26 °

max 26 ° / min 15 °

Subota

18.05.

26° / 15°

Nedjelja

19.05.

26° / 18°

Ponedjeljak

20.05.

26° / 18°

Utorak

21.05.

26° / 17°

Srijeda

22.05.

21° / 14°

Četvrtak

23.05.

23° / 13°

Petak

24.05.

25° / 15°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Budimo naredni

Stav

Comments 0

Budimo naredni

Indiferentnost za tuđu patnju (iskusio sam), postao je dio podrazumijevajućeg obrasca, koji je dobio novocrnogorski svetonazor

Izvor: Antena M

Autor: Antena M

  • Viber

Piše Zoran Piperović

Indiferentnost za tuđu patnju (iskusio sam), postao je dio podrazumijevajućeg obrasca, koji je dobio novocrnogorski svetonazor.

Nije lako boriti se za svoje viđenje pravde – štrajkujući glađu. Posebno, kada znaš da to može života da te košta.

U državi, u kojoj sve to, obično biva, pitanjem časti. I shvatanjem iste.

U državi, stvorenoj na jauku, leleku, kukanju, crnini, plaču. Muci svake vrste.

Krvi.

U državi, u kojoj je ono gore pobrojano, stoljećima bilo podrazumijevajući dio urođenje sociokulture.

I najvažnije, u sredini koja je tu – patnju, stradanje, tugu, gubitak ljudi, konsensualno prihvatala, ne trepnuvši.

Novo vrijeme, diskurs se promijenio.

Indiferentnost za tuđu patnju (iskusio sam), postao je dio podrazumijevajućeg obrasca, koji je dobio novocrnogorski svetonazor.

Od prilike – do prilike.

I gdje razlog (lično vidjenje) odnosi prevagu nad ljudskim golgotama.

Postali smo društvo gdje se navija da neko u mukama odgovara za “nepočinstva” prije nego li ih utvrde oni koji su za to nadležni.

Lično poimanje nečije krivice, kada se u zbiru posmatra, rađa masovnušaptačku – otvorenonavijačku, medijsku, jezivu hajku koja traži epilog.

Nimalo nejeziv.

Sumnja se izgubila.

I ništa se ne pretpostavlja.

Sa neupitno moždanom sigurnošću.

I puk se dijeli.

U minijaturnoj državi.

Sa implikacijama po željenu sociološku tolerantnost.

Izaziva li gore napisano potrebu da kao lirik, a to sam najmanje, zapišem sledeće:

kad zagrmi u srcu, a zakiši u oku, onda se čovjek nađe u olujama koje mogu da naiđu sa više strana. Jedna takva, od nas napravi srećnika, kome unutrašnja rascvjetala vatra sreću na lice iznosi, oči nakvasi.

A tako često, neka druga, koja naleti sa mrkle poljane, to isto srce, isto oko, uobliči u bolnu ranu iz koje procuri očajna tečnost što se jednako suzom zove.

Budimo naredni.

To su samo talasi, što ih život i prilike rode.

Radujmo se.

I tugujmo.

Puni naklona.

Prema sopstvenom dostojanstvu.

Tmine unutrašnje, mrkle su noći, koju narav, proistekla iz njih samih, sakriva od zvijezda, ljetnjeg mjeseca, od pjesama noćnih trubadura.

Od šumova života.

 

 
PREPORUČENO

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR