, samo da biste paradirali sa svojim “Yankee”, Engleska kraljica, neznanjem. Vi ste bolji i legitimniji. Imate bolje uvide. Navikli ste da vas slušaju. Nećete koristiti Google translate, jer kako zaboga da sve stvari nijesu na engleskom, užas!

Ali zovu i zapadnjaci, pa dajem sve od sebe da objasnim osnovne stvari sa kojima sam odrasla i neke stvari koje su prešle na mene kroz generacijske traume. Ili koji je tačan izgovor za Harkiv. Ili, što je najgore: žele mi objasniti kako je ovo konflikt za koji je NATO odgovoran, ili, ako su slučajno velikodušniji, izađu sa nekakvom "krive su obje strane" retorikom. Gledajte, Ukrajinci mašu nacionalnim zastavama, FAŠISTI! Kad bismo mi mogli izbrisati i odbaciti cijele vaše regione s jednakom lakoćom kao što to vi činite sa našima, apsolutno bismo to učinili, ali tužno, internet je još jednom, prilično pod vašom kontrolom. Prava – direktna akcija u ovom trenutku bila bi da se odjavimo (log off), makar bi naši timelines bili manje zagađeni.

Vaš nedostatak znanja o problemu Rusije i ostatka svijeta koji je nekada bio iza gvozdene zavjese je, iskreno, začuđujući, iznenađujući, a nedostatak znatiželje – sramotan. U Londonu i šire u Velikoj Britaniji imate saborce iz svih ovih zemalja koje su se pridružile EU od 2004., i očito se nikada nijeste potrudili ni pokušali razumjeti o čemu se radi. Bili smo dobri za neke stvari, uglavnom, u ljevičarskom odrazu mainstream klišea “poljskog građevinara” ili “litvanskog čistača” (dobri, vrijedni, jednostavni ljudi), bili smo dobri za više praktičnih stvari. Ali nikad dovoljno dobri da zapravo imamo mišljenje: očito čak i o stvarima sa kojima smo odrasli. Jedinstvena verzija orijentalizma sa kojom na nas gledate- ili kao na prostake, ili rasistički, primitivne ali časne – znate tačno na što mislimo, priznajte.

Došla sam u UK 2004: prije 18 godina. Kulturološki, to je bilo i još uvijek je vrlo bizarno iskustvo i možda ću jednog dana napisati još jedno bunilo o tome. Jedan od aspekata toga je tolerancija, ili jednostavno prihvatanje sovjetskih slika i osjećaja (osjećaji i slike, dopustite mi da naglasim, ne pripadaju vama). U nekom trenutku ste napravili Crveni London, staljinističku stranicu, najpopularniju ljevičarsku Facebook stranicu u zemlji. Tolerišete gigantske portrete Staljina i Maoa na prvomajskim marševima, i je***i pakao - 2017. ste tolerisali da se zastava nečega što se zove Sirijska socijalna nacionalistička partija, nosi na prvomajskom maršu u Londonu, uprkos tome što izgleda fašistički čak i bez ikakvog znanja o Siriji.

Za vas je sve šala koju stavite u šolju ili neku vašu drugu robu. Je****  se.

Vi, decenijama nakon što je istočnoevropska verzija komunizma propala, a Rusija se pretvorila u turbokapitalistički, autoritarni režim, još uvijek tvrdite da je čovjek koji je na čelu toga neka vrsta “antiimperijalističkog” heroja, uprkos tome što je učinio sve što je mogao, kako bi osigurao svoj javno proklamovani cilj obnove Ruskog carstva i šire. Slično, u vašim glavama su NATO i druge zapadne organizacije uvijek na krivoj strani i uvijek počinitelji svega lošeg na ovom svijetu. Mogli biste, naravno, to proguglati, ali ko bi se zamarao kada imate takve intelektualne figure kao što je Noam Čomski (Chomsky) s njegovim sramotnim, relativizirajućim stavovima da vam govori šta da mislite.

U sedmicama koje su vodile do ruske invazije, zapadnjaci su nudili priličan broj tekstova Freedom-u i u njima su pokušali progurati ovaj narativ. Sve sam ih odbacila jer su bili nepošteni i iskreno manipulativni. Kao odgovor, jedan od vas, neko koga sam prije objavljivala, mi se javio i pitao "gdje ste bili u proteklih 20 godina?" i "'biti Poljak' nije nikakav odgovor". Naravno, po njihovom mišljenju, "biti Britanac" dovoljno je da imaju čvrsta mišljenja o pitanjima koja utiču na druge nacije i njihove granice. Kao što znamo, obično se završi jako dobro kada Britanci to učine, zar ne.

Dakle, dopustite mi da vam kažem nekoliko stvari o istočnim Evropljanima i NATO-u i Rusiji.

NATO vidimo na potpuno drugačiji, i usuđujem se reći puno nijansiraniji način. Nijesmo mu ljubitelji, a i možemo se saglasiti sa vama o mnogim, brojnim razlozima da ga kritikujemo. Ali kad kažete “Je**š NATO” ili “Okončaj NATO ekspanziju”, ono što ja čujem je da vas nije briga za sigurnost i dobrobit mojih istočnoevropskih prijatelja, porodice i drugova. Srećni ste što dovodite u rizik moju majku za jeftine političke poene na koje ne biste ni mogli ni reagovati, gadovi!

Kada govorite o "ekspanziji", sa svime što ova riječ implicira, zapravo, mislite na proces u kojem je istočna Evropa, iz razloga što su druge zemlje odlučivale o našoj sudbini 1945. godine, doslovno hodajući na prstima oko Rusije, molila ih da nam dopuste da radimo ono što želimo. Naposletku, to je rezultiralo potpisivanjem nečega što se zove Temeljni akt o međusobnim odnosima, saradnji i sigurnosti između NATO-a i Ruske Federacije. To se dogodilo u maju 1997. i Rusija je, konačno, pristala na ono što sada nazivate “širenje” pod uslovom da se ispune određeni uslovi. Ovi uslovi su nas efektivno učinili drugorazrednim članovima NATO-a, ali hej ho, to je sve što smo mogli dobiti i krenuli smo u to. Poljska, Češka Republika i Mađarska ušle su u NATO 1999., baltičke zemlje ih slijede 2004. I za sada želim i da ostanu tamo, i to nema puno veze s politikom, da budemo iskreni. To je instinkt samoodržanja, ali ovo je još jedna stvar koju jednostavno nećete da shvatite. Više govorite o “širenju NATO-a” nego o činjenici da ste vi njihovi osnivači.

Nadalje, govorite o tome kako želite zaustaviti "ekspanzije NATO-a", ali zapravo ne spominjete šta bi, tačno, bila održiva alternativa tome. To nikako nije prihvatljivo - samo pokazuje vašu privilegiju odrastanja u zemlji u kojoj vaša životna priča nije bila ispunjena, kako uzbudljivo, tantrumima i agresijom raznih razmjera ove velike, nepredvidive sile koja pretpostavlja da se na nas može baciti kako želi, na svom putu, gdje nema NATO-a. Dakle recite mi, kako ćete tačno osigurati našu bezbjednost? Koja je to NATO alternativa za koju se zalažete? Jeste li razmišljali da nas pitate što mislimo o tome? Ili ste jednostavno odlučili, kao što ste to učinili mnogo puta u svojoj istoriji, i prema mnogim drugim zemljama prema kojima ste se osjećali superiorno, da ćete vi i vaši lideri biti ti koji će dijeliti karte na sto, a mi samo trebamo da se potčinimo? Jeste li već izvadili vaše lenjire da napravite ravne linije na karti - osim što će ovoga puta to biti karta mjesta u kojem sam ja odrasla?

I ovo je iznad Lično je Političko – i ono što najviše razbjesni je to što su ljudi koji rade na zapadnim žalopoljkama (Westplaining) apsolutno isti oni koji će plakati nad Trampom zbog Twittera, ali neće ni prstom maknuti da ga demaskiraju. Nijeste baš vojnici, vi ste kukavice! A kad ste kukavice, jedino samopoštovanje koje možete imati je neka moralna vrlina ili superiornost. Možda će vam donijeti sljedbenike, ali košta života, košta povjerenja, košta političke dezorijentacije, i reprodukuje poslušnost. Antifašizam štiti ljude od pojedinaca strukturnom snagom. Sada to je Putin. Ako štitite njegovu hegemoniju nad njegovim ogromnim i rastućim carstvom, ako ste u fazi “ali šta je sa..” bespomoćnosti, vi ste dio agresora.

Dakle, uzmite oružje, ili organizujte prikupljanje sredstava, ili poželite dobrodošlicu nekom izbjeglici, ali ipak najpoželjnije u ovom trenutku - začepite. Odjavite se, dotaknite zemlju, prepustite ovaj rat ljudima koji zapravo znaju za što se bore. Vi se borite se za lajkove  – to je ponižavajuće – za ljevicu generalno, i za buduće generacije koje će ostati demoralizovane, umjesto inspirisane da se bore za svijet bez diktatora. Da, vaši lideri su neki od njih, pa se pobrinite da ih srušite. Nažalost, rijetko vjerujemo čak i liderima koje biste vi postavili na njihovo mjesto. Do tog stepena gubite povjerenje. Pogledajte se u ogledalo, uništite tog super posebnog imperijalističkog policajca u svojoj glavi. Srećno.  

Ili - učinite makar toliko, naučite kako se pravilno izgovaraju naša imena. IJK (JFC).

Zosia Brom, urednica Freedom News

Orginalni naslov teksta na portalu freedomnews.uk je “Fuck leftist westplaining”

Prevela: Bljana Jovićević