Svi smo mi nekom Turci

Piše: Edin Smailović

Ovih dana aktuelizovana je jedna tema koja bi se ukratko mogla nazvati: Priča se, priča da Turci dolaze!

Narativ ukratko glasi: odjednom je došlo previše državljana Turske, obavezno se špekuliše i o tome da dio aktuelne vlasti mora imati udjela u tome i, posebno, da su mnogi od njih skloni kriminalu.

Na prvu ništa sporno: istina je da nas je val turskih državljana zapljusnuo preko noći, istina je i da nam je korupcija postala dio kulture, a logično je da među tolikim brojem odjednom pridošlih imamo i priličan broj osoba sklonih kriminalu.

Ali ono što se, najmerno ili ne, zaboravlja jeste to da se Crna Gora još od raspada Jugoslavije suočava sa stalnim demografskim promjenama.

Prve promjene počele su devedesetih i bile su uzrokovane nasiljem i unutar i van Crne Gore. Hiljade izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske trajno su se nastanile u Crnoj Gori. Sa druge strane, hiljade Bošnjaka i pripadnika drugih manjinskih naroda trajno su napustile Crnu Goru.

Niko se nešto puno nije brinuo za demografske promjene koje dolaze ovim činjenjima. Istina je da se jedan predstavnik tadašnje vlasti u Crnoj Gori bio zabrinuo zbog dolaska velikog broja Albanaca sa Kosova u Crnu Goru jer je to ,po njegovom mišljenju, prijetilo da promijeni karakter države.

Srećom, rat je brzo završen, a izbjeglice su pošle kući.

Odlasci i dolasci u Crnu Goru su dinamika koja traje neprekidno, sa većim ili manjim intenzitetom, sve do početka rata u Ukrajini. Tada su desetine hiljada Ukrajinaca i Rusa došle u Crnu Goru. Mi smo im velikodušno izdali kuće i stanove za paprene novce, što je dramatično pogoršalo situaciju desetina hiljada podstanarskih porodica koje više nisu mogle podnijeti teret kirija koje su preko noći duplirane.

A onda su došli, na kraju, a ja zapravo mislim na početku, Turci. I mi smo im opet velikodušno izdali kuće, stanove i poslovne prostore za paprene pare.

Cijene svega otišle su u nebo, što pogoršava život domicilnog stanovništva ali to one domicilne sa viškom stambenog i poslovnog prostora, naravno, ne zanima.

Istina, ima i kriminala među novopridošlim. Ali u državi u kojoj se broj ubistava može procentualno mjeriti sa Kolumbijom ili Sicilijom u najslavnijim danima, pričati da će nam neko donijeti nove i opasnije oblike kriminala je, priznaćete, malčice diskutabilno.

I tu dolazimo do poente. Ne smetaju Crnoj Gori demografske promjene pod uslovom da su pridošli poželjne religijske pripadnosti ili boje kože. Ali tih doseljenika više teško da ćemo imati.

Prosto je, budućnost Crne Gore nije bijela. Poslije Turaka očekujmo doseljenike iz Nepala, Bangladeša, Šri Lanke, Eritreje, Filipina. I to je zato jer građani Crne Gore više neće da rade poslove koji zahtijevaju teži fizički napor. Prosto, može nam se.

Građani Crne Gore odavno su, dobrim dijelom, na Zapadu. I oni su tamo nekom "Turci". To je sudbina svih doseljenih i izbjeglih na svijetu. Zato ovu ujdurmu o Turcima u medijima i generalno javnosti u Crnoj Gori ne treba shvatati ozbiljno.

Ujdurma je tu da zamaje masu, da je opije mržnjom i strahom dok se istim tim narodnim masama skidaju gaće i krade crno ispod nokata. Pogledajte neku tursku seriju, pojedite baklavu i popite čaj.

A vrijeme će nam donijeti neke nove "Turke" kojima će nas plašiti i učiti nas da ih mrzimo i krivimo za sve loše u našim životima. Dok nas pljačkaju naravno.

Ako se još šta bude imalo opljačkati.