Piše: Biljana Jovićević
Američkog predsjednika posljednjih sedmica ni punihpet mjeseci do izbora 3. novembra, potresa nekoliko kriza, od pandemije koronavirusa, preko demonstracija zbog rasizma, ekonomske krize, odluka Vrhovnog suda, do neugodnih otkrića iz nove knjige još jednog otpuštenog bivšeg saradnika.
U danu za nama američki predsjednik Donald Tramp (Trump) je na svom čuvenom Twitter nalogu obajavio preko 40 tweetova, ništa neobično za njega naravno, no onaj koji su mediji u četvrtak nebrojeno puta ponovili je zapravo pitanje:
„Imate li utisak da me Vrhovni sud ne voli ?“.
Do you get the impression that the Supreme Court doesn’t like me?
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) June 18, 2020
Drugi put ove sedmice Vrhovni sud iznanadio je čini se i Trampa i medije.
Za američkog predsjednika, koji je u tri i po godine mandata uspio u najvišu pravnu instancu da imenuje dvojicu konzervativnih sudija, od kojih je postavljanje Breta Kavanoua (Brett Kavanaugh) propraćeno aferom i optužbama za seksualno zlostavljanje, dvije sudske odluke bile su, jasno je i iz njegovog tweeta, neprijatno iznenađenje, dok su posebno za mainstream medije, naročito onaj dio kojem tepaju „resistance“ ili „otpor“ (čitaj -svi glavni kablovski emiteri osim FOX-a) bile više nego prijatno – jer su po njihovom sudu bile neočekivan i glasan šamar Trampu.
Prvom sudskom odlukom od prije nekoliko dana, većinski konzervativnog Vrhovnog suda SAD potvrđeno je da pripadanici LGBTQ zajednice imaju punu zaštitu svojih prava garantovanu Zakonom o zaštiti ljudskih prava (Civil rights Act). Imajući u vidu konzervativno desničarske trendove u Americi i pokušaje da se neka od prava LGBTQ zajednice umanje, civilni aktivisti su se plašili odluke Vrhovnog suda, ali je konzervativni sudija Džon Roberts (John) stao na stranu četvoro liberalnih sudija, a obrazloženje za sudsku odluku je dao konzervativni sudija Nil Goršic (Neil Gorsuch) kojeg je postavio Tramp.
Nema dileme da odluka neće obradovati tvrdu evenđelističku izbornu bazu aktuelnog američkog predsjednika, kao što ih neće obradoviti ni jučerašnja odluka kojim je zaustavljen pokušaj Trampove administracije da ukine program poznat pod imenom DACA, a koji je djeci nelagalnih imigranata, koji su SAD dovedeni u ranom djetinstvu, omogućen legalan bovak u zemlji. Riječ o skoro 800.000 ljudi koji su od dolaska na vlast Trampove administracije živjeli u strahu da će biti deportovani, jer se jedna od njegovih prvih izvršnih uredbi odnosila na ukidanje tog programa, koju su međutim blokirale niže sudske instance, a sada i Vrhovni sud.
Konzervativni sudija Roberts i u ovom je slučaju stao na stranu četvoro liberalnih kolega.
No, ovo nijesu jedini razlozi za Trampovu brigu, kojem izborna podrška nepunih pet mjeseci pred izbore tone, naraočito u odnosu na očekivanog protivkandidata iz Demokratske stranke, bivšeg potpredsjednika SAD Džoa Bajdena (Joe Biden), kojem su pak i pored sopstvenih loših performansa tokom izborne kampanje, neočekivane okolnosti išle na ruku i pomogle da pređe u relativno stabilno vođstvo u anketama.
SAD su u jednoj od najvećih kriza ikad iz više razloga.
Naime pandemija koronavirusa ne jenjava, naprotiv, ovih dana ponovo eskalira i doseže nove vrhunce u pojedinim saveznim državama, a u drugima će narenih dana kažu zdravstveni stručnjaci, mada Tramp ponovo pokušava da je umanji (brojka oboljelih prešla je dva i po miliona, a preminulo je 117. 000 ljudi). Tu su i poražavajuće nove brojke o nezaposlenosti, kao posljedici pandemije, koje su zaključno sa jučerašnjim danom iznosile 45.7 miliona američkih građana koji su ostali bez posla u prethodnih 13 sedmica. Kako naglašavaju tamošnji ekonomski analitičari, nije jasno kada će i koliko od tih poslova biti vraćeno-ali ukazuju da svi neće sigurno. Pojedini ekonomski stručnjaci se plaše da oporavak neće početi do sredine 2021.Do tada su banke hrane širom SAD počele javno da apeluju za pomoć jer im ponestaje sredstava da nahrane sve one koji stoje u redovima i to prvi put ove godine.
Na sve su se nadovezali i masovni protesti protiv policijske brutalnosti i sistematskog rasizma, podstaknuti serijom ubistava Afroamerkanaca od početka godine, a neporecivo ogoljeni snimkom skoro devetominutnog davljenja Džordža Flojda u Mineapolisu, država Minesota, što je izazvalo demonstracije građana neviđene od onih 1968. kada su u razmaku od nekoliko mjeseci ubijeni, ikona borbe za ljudska prava dr. Martin Luter King junior (Luther) i tadašnji američki državni tužilac Robert Kenedi (Kennedy) brat JFK-ja. Masovnost protesta za „crne živote“ svih boja, etničkog porijekla i religijskih uvjerenja građana SAD, koji su praćeni i pojedinim incidentima, izazvali su nervoznu reakciju Trampove adminstracije u kojoj je, po sopstvenom priznaju šefa Pentagona, Marka Espera i načelnika generalštaba američke vojske generala Marka Majlija (Milley), zloupotrijebljena armija, a što je izazvalo i brojne druge bivše vojne zvaničnike, poput Trampovog prvog ministra odbrane Džejmsa Matisa ( James Mattis) da podrže demonstrante, a da vrhovnog komandanta (commander in chief) eksplicitno nazove „prijetnjom po američki Ustav“.
Trampovo predsjedništvo u plamenu
U očajničkom pokušaju da nešto promijeni u svoju korist, a nakon još jednog prošlosedmičnog kamerama zabilježenog ubistva Afroamerikanca, 12. juna u Atlanti-Rejšarda Bruksa (Rayshard Brooks) za čije su ubistvo u četvrtak optužena dva policajca, od kojih je jedan pušten da se brani sa slobode, Tramp je u ponedjeljak brzometno preko izvršne uredbe najavio reformu policije, koja je međutim prema procjenama stručnjaka isključivo kozmetičke prirode – nema smanjenja finansiranja policije, što je jedan od glavnih zahtjeva demonstranta ali i gradonačelnika pojedinih velikih gradova, nema potpune zabrane upotrebe takozvanih pridavljivača (chokeholds) a i dalje će se pravosudnom sistemu otežavati krivično gonjenje policajaca prestupnika. Praktično jedini ustupak je stvaranje data baze za praćenje policajaca koji su skloni zloupotrebama i prekoračenjima ovlasti.
Uz sve ovo, na neskrivenu radost meinstream medija, pojavila se nova, jedna u nizu knjiga o Trampu, zbog kojih je naslov CNN –ovog večernjeg programa koji vodi popularni Don Lemon, u četvrtak veče bio „Trampovo predsjedništvo u plamenu“.
Mnogi su primjetili da je ironično koliko je knjiga i to bestselera „proizveo“ za tri i po godine manadata u Bijeloj kući aktuelni američki predsjednik, za kojeg mnogi vjeruju da nije pročitao niti jednu, uključujući ni onu čiji je sam autor „Art of deal“.
Iako i sami mediji Trampovog bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost, ambasadora Džona Boltona (John) zovu ratnim huškačem i citiraju da „nema neprijatelja za kojeg Bolton ne misli da ga ne treba bombardovati“ knjigu su dočekali sa neskrivenim oduševljenjem zbog pikanterija koje otkriva i u koje nije teško povjerovati, imajući u vidu prethodne četiri godine.
Bijela kuća je na sve načine pokušala da spriječi izlazak Boltonove knjige „Soba u kojoj se sve događalo“ (The Room Where It Happened”). Kada im to nije uspjelo, kako je objavljeno, službi za bezbjednost koja je provjeravala da li je Bolton u njoj otkrio neke obavještajno osjetljive informacije koje ne smiju izaći u javnost, trebalo je više vremena da je prečešljaju, nego Boltonu da je napiše 592 stranice memoara, od septembra 2019. kada ga je Trump otjerao iz Bijele kuće.
U svakom slučaju Džon Bolton je za svog bivšeg šefa rekao da je “korumpiran, zadivljuće neinformisan i bezobziran“, a knjiga je “otkrila” sljedeće “zanimljivosti” :
*Donald Tramp je tražio od kineskog predsjednika Si Đinpinga da mu pomogne da bude reizabran i to tako što je tražio kupovinu poljoprivrednih proizvoda iz određenih važnih (swing ) saveznih država da bi farmeri glasali za njega;
*Podržao je predsjedika Sija u izgradnji koncentracionih kampova za muslimansku manjinu u Kini;
* Sve odluke koje je donosio bile su motivisane povećanjem njegovih šansi za reizbor;
*Pokušavao je da interveniše u sudskim slučajevima koji su se vodili u SAD kao usluge diktatorima poput Đinpinga i turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana (Recep Tayyip);
*Tvrdio da je Venceula dio SAD;
*Njegovi sopstveni zvaničnci su mu se rugali iza leđa, pa je među ostalim naveden primjer državnog sekreatra Majka Pompea (Mike) koji Boltonu napisao za Trumpa da je “pun g….a” dok je razgovaro sa sjevernokorejskim liderom Kim Džong Unom, kojem je američki predsjednik žarko želio pokloniti album Eltona Johna “Rocketman” jer je to nadimak koji je on nadjenuo Kimu;
*Želio je da se njegova administracija prestane baviti Rusijom i njenim predsjednikom Vladimirom Putinom;
*Bolton je ustvrdio da Putin može igrati sa Trampom kako želi;
*Svoje saradnike je pitao da li je Finska dio Rusije i nije imao pojma da je Velika Britanija nuklearna sila ;
*Tramp je prema Boltonu rekao da novinare treba “ubijati” kada ne otkrivaju svoje izvore- “te ljude treba pogubiti, oni su ološ” navodno je rekao Tramp.
*Iako ga javno neprekidno hvali zbog ustupaka koje mu je uradio, izraelski premijer Benjamin Netanyahu (Netanjahu) je ipak navodno pitao zašto je Trampov zet Džared Kušner (Jared Kushner) čovjek bez bilo kakvih diplomatskih kvalifikacijja ili iskustva, imenovan za posrednika za bliskoistočni mirovni proces.
Mediji u proteklih 48 sati sa uživanjem citiraju ove navode iz knjige kao i prenose inserte iz intervjua koji je Bolton dao ABC-ju, povodom izlaska knjige, dok oni manje euforični podsjećaju na Boltonovu kontroverznu i ratnohuškačku biografiju, kao i to nije htio da se odazove pozivu Kongresa da pod zakletvom svjedoči i obrazloži zašto, kako tvrdi, Trump “nije podoban za dužnost koju obavlja”, ako mu je zaista stalo do demokratije u SAD.
Trezveniji takođe ukazuju da je Bolton sam u knjizi otkrio i da su glavni razlozi zbog kojih je posebno bio bijesan na Trampa to što je aktuelni američki predsjednik pokušavao da pregovorima sa talibanima u Avganistanu postigne mirovno rješenje i okonča najduži rat u kojem su SAD učestvovale u istoriji, a koji je ušao u 19 godinu. Drugi razlog je, što je Tramp prošle godine naredio pa opozvao napad na Iran, nakon što mu je rečeno da će stradati veliki broj ljudi. Bolton je opsesivni zagovornik rata sa Iranom.
Ili, kako je to napisao The Intercept-ov Džon Švarc (Jon Schwarz) “Džon Bolton govori istinu, ali ne zaborovimo njegovu užasnu, opasnu karijeru”. On kaže da je sve što je Bolton rekao o svom bivšem šefu gotovo sigurno istina i da sasvim sigurno predstavlja veoma vrijedno štivo za istoriju, budući je ekstremno inteligentan desničar koji brine o svojim interesima, ali da u svakom slučaju od čovjeka sa veoma opasnom prošlošću, mediji ne bi trebali praviti heroja koji govori istinu.
Naravno, ključno je pitanje hoće li i kako sa svim prethodno pobrojanim dešavanjima u SAD, otkrića iz ove knjige imati uticaja na Trampov reizbor.
Baš kao i hoće li Trumpovo prizanje dato u intervjuu novinaru Wall Street Journal-a (WSJ), baš u trenutku krize zbog rasizma da nije znao šta znači današnji dan -19. jun ili Juneteenth koji je zvanični praznik u Teksasu i nazvanični u ostatku zemlje, a kojim se obilježava ukidanje ropstva. Tramp je za WSJ rekao da je nakon što se podigla bura oko zakazivanja njegovog promotivnog skupa na taj dan pitao i ostale u administraciji šta je Juneteenth, ali da navodno ni oni nijesu znali.
U svakom slučaju je zaključio da je značaj tog dana upravo on učinio poznatim.
No većinski, Afroamerički građani na ulicama ovih dana, i to baš u primjera radi odlučujućim državama, poput Viskonsina, poručuju parolama: "Ako ne izađete na izbore, glasali ste za Trampa".
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR