Za Antenu M piše: Biljana Jovićević
Uvijek ovako počinje – odjednom su (kriminalni) akti koji počine stranci – naročito ako su ti stranici poželjne mete, u ovdašanjem slučaju Turci – mnogo veći, značajniji i opasniji od svih ubistava kriminalnih klanova koji se do istrebeljenja vode evo više od decenije i u kojem smo žrtve, uključujući i one kolateralne, odavno prestali da brojimo, već samo bilježimo. Dva masovna ubistva u dvije godine sa brojem žrtava takođe zastrašujućim i za veće sredine i od Cetinja i od Crne Gore, takođe nijesu bila razlog da se građani ozbiljnije pobune protiv nesigurnosti i toga što državni organi ne rade svoj posao ili da premijer zatraži odgovornost, kako svog kabineta tako i ostalih u lancu službi zaduženih za obezbjeđivanje reda i sigurnosti u zemlji.
Međutim, nakon što su mu koalicioni partneri dobro pripremili teren – preskačući navedene, što bi sam Milojko Spajić rekao „seoske teme“, iste je noći premijer neobično hitro iskoristio priliku da poentira i eventuano povrati neki od opadajućih procenata podrške njegovoj političkoj grupaciji, ne mareći što time učestvuje u raspirivanju mržnje i islamofobije kako prema strancima koji su u našu zemlju došli u nadi da mogu naći posao i živjeti od svog rada, ali i prema našim sugrađanima islamske vjere koje Spajićeva Srpska crkva i njegov snažniji partneri u Vladi, kad se frazetinama ne obraćaju EU zvaničnicima (koji na to uglavnom nasijedaju), za svoje birače identifikuju kao- Turke i svako malo podsjećaju na za njih neraščišćenje istorijske račune. Usput budi rečeno, brzopotezna najava premijera, koji se za promjenu sjetio da se pozbavi i unutrašnjim poslovima, o ukidanju bezviznog režima sa Turskom, je jedna od obaveza koju je Crna Gora morala/mora da implementira sa ukupno 12 država, od početka sljedećeg mjeseca u skladu sa obavezama u procesu pristupanja, a što je Spajić u datim okolnostima ne razmišljajući o dugoročnim posljedicama, iskoristio za potpirivanje (čitaj ubiranje poena) narodnih masa koje su ga prije pet godina i dovele na vlast.
Teren su Spajićevi koalicini partneri pripremali temeljeno i mjesecima pričom o „najezdi Turaka“, novoosmanizaciji ili reosmanizaciji, koji će nam promijeniti demografsku sliku (zanimljivo nikad takvu retoriku nijesu upotrijebili za Ruse i Ukrajince, kojih je takođe u većem broju trenutno nastanjeno u CG, oko 30-tak hiljada). Vjerujete li da ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović već toliko mjeseci od kad se raspiruje ova atmosfera nije imao vremena da saopšti istinu - na hiljadu puta ponovljenu laž da u Crnoj Gori živi 100.000 turskih građana – i konačno izusti da ih je svega 13 hiljada - od toga 83 onih koji imaju dozvolu stalnog boravka.
Učinio je to tek nakon što je razjarena masa umjesto policije preuzela „stvar u svoje ruke“i bila spremna da linčuje turske građane koji nikave veze nijesu imali sa počinjenim krivičnim djelom. Za masom i premijerom su, kako to obično biva, potrčali i građani da demoliraju turske lokale i autobombile, kao i biznismeni da otkažu saradnju sa Glovom. Ne zato što turski i drugi građani koji nam raznose porudžbe rade za bijedne i nikakve dnevnice – nego da se pridruže opštem revoltu.
Savršeno će ovo poslužiti za otvaranje još jednog terena za eksploatisanje podjela i radove na stavljanju klipova u točkove crnogorskom putu ka EU.
Vječiti optimista, glodur Antene M, Darko Šuković u ponedjeljak je u DRV- u u razgovoru sa aktivistkinjom Dinom Bajramspahić, rekao da nikad nije očekivao da vidi atmosferu linča u Podgorici. Potpisnica ovih redova na žalost jeste – jer je ovo sasvim logično ponašanje desničarske vlade i ruskih proxyja koju Crna Gora ima na vlasti u različitim formama od kraja 2020. To što je na njenom čelu, trenutno osoba koju dobar dio javnosti i zapadnih diplomata - pa i opozicije, smatra malo naivnim i gotovo neozbiljnim i time pravdaju njegovu nesposobnost i (ne)činjenja (on bi sjutra u EU ali mu ne daju nevaljaci iz DF-a), samo dodatno potvrđuje uspješnost sofisticiranih iako oprobanih i dobro poznatih metoda malignog uticaja – koje Rusija u našem slučaju preko svojih srpskih proxya implementira ovdje sad već kao „samohodku““.
Stvaraju se savršene prilike za mobilisanje masa i ubiranje poena radi rasta opadajućeg rejtinga premijerovog PES-a, koji više nama od čega da nudi Evropu 3 ili 4 - i potencijalno otvara Pandorina kutija – koja je kao poručena došla za eksploatisanje srpsko-ruskog malignog uticaja – u pokušaju zaustavljanja ulaska Crne Gore u Evropsku uniju.
Uostalom ovo su već dobro oprobane metode Kremlja i u mnogo snažnijim i razvijenijem demokratijama od crnogorske. Recimo Njemačke u vrijeme izbjegličke krize u prošloj dekadi - s tim što u Berlinu službe sigurnosti rade za interese njemačke države i zapadne civilizacije, dok su u našem slučaju još od kraja 2020-te, biće to pet godina već, vrata naših službi otvorena za ruske obavještajne agente i još više njihove proxy-je iz BIA-e.
Da podsjetimo, tokom izbjegličke krize 2015. i 2016. poznate pod imenom „Balkanska ruta“, kako je utvrdila njemačka obavještajna služba BND – zvanična Rusija je preko svog Ministarstva vanjskih poslova i njihove obavještajne službe poznate pod akronimom GRU –eksploatisala migrante iz Avganistana i Sirije, koji su „seksualno napadali njemačke žene u novogodišnjoj noći“, kao i slučaj djevojčice Lize ruskih korijena koja je navodno bila žrtva mladića turskog porijekla. Pročitajte na linku https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-hibridni-rat-protiv-njemacke/27540073.html
Čak iako su njemačke službe brzo otkrile istinu i saopštile je javnosti, a tadašnji njemački ministar vanjskih poslova, Frank Valter Štajmajer (Walter Steinmeir) sada predsjednik, javno upozorio ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova, da prestane da zloupotrebljava i manipuliše činjenicama, efekat dezinformacija i misinformacija je bio očigledan u rastu desničara u toj zemlji, koji danas već dišu za vratom vladi kancelara Fridriha Merca (Friedrich Merz).
A zamislite kakav može biti u Crnoj Gori, gdje su desničari već na vlasti, a rusko-srpski maligni uticaj tako dobro utvrđen da ga je, kako ukaza ambasador Željko Perović, nakon dužeg „tihovanja“ u upravo objavljenom izvještaju podcrtao i dobar pozvalac Balkana, Britanac lord Džordž Robertson (George) pozivajući na veći angažman Ujedinjenog Kraljevstva (UK) na Balkanu.
Ma koliko i to zvučalo kao samo još jedna fraza, britanski premijer Kir Starmer (Keir) je prošle sedmice na Samitu Berlinskog procesa u Londonu – dobro primjetio da se „na Balkanu testira sigurnost Evrope“ – a bogami i vrijednosti iza kojih retorički stoji.
Hoće li to naznačiti u komunikaciji sa našim vlastima (predstojeći izvještaj o napretku prva je prilika), ili prećutati kao i toliko toga do sada, dok i nama i njima ne dođe glave – brzo ćemo biti u prilici da vidimo.
Senad Pecanin
Sjajan tekst!