Jagošu aplauz, političarima "uuuuuu"

Za Antenu M piše: Vjera Mićović

Frenetičan aplauz kojim su glumci Ćelave pjevačice ispraćeni sa scene, omađijana lica gledalaca koji su napuštali salu, i ona tuga što se predstava uopšte morala završiti, jasno govore da je otvaranje Međunarodnog festivala režije „Jagoš Marković“ dočekala publika koja zna šta je pozorište i koja razlikuje vrijednost od njene imitacije.

U takvom ambijentu, ono što bi u nekoj drugoj prilici izgledalo kao skandal - glasno negodovanje upućeno državnim i lokalnim funkcionerima bilo je potpuno prirodna reakcija. To „uuuuuuuu“, tako neočekivano, neuvježbano a složno  kao da je sam Jagoš ubacio u mizanscen i kojem, uprkos dugom stažu gledateljke, prvi put svjedočim, bilo je više od negodovanja. Kao ponosna vlasnica jednog od mnogih, mogu da kažem - bio je to glas koji brani slobodu.

Imena nesigurne ministarke kulture, militantne  Jelene Bojović Borovinić, u svemu nesnađenog gradonačelnika Podgorice, u stavovima lizijernog  predsjednika države  nijesu važna. Nijesu važni ni njihovi dužinom i trenutku neprimjereni govori dok su upravo oni nama, Jagoševoj publici, objašnjavali suštinu njegove režije i njegovu genijalnost. Jer naravno, ko bi drugi znao više o pozorištu i Markoviću od političarki. Protest nije izazvala njihova uobičajena demonstracija neukusa, nerazumijevanja i nedostatka mjere. Samo njihovo pojavljivanje i (samo)promocija bili su uvreda. Jer uvreda je da o čovjeku  čije je pozorište mislilo, propitivalo, rušilo obrasce, o reditelju koji je gradio svijet ideja, slobode i humora, govore i da ga slave političarke i baš ovi političari koji su paradigma rigidnosti.

To je pravi teatar apsurda, samo ne u Jagoševoj režiji. Jer Jagoš je otvorenost, oni vrata teško zamandaljena. Jagoš je smijeh nad apsurdom, oni ozbiljnost bez sadržaja. Jagoš je igra, oni crkveno ustrojena šema. On pita, oni propovijedaju, vezani retogradnim ideološkim okvirima. To "uuuuuu" je bilo poruka da ne mogu zajedno Jagoš i Pavle Đurišić. Ne mogu Jagoš i Milutin Mićović.Ne mogu Jagoš i Bećir Vuković. Ne mogu  avangarda i retrogradnost. Ne mogu sloboda i politika straha. To nijesu parovi, to su raskršća na kojima se ide u potpuno suprotnim smjerovima.

Zato sam to moćno, objedinjeno „uuuuuuuu“ čula kao jasnu odbranu Jagoševog svijeta. On je vjerovao u svoju publiku. A ona mu je odgovorila: I dalje čuvamo tvoju i našu slobodu.

Prezirem elitizam, ali vjerujem u jednu sasvim jednostavnu istinu - najbolje je da se svako drži onoga što razumije. Zato, eto vama Dragana Koprivice, Vukovića I Mićovića, njihove estetike, talenta, tekstova koji vam prijaju. Sadržaja po mjeri vašeg ukusa i znanja.

Nama ostavite Jagoša.

A ako baš morate, isključivo radi vlastite promocije, da zakoračite u svijet koji vam je stran i koji ne osjećate, učinite to tiho. Da ga ne naružite. Da ne razbijete magiju. Da ne uništite vrijednost. A u tome ste, moram priznati, ne samo dobri nego fantastični.