Piše: Zoran Piperović
24.04.
23:50h
Greška slabih likova je što pri razmišljanju odmah idu, od pojedinačnog, da bi stigli do poente.
Razumljivo je to.
Samo višak intelekta navodi pametne da, kada hoće da saopšte nešto vrijedno, pametno, poučno, to rade na način što opšta mjesta traže u nužnoj cjelokupnosti (nekog dogadjaja, stanja u društvu, davanja dijagnoze o ovome ili onome).
Ja sam bio namjeran da uhvatim san uz Heseovu pomoć.
Bog će znati gdje sam pogriješio danas, da bi mi se noćas dogodio izvjesni Dragaš iz PES-a.
Koji Milu Đukanoviću nešto spočitava.
Ali vrlo ružno pomenu i moju ljutu ranu - S.Č.
Uzgred, sada me, kada budete pročitali ono što ću da napišem - psujte, pljujte, recite da sam bolestan.
Ali, da znate.
Otac, da mi iz groba natukne nešto ružno na temu S.Č. - grob bih i njemu prevrnuo.
Sa likom Dragaš - neću se rvati jer se jedva u krevetu prevrnem kada hoću da promijenim stranu spavanja.
Ali, da mu saopštim.
Ne postoji niko koga sam u kolumnama iz čista mira pomenuo.
Niko.
Ako taj nije prvi jurnuo na mene ili one koje volim.
Onda sam vrlo uporan u vivisekciji svega onoga što se njega tiče. I to bolno.
Vrlo.
Uporno.
Do smrti.
I poslije nje, naravno.
Ajvanluk je kao i nevolja.
Najbolji je kad spava.
Izvjesni Dragaš je žrtvovao neku svoju "vrlinu", a to obično završava žrtvovanjem tuđe časti.
Mjerite pamet izvjesnom Dragašu - koji nema dilemu oko S.Č.
Vjerovatno mu je nepoznato da je dilema jedina mogućnost za moralno, časno i intelektualno biće.
Kao što mu mora biti poznato, da u obraćanjima koja mu sleduju od mene, nikada više ovako fin neću biti.
U to mu se kunem. Istim onim grobom, za koji sam rekao, u kojem slučaju bih i njega prevrnuo.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR