Kako zaustaviti Bernija umjesto kako spriječiti da Tramp bude reizabran

Demokrate su posljednjih 10 dana održale unutarstraničke izbore (caucus) u dvije američke savezne države- Ajovi (Iowa) i Nju Hempširu (New Hempshire). U obije države, sa dominatno bijelom populacijom najviše pojedinačnih glasova imao je senator Berni Sanders (Bernie), ali je takozvani „elektoral koledž“ (electoral college) u Ajovi, pobjedu dodijelio drugoplasiranom Pitu Butedžedžu (Pete Buttigieg), 38-godišnjem bivšem gradonačelniku gradića Saut Bend (South) u Indijani (Indiana), novom favoritu američkog demokratskog neoliberalnog establišmenta.

Izborni proces u Ajovi obilježen je skandalom sa aplikacijom koju je osmislio čovjek koji bio član izbornog tima bivše kandidatkinje za predsjednicu i bivše američke državne sekretarke, senatorke i prve dame Hilari Klinton (Hilary Clinton). Rezulatat izbora u Ajovi, na kojima se Butedžedž samoproglasio pobjednikom, je bio nepoznat skoro do pred sam početak izbora u Nju Hempširu, održanih u utorak 11. februara. Malo je reći da u konačno objavljeni rezulat sumnjaju svi, osim gradonačelnika Pita, kako ga najčešće oslovljavaju izbjegavajući komplikovano prezime.

U utorak je, prema očekivanjima i rezulatima svih anketa, senator Berni Sanders pobijedio u Nju Hempširu, a Butedžedž je bio drugi, tik za njim. Izbori su neočekivano pokazali da  je bivši potpredsjednik SAD, Džo Bajden (Joe Biden), iako je uz senatora Sandersa bio glavni favorit za nominaciju Demokratske stranke za novembarske predsjedničke izbore, u čini se, nepovratnom padu, kao i senatorka Elizabet Voren (Elizabeth  Warren), dok je kao iznenađenje na treće mjesto izbila senatorka Ejmi Klobučar (Amy Klobuchar)u koju se sada, uz gradonačelnika Pita i milijardera Majkla Blumberga (Michael Bloomberg), koji pak ne učestvuje u stranačkim izborima, ali daje stotine miliona dolara na reklame, uzda establišment Demokratske stranke.

O tome šta se zapravo dešava u unutrastranačkom izbornom procesu u Sjedinjenim Državama, koji se prati uživo na svim mainstream medijima, najeksplicitnije je pokazao snimak koji se već dva dana ne skida sa društvenih mreža i alternativnih medija u Americi.

A riječ je o živom snimku sa MSNBC-ja, koji uz CNN slovi za glavni lijevo orjentisani liberani medij naklonjen demokratama. Jedna od njihovih glavnih zvijezda, Ari Melber je u prolazu razgovarao sa glasačima Demokratske stranke na jednom od izbornih mjesta i pitao ih za koga su glasali. 

Upitana, jedna gospođa mu je odgovorila da je odluku donijela u momentu samog ulaska na glasanje i da je, od, kako je rekla, „velikog broja odličnih kandidata“ demokrata glasala za senatora Bernija Sandresa, upravo zbog MSNBC.

Kako je potom smireno objasnila, ona isključivo prati MSNBC i smatra krajnjim cinizmom ponašanje, novinara, analitičara i ostalih gostiju ovog medija prema Sandersu. Kako kaže, nevjerovatno je da bez ustezanja vode kampanju protiv njega i to tako što primjera radi, uporno cinično ponavljaju da mora imati bolji rezulalt nego prošli put kada je njegov jedini protivkandidat bila Klinton, a sada Demokratska stranka u igri i dalje ima skoro 10 kandidata, kao i da mu je podška opala za duplo odnosu na 2016. zanemarujući istu činjenicu o broju demokratskih kandidata.

Sredovječna gospođa, bijelkinja, inače ne spada u glavnu izbornu bazu Bernija Sandersa, koji je prema nedavno objavljenom istraživanju javnog mnjenja o Kongresu, daleko najpopularniji američki senator. Njegova izborna baza su dominatno mladi ljudi i manjine, uključujući i muslimansku, što nije zanemaraljiv podatak budući je Sandres Jevrej, iako ateista.

Popularni Berni oborio je i obara sve rekorde po broju sakupljenih pojedinačnih donacija građana, a pri tom odbija novac velikih donatora i korporacija jer to smatra korupcijiom. Od njega, sa više novca za izbornu kampanju raspolaže samo šesti čovjek po bogatsvu u SAD, bivši gradonačelnik Njujorka (New York) Blumberg, zbog kojeg je pak u jeku kampanje, za mnoge glasače demokrata, sporni Demokratski nacionalni komitet (DNC), promijenio pravila, da bi ga uključili u igru.

Naime, prema do prije manje od mjesec dana važećim pravilima demokrata, u kampanju je mogao ući samo onaj kandidat koji bi sakupio određenu svotu pojedinačnih donacija građana. Pravilo je promijenjeno onog momenta kada je establišement Demokratske stranke shvatio da bi 78-godišnji Berni Sanders, ovoga puta zaista mogao osvojiti nominaciju i biti protivkandidat Donaldu Trampu (Trump) na novembarskim predsjedničkim izborima.

Iako je predizborna trka u SAD počela još na proljeće 2019., demokratski establišment se nadao da će raznovrsna ponuda demokratskih kandidata, uključujući popularne senatore Korija Bukera (Cory Booker), Kamalu Haris (Kamala Harris) i Kirsten Đilibrand (Gillibrand), te bivšu zvijezdu-kandidata za kongresmena iz Teksasa (Texas) Beta O Rurka (Beto O' Rourke), uz Bajdena i otale, biti dovoljno da se progresivni Sandres i senatorka Voren uklone sa puta.

Svi ponuđeni kandidati međutim, ispadali su iz igre jedan po jedan, a nije im pomoglo ni to što su mnogi usvojili dijelove Bernijeve progresivne platforme, jer glasačima nijesu bili dovoljno ubjedljivi.

Demokratski establišment je u jednom trenutku prigrlio senatorku Voren, jer im se, kao bivša republikanka činila manje radikalnom od Sandresa, a i ona sama im je na tajnom sastanku, čiji je sadržaj procurio u medije, obećala da neće baš toliko talasati ako pobijedi. No, to je, može se gotovo sa sigurnošću reći, bio početak njenog kraja, iako je i dalje u igri za nominaciju.

Pitanje svih pitanja -ko može zaustaviti Sandersa?

Kako su se primicali unutarstranački izbori, tako je počela rasti panika stranačke elite od Bernija. Zaista je nevjerovatno pratiti njihovo i ponašanje mainstream medija i njihovih novinara, analitičara i gostuju prema senatoru Sandresu.  

Uporno svi ponavljaju da traže kandidata koji će pobijediti Trampa, i da je za to neophodno stranačko jedinstvo, gotovo pa kao ono koje su pokazali republikanci, kada su se uz izuzetak senatora iz Jute (Utah) i bivšeg predsjedničkog kandidata Mita Romija (Mitt Romey), svi suprostavili neuspješnom pokušaju opoziva američkog predsjednika.

Sve to međutim izgleda da pada u vodu na mogućnost da kandidat demokrata bude jedan demokratski socijalist, kako se Berni Sandres sam deklariše. Naime, kada se Hilari Klinton dva puta oglasi i napadne Sandresa, kojeg uz bivšeg šefa FBI –ja, Džejmsa Komija (James Comey), optužuje za svoj poraz od Trampa, niko ne pominje stranačko jedinstvo, ali kada na Bernijevom skupu progresivna demokratska kongresmenka Rašida Talib (Rashida Tlaib) kaže da treba izviždati Klinton zbog napada na senatora, onda se svi sjete stranačkog jedinstva i napadnu zastupnicu Predstavničkog doma, a od Bernija traže da se ogradi.

Na slične i suptilnije načine Sandresa napadaju, kad ga ne ignorišu, i mainstream mediji, čija je gledanost izuzimajući FOX (kojeg zbog lojalnosti Trampu zovu državna TV) odavno u padu, a primat preuzimaju alternativni mediji, oni koji su stajali iza svih progresivnih kandidata koji su u novembru 2018., na izborima za Kongres, osigurali najubjedljiviju pobjedu demokrata u novijoj istoriji u Predstavničkom domu.

Glavne zvijezde te skupine- ultra popularna AOC –Alesandrija Okasio Kortez (Alexandria Ocasio Cortez), već pomenuta Rašida Talib kao i Ilhan Omar, jedna od omiljenih meta predsjednika Trampa, podržavaju upravo Sandresa, dok četvrta članica takozvane „squad“ Ajana Presli (Ayanna Pressley) podržava senatorku Voren, jer su obje iz Masačusetsa (Massachusetts). Popularna bivša savezna senatorka i aktivistkinja Nina Tarner (Turner) kopredsjedavajuća je Izbornog štaba senatora Sandersa, a demokratski kongresmen Ro Kana (Khanna) je drugi kopredsjedavajući.

Gostujući u srijedu kod Kristijane Amanpur (Christiane Amanpour) na CNN-u, Kana je odgovarao među ostalim i na pitanja, može li ukoliko bude kandidat „Bernijev lijevi populizam pobijediti Trampov desni”, te hoće li, kao što je obećao u pobjedničkom govoru u Nju Hempširu, ko god da pobijedi ako to ne bude on, Berni učiniti sve da Tramp, „najopasniji predsjednik u istoriji SAD“ bude uklonjen iz Bijele kuće, jer zaboga, prošli put sve njegove pristalice, ogorčene, nijesu podržale Klinton.

Pitanja su legitmna, problem je što se samo i isključivo na taj način propituje Berni ili njegovi surogati. Novinari mainstream medija ne pitaju ostale kandidate, može li njihova umjerenost, centrizam i obećavanje inkrementalizma, već jednom poraženi zajedno sa Hilari Klinton 2016., pobijediti Trampa 2020. Mainstream mediji nijesu pritiskali Klinton kada je nedavno odbila da kaže hoće li podržati Sandersa ako on bude kandidat, već je ona sama nakon bure izazvane na društvenim mrežama rekla da će podržati “svakoga ko bude kandidat Demokratske stranke”.

Tek po neki analitičar usudio se, da u svijetlu dešavanja u Ajovi, stidljivo podsjeti da su procureli emailovi DNC iz 2016., pokazali da je izvršno tijelo stranke “radilo” na štetu Sandersa, a u korist Klinton.

Još jedne ilustracije radi udarni naslov Njujork Tajmsa (The New York Times) nakon Nju Hempšira je bio „Centrističke demokrate žele da zaustave Sandersa.Nijesu sigurni ko može”.

Mediji i analitičari već par mjeseci spekulišu hoće li se bivši predsjednik Barak Obama (Barack) oglasiti i umiješati u pokušaju da zaustavi Sandersa. To je naime prije dva mjeseca objavio Politiko (Politico) pozivajući se na Obamine ljude, međutim sve manje njih vjeruje u tu mogućnost, jer bi, priznaju i krugovi bliski njemu, popularani bivši predsjednik nanio štetu sopstvenom imidžu.

Problem koji liberalni demokratski establišment i mediji imaju sa senatorom Sandersom, je u tome što za razliku od drugih kandidata, on ima čistu biografiju, u kojoj je jedina “mrlja” to što je na bračno putovanje nakon ženidbe otišao u tadašnji Sovjetski Savez, a jedine “mane” to što sebe zove demokratski socijalista, a što više, sudeći po njegovoj popularanost, i ne izaziva horor u SAD-u, te što ga, kako reče Klinton “niko ne voli” u Vašingtonu, što mu je pak opet upravo kod glasača prolazna karta.

Sve ostalo, principjelnost od početka političkog angažmana, zalaganje za poštovanje ljudskih prava, ženskih prava, prava manjina, LGBT populacije, posebno za zaštitu obespravljenih radnika, slobodu medija i protivljenje ratu u Iraku i drugim, čini ga veoma teškim za direktne napade.  Za sve navedeno uz to postoji ogromna arhiva na internetu, kojom armija njegovih pristalica bombarduje svaki pokušaj suprotnih tvdnji.

Stoga osim ignorisanja, odnosno upornog preskakanja bilo kakve priče o njemu, mainstream medijima ostaje da se bave “iznenađujućim i neočekivano dobrim trećim mjestom senatorke Klobučar, “šansama da se Bajden i Voren” ponovo vrate u igru, i naravno šansama Butedžedža, za kojeg konstatuju da ima problem sa Afro-američkom populacijom, neophodnom za dobijanje nominacije, ali ne i zašto, a preskaču i detalj da u svim istraživanjima javnog mnjenja na državnom novou, gradonačelnik Pit ima svega 10 posto podrške.

Kad su baš prisiljeni da se bave Bernijem, uz već pomenuta pitanja i iskazivanje sumnje da previše lijevi kandidat može osigurati pobjedu protiv Trampa u Americi, obično navode da mu je za nominaciju potrebna mnogo veća podrška i veća izlaznost od one prije četiri godine, i kao opomenu upozoravaju na britanski decembarski slučaj sa kontroverznim liderom laburista Džeremi Korbinom (Jeremy Corbyn).

Naravno niko od njih se ne bavi uzrocima tolike popularnosti Bernija Sandersa i njegove progresivne agende, niti čak činjenicom da su i takozvani umjereni kandidati demokrata, morali svoje agende da približe Sandersovim, jer su zdravstveno osiguranje za sve, niže cijene lijekova, povećanje minimalne cijene rada, besplatno školovanje, smanjenje ili opraštanje ogromnih školarina i nužni novi zeleni ugovor kao odgovor na klimatske promjene i nove ekonomske uslove, teme koje su na vrhu liste prioriteta građana SAD, bilo da su demokrate ili republikanci.

Na sve te činjenice međutim, kao i to da u SAD danas 140 miliona ljudi živi u siromaštvu ili bez dovoljno primanja da pokriju hranu i osnovne troškove života, prije tri dana je u autorskom tekstu za britanski Gardijan (The Guardian) podsjetila prominenta aktivistkinja, autorka i akademik Barbara Smit (Smith) u kolumni pod naslovom “Ja sam pomogla kovanju termina ’identitetske politike’ i ja podržavam Bernija Sandersa”.

Smith je samo jedna u nizu prominentnih intelektualaca, aktivista i javnih ličnosti koji su podržali senatora Sandersa.

Među onima koji su ga podržali, ali i koji su iskazali bojazan da i pored ogromne podrške građana neće uspjeti, upravo zbog svega navedenog u ovom tekstu, je i čuveni lingvista i filozof Noam Čomski (Chomsky), koji kaže da će neoliberalni establišment učiniti sve da ga spriječi da dobije kandidaturu demokrata, a ako je dobije, da će biti izložen brutalnoj kampanji Trampa i republikanaca, ali ne i isključivo njih.

Predsjednik Sanders ne bi mogao biti naročito radikalan 

Ako i tu barijeru uspije da pređe i postane predsjednik, Čomski procjenjuje da su šanse da donese sve obećane promjene male jer Senat kontrolišu republikanci, a predviđa da će ga zahvaljujući izbornom sistemu i zadržati, a ni sve demokrate nijesu na njegovoj strani, te će biti prisiljen na kompromise i izložen brojnim opstrukcijima sa svih strana.

Reakcija Čomskog izazvala je razočarenje kod Bernijevih pristalica, no sličnu je procjenu u nedavnoj kolumni za Njujork Tajms (The New York Times) iznio i nobelovac ekonomista Pol Krugman (Paul) koji je 31. januara u tekstu pod naslovom: “Da li je važno koga će demokrate izbabrati ?“ napisao sljedeće:

„Čak iako uspije doći do Bijele kuće, Sanders bi morao da se nosi sa Kongresom (i javnošću) značajno manje radikalnim nego što je on, i bio bi prisiljen da pristane na mnogo umjereniju progresivnu agendu….     ….Predsjednik Sanders ne bi bio naročito radikalan u praksi“.

No procjene Čomskog i Krugmana ne umiruju one koji se Bernija najviše plaše- jer već, što bi rekle njegove pristalice, „feel the Bern“ (osjećaju da žari)- bogata Vol Strit (Wall Street) klasa povezana sa demokratskim establišmentom. Tako je nakon pobjede u Nju Hempširu, Lojd Blankfein (Lloyd) bivši izvršni direktor Goldman Saksa (Sachs) na Twitteru napisao kako bi izbor Sandersa „zeznuo“ američku ekonomiju i oduševio Rusiju.

„Ako demokrate nominuju Sandersa, Rusi će morati da razmotre ko će najbolje raditi da zezne SAD. Sanders je jednako polarizujući kao Tramp i on će uništiti našu ekonomiju i nije ga briga za našu vojsku. Da sam ja Rus, ja bih ovaj put bio za Sandersa“ napisao je čovjek koji se sa čela Goldman Saksa, povukao nakon 12 godina u junu 2018., sa zaradom od jedne milijarde dolara.

Iz izbornog štaba senatora Sandersa su poručili: “Ovako izgleda i zvuči panika elite sa Vol Strita“, napisao je Faiz Šakir (Shakir), Sandersov menadžer kampanje.

Blankfein je veliki zagovornik ukidanja socijalnog i zdravstvenog osiguranja, ali nije odbio „socijalistički“ paket pomoći (bail out) o trošku poreskih obveznika, koji je tadašnji predsjednik Barak Obama (Barack) 2008. dao kompanijama sa Vol Strita. Mnogi smatraju da je ogorčenje građana establišmentom, jer su upravo bogati dobili pomoć, a da niko od njih odgovarao, niti snosio posljedice za slom ekonomije 2008., jedan od krucijalnih razloga Trampovog dolaska na vlast.

Inače, bivši šef Goldman Saksa, Blankfein je već na Twitteru imao obračune sa Sandersom, koji ga je 2012., nazvao „licem klasne borbe“.

„Zapravo, moja briga ima veze sa činjenicom da vi nijeste imali problem da uzmete paket pomoći od američkih radnika, dok se danas iživljavate nad njima zagovarajući ukidanje njihovog zdravstvenog i socijalnog osiguranja“ napisao je tada Sanders.

Ono što je danas isprovociralo Blankfeina je Sandesova poruka da „milijarderi ne treba da postoje“, te prijedlog o posebnom oporezivanju najbogatijih Amerikanaca, kao i njegov plan da ograniči količinu akcija koje direktori mogu kupiti u kompanijama kojima upravljaju.

Koliki je jaz između čuvenih „jedan posto“ najbogatijih u SAD i onih čiju podršku uživa senator Sanders, govori i u četvrtak objavljena informacija da najbogatiji čovijek na svijetu, Džef Bezos (Jeff) kupuje imanje sa vilom na Beverli Hilsu (Beverly Hills) vrijedno 165 miliona dolara, u kojem se, kako su objavili mediji, nalazi drveni pod na kojem je Napoleon stajao kada je zaprosio Žozefinu (Josephine).

Sve to nakon što je vlasnik Amazona i Vašington Posta (The Washington Post) nedavno primio zajedničko pismo senatora Sandersa i Voren i još desetine njihovih kolega, u kojem ga upozoravaju na sve više informacija i pritužbi o zdravstvenim i bezbjednosnim (ne)uslovima njegovih radnika u Amazonu.

I tako, dok aktuelni američki predsjednik Donald Tramp otvoreno, osokoljen neuspjehom impičmenta i poslušnošću republikanaca, čini sve da podrije institucije sistema: otpuštajući iz administracije sve nelojalne kritičare i njima bliske ljude, najavljujući sada javno istrage protiv kritičara i političkih protivnika, dirigujući preko državnog tužioca smanjenje kazne svom bliskom saradniku osuđenom za više krivičnih djela, Rodžeru Stonu (Roger Stone), zbog čega su ostavke podnijela četiri tužioca, a predsjedavajuća Predstavničkog doma Nensi Pelosi (Nancy) konstatovala da je riječ o novoj „zloupotrebi ovlasti“,  liberalni demokratski establišment umjesto-kako da u novembru izbaci Trampa iz Bijele kuće, razmišlja kako zaustaviti Bernija Sandersa.