Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Mađarska je odbacila plan koji je podržao Evropski parlament o ubrzanju povlačenja nafte i gasa iz Rusije. Ruska novinska agencija TASS citirala je izjavu mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Sijarta, koji je potvrdio da je Mađarska odbacila plan Evropskog parlamenta o ubrzanju povlačenja nafte i gasa iz Rusije. Prema riječima mađarskog ministra, pokušaji da se uvede potpuna zabrana uvoza ruske energije u EU od sljedeće godine ugrožavaju energetsku bezbjednost Mađarske, usporavaju razvoj ekonomije zemlje i dovode do povećanja troškova mađarskih porodica za komunalne usluge.
Dana 16. oktobra 2025. godine, Odbori Evropskog parlamenta za industriju, istraživanje i energetiku, kao i za međunarodnu trgovinu, odobrili su nacrte zabrane uvoza bilo kog ruskog gasa, uključujući tečni prirodni gas, u EU od 1. januara 2026. godine. Predviđeni su izuzeci samo za postojeće kratkoročne ugovore (do 17. juna 2026.) i dugoročne ugovore (do 1. januara 2027.), pod uslovom da su zaključeni prije 17. juna 2025. godine. Predložene mjere omogućavaju energetskim operatorima da raskinu ugovore pozivajući se na višu silu – što bi se moglo smatrati pravno obavezujućom zabranom daljeg uvoza.
Takođe se predlaže zabrana privremenog skladištenja ruskog gasa u EU od 1. januara 2026. godine. Od istog datuma predlaže se i zabrana uvoza sve ruske nafte i naftnih derivata, uz dodatne zaštitne mjere i povećane kazne za zaobilaženje zabrane. Osim toga, poslanici Evropskog parlamenta uklonili su odredbu kojom bi Evropska komisija mogla privremeno suspendovati zabranu uvoza u slučajevima kada postoji prijetnja energetskoj bezbjednosti EU. Ovaj plan je radikalniji od prijedloga Evropske komisije za potpunu zabranu energije iz Rusije od početka 2028. godine.
U saopštenju, poslanici Evropskog parlamenta istakli su da podržavaju ovakvu odluku, imajući u vidu da Rusija sistematski koristi svoje energetske resurse kao oružje već dvije decenije, što je postalo još očiglednije nakon napada na Ukrajinu. Da bi dokument koji su usvojili odbori Evropskog parlamenta stupio na snagu, mora ga odobriti Savjet Evropske unije, kao i Evropski parlament na sjednici u Strazburu.
Prodaja nafte i gasa jedan je od ključnih izvora prihoda ruskog budžeta. Ova sredstva omogućavaju Kremlju da finansira vojne operacije, podržava vojsku i kupuje oružje. Dakle, kontinuirani uvoz ruskih energetskih resursa zapravo doprinosi vođenju rata protiv Ukrajine i podstiče agresivnu spoljnu politiku Rusije. EU preduzima neophodne korake kako bi zakonski zabranila uvoz ruskih energetskih resursa, čime će evropske kompanije dobiti pravni osnov da raskinu komercijalne sporazume s ruskim dobavljačima.
Ovo je posebno važno jer mnoge evropske kompanije – poput Total Enerdžisa, Šela, Naturdžija i SEFE-a – i dalje kupuju ruski tečni prirodni gas, bojeći se velikih kazni za kršenje ugovornih obaveza. Vlada Viktora Orbana principijelno odbija diverzifikaciju izvora snabdijevanja energijom, preferirajući nastavak isporuka relativno jeftine nafte i gasa iz Rusije. To pomaže Orbanu da ojača svoju političku poziciju u zemlji i zadrži podršku birača kojima su važne stabilne cijene energije.
Ovo je posebno značajno uoči parlamentarnih izbora 2026. godine, s obzirom na pad rejtinga vladajuće stranke Fides. Takva strategija čini Mađarsku ranjivom na uticaj Moskve – i u energetskom i u političkom smislu. Mađarska sistematski blokira jačanje sankcija protiv ruskog energetskog sektora, koristeći svoje pravo veta. Istovremeno, Orbanova vlada pristaje na pojedine restriktivne mjere samo pod uslovom da dobije određene ustupke od EU, poput fleksibilnosti u rokovima primjene.
Na taj način Budimpešta pokušava da istovremeno pokaže lojalnost evropskoj solidarnosti i zadrži manevarski prostor u odnosima s Moskvom. Mađarska zavisnost od ruskih energetskih izvora dodatno omogućava Kremlju da utiče na unutrašnje rasprave u EU i oslabljeno jedinstvo bloka u donošenju odluka o sankcijama i energetskoj politici. Očigledno je da će Orban pokušati da blokira odluku u Savjetu EU. Američki predsjednik Donald Tramp ranije je kritikovao evropske zemlje zbog kupovine ruske energije, ali ta kritika nije uticala na stav mađarskog premijera, koji se oslanja na svoj lični odnos sa aktuelnim američkim predsjednikom.
U međuvremenu, mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto ponovo je otputovao u Moskvu kako bi učestvovao na forumu Ruska energetska sedmica. U Moskvi je Sijarto kritikovao energetsku politiku EU i izjavio da će Mađarska trpjeti posljedice ako odbije rusku naftu i gas. Njegovo putovanje u Rusiju kritikovala je Evropska komisija. Portparolka EK Anita Hiper izjavila je da je ova posjeta pogrešan signal jedne članice EU upućen šefu Kremlja. „U principu, svaki bilateralni kontakt između država članica EU mora poštovati stav i politiku EU“, rekla je Hiper.
Prema njenim riječima, ovo je posebno važno jer je EU svela odnose s Rusijom na minimum, kontinuirano radi na uvođenju antiruskih sankcija i povećava podršku Ukrajini. Nacionalna naftna i gasna kompanija Mađarske MOL grupa i dalje uvozi oko pet miliona tona ruske nafte godišnje putem naftovoda Družba. Takva politika čini Mađarsku taocem ruskih isporuka.
Budimpešta namjerno povećava svoju zavisnost od ruske nafte, iako MOL ima stvarne alternativne izvore snabdijevanja: kompanija posjeduje udjele u konzorcijumu za proizvodnju azerbejdžanske nafte (polja Azeri–Širag–Gunešli) i u naftovodu Baku–Tbilisi–Džejhan. Osim toga, Mađarska bi mogla povećati isporuke putem naftovoda Adria iz Hrvatske, ali to uporno odbija. Nastavkom masovne kupovine ruske nafte i gasa, Mađarska faktički postaje značajan finansijski donator vojne mašinerije Kremlja, jer su prihodi od nafte i gasa ključna stavka u ruskom saveznom budžetu, iz kojeg se finansira rat protiv Ukrajine.
U isto vrijeme, četiri zemlje EU – Francuska, Belgija, Španija i Nizozemska – platile su Rusiji više za gas nego što su dale Ukrajini kao pomoć. Dojče vele je objavio rezultate studije „Zamka tečnog prirodnog gasa: evropska zavisnost od Rusije i SAD-a za fosilna goriva“. Prema toj studiji, od 2022. do 2025. godine, pomenute zemlje kupile su tečni prirodni gas iz Rusije za 34,3 milijarde eura, dok su Ukrajini poslale 21,2 milijarde eura pomoći.
U 2024. godini, zemlje EU kupile su rekordne količine ruskog tečnog gasa – 22 milijarde kubnih metara, što je 19% više nego godinu ranije. Do skoro je EU planirala da odustane od ruskog tečnog gasa do kraja 2027. godine, ali su rokovi pomjereni usljed pritiska američkog predsjednika Donalda Trampa, koji je optužio evropske zemlje da finansiraju ruski rat protiv Ukrajine. Očekuje se da će EU usvojiti 19. paket sankcija krajem oktobra. Efikasno sredstvo za povećanje pritiska na Rusiju bilo bi uvođenje sankcija protiv tankera koji prevoze ruski tečni gas, kao i protiv kompanije Novatek, glavnog dobavljača ruskog gasa zemljama EU, što bi značajno ograničilo njeno poslovanje i prihode.
Globalno tržište tečnog gasa pretrpjeće značajne promjene tokom 2026–2027. godine zbog pokretanja novih proizvodnih i izvoznih kapaciteta u SAD-u, Kataru i Australiji. To će znatno povećati svjetsku ponudu i doprinijeti daljoj diverzifikaciji izvora snabdijevanja energijom za Evropu. Posebno se Katar izdvojio kao važan dodatni dobavljač za evropsko tržište.
Kina će vjerovatno postepeno smanjivati uvoz tečnog prirodnog gasa iz SAD-a i Australije zbog pogoršanja međusobnih odnosa i percepcije njihove politike kao neprijateljske. To bi moglo dovesti do toga da se značajne količine tečnog prirodnog gasa, koje su ranije bile namijenjene Kini, preusmjere na druga tržišta. Kao rezultat, na evropskom tržištu će se pojaviti dodatni igrači, a ponuda tečnog prirodnog gasa mogla bi čak premašiti potražnju.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR