“Oporavljajući se od liderstva Reksa Tilersona (Rex Tillerson) i Majka Pompea (Mike Pompeo), karijererni zvaničnici u Stejt dipartmentu (State Department/SD) se pitaju- može li državni sekretar Entoni Blinken (Antony) revitalizovati američku diplomatiju, navodi u analizi za The New Yorker, Pulitzer-om nagrađeni istraživački novinar Ronan Farou (Farrow), koji je inače bio savjetnik prominentnog američkog diplomate, nekadašanjeg izaslanika za Balkan, pa potom Avganistan, ambasadora SAD u UN-u i zamjenika državnog sekretara, Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke).
U tekstu koji prenosimo, a koji je zapravo ažurirani insert iz njegove posljednje knjige koja se bavi američkom diplomatijom, Farou nakon razgovora sa sadašnjim šefom diplomatije predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden), sekretarom Blinkenom i desetinama sadašnjih i bivših djelatnika američke Vanjske službe, rekonstruiše kako se, nekada najače oruđe američkog svjetskog liderstva- Stejt dipartment, za samo četiri godine Trampovog (Donald Trump) mandata zahvaljući predsjednikovim lojalistima umjesto profesionalnim diplomatama, survalo na nivo onih, u zemljama kojima su SAD-e, obično držale lekcije o profesionalnosti, transparentnosti i potrebi njegovanja “check and balances”. Nekada okosnica američke politike i liderstva u svijetu, ova je služba, kako se vidi iz podugačke analize, ali i priznanja njenh samih zaposlenika, do te mjere uništena, da se mnoge karijerne bivše i sadašnje diplomate iz te službe, pitaju ima li Bajden kao predsjednik koji dolazi iz establišmenta snage i ono što je neophodno, da taj kurs zaustavi i radikalno preokrene, kako je i obećao, najavivši povratak američkog liderstva u svijetu. Prvi koraci u ovih pet mjeseci, mnogima od njih, ne ulivaju nadu.
Autor: Ronan Farou, prevela Biljana Jovićević
Prošle godine, u ranim jutarnjim satima 27. oktobra, američkog državljanina koji živi i radi kao poljoprivrednik na jugu Nigera, Filipa Voltona (Philip Walton), oteli su naoružani plaćenici naočigled njegove porodice. Militanti su od Voltonove porodice zatražili milion dolara otkupnine i zaprijetili da će u suprotom, ovog Amerikanca prodati lokalnim ekstremističkim grupama. Dok su Voltona otmičari prokrijumčarili preko granice u sjevernu Nigeriju, Mornaričke foke (Navy seals/ elitne specijalne jedinice američkih marinaca) planirale su akciju spašavanja. Nekoliko dana kasnije, dok su se “foke” spremale da izvedu upad, tadašnji državni sekretar Majk Pompeo bio je u vladinom avionu, vraćajući se u Sjedinjene Države sa puta iz Azije. Jedan član personala Stejt dipartmenta ušao je u Pompeovu kabinu i obavijestio sekretara o Voltonovom slučaju. Takođe mu je izložilo korake koje bi Pompeo trebao da preduzme kako bi olakšao izlazak grupi za spašavanje, uključujući i telefonski poziv predsjedniku Nigera.
Bajdenova administracija oklijeva sa hrabrim političkim odlukama
Na iznenađenje svojih pomoćnika, Pompeo je odbio zahtjev. Državni sekretar je bio vidno iznerviran zahtjevom da on obavi telefonske pozive, na kraju odgovorivši: "A kad ću spavati?". Pomenuti član personala je Pompeu odgovorio da ni američki državljanin, koji je u pritvoru, vjerovatno neće puno spavati. Na kraju rasprave, Pompeo je pristao da obavi neophodne pozive. Ujutro, 31. oktobra, Mornaričke foke su padobranima iskočile iz aviona Komande za specijalne operacije ratnog vazduhoplovstva i spasili Voltona, i tom prilikom usmrtili šest otmičara. Donald Tramp (Trump) i sam Pompeo kasnije su se hvalili ovom operacijom na Twitteru, a Pompeo ju je ocijenio kao "izvanrednu". Pesonal SD-ta kaže da je tweet bio samo jedan od više slučajeva kada je izgledalo da je Pompeo iskoristio svoj položaj za jačanje svoje ili Trampove političke sudbine.
Savjetnici, koji su radili pod Pompeom, kažu da je razmjena povodom ove akcije, tipičan stil rukovođenja koji je uključivao grub tretman osoblja i intenzivan fokus na uskopartijsku politiku, koja je ponekad ometala svakodnevni rad Stejt dipartmenta. U intervjuima su mi desetine drugih zaposlenika u ovom odjelu tvrdili da su Pompeov haotični mandate, kao i njegovog prethodnika, Reksa Tilersona ostavili duboke institucionalne i kulturne ožiljke, koji i dalje koče američke diplomatske napore širom svijeta.
Za vrijeme Trampove administracije, obustava zapošljavanja, radikalni prijedlozi za smanjenje budžeta Stejt Dipartmenta i do tada nezabilježen broj upražnjenenih mjesta na ključnim poziciijama, podrivali su sposobnost ove institucije za vođenje diplomatije. U intervjuu prije stupanja na dužnost, aktuelni državni sekretar, Entoni Blinken upozorio je da je odlazak tolikog broja karijernih diplomata duboko oštetio SD. To vas "penalizuje na sve moguće načine koji će trajati generacijama, a ne samo na određeni broj godina", priznao je Blinken. U odsutnosti robusnijeg SD, kako je rekao, "ući ćemo u razne vrste konflikata, koje smo mogli izbjeći kroz razvoj diplomatije."
Zvaničnici State dipartmenta su mi rekli da Bajdenova administracija djeluje presporo da bi preokrenula efekte čistke. Neki su rekli da se plaše da Blinken i drugi službenici administracije, u želji da se distanciraju od nepromišljenog odlučivanja iz Trampove ere, oklijevaju donijeti hrabre političke odluke. "Stvari se ne idu naprijed", rekao mi je jedan karijerni diplomata, koji radi sa Blinkenom, a koji je tražio da ga ne imenujem. „Počinje neko čavrljanje po zgradi ono, znate, idemo raditi naporan posao. A nijesam siguran da su ti ljudi u ovom trenutku spremni za to.“
Pompeo usavršio igru podilaženje Trampom egu
Incijalni val štete iz Trampove ere napravio je Reks Tilerson, koji se zalagao za smanjenje budžeta nezabilježenog još od prve Klintonove (Bill Clinton) administracije, koja se tada zalagala za smanjenje broja odjeljenja radi fokusiranja na domaće prioritete nakon Hladnog rata. Pompeo, republikanac, koji je služio kao kongresmen iz Kanzasa i kao Trampov direktor C.I.A.-e (Centralna obavještajna agencija), obećao je da će obnoviti "arogantnost" ove instutucije. On je imao malo diplomatskog iskustva, ali bio je politički sposobniji od Tilersona - i, u konačnici, spretniji za preživljavanje pod nestalnim predsjednikom. Evanđelistički hrišćanin iz Orandža, u Kaliforniji, Pompeo je diplomirao prvi u svojoj klasi na West Pointu i služio u 4. pješadijskoj diviziji američke vojske. Nakon završetka Pravnog fakulteta na Harvardu, preselio se u Kansas, kako bi započeo vazduhoplovni posao, uz ulaganje iz Kokovog (poznati američki desno-konzervativni bogataši -braća Koch) fonda rizičnog kapitala. Uspješno se kandidovao za Kongres u vrijeme talasa “čajanki” (Tea Party/desnije konzervatvno tijelo Republikanske stranke), 2010. godine, opet uz Kokovu podršku. Pompeov mandat kao direktora C.I.A.-e je bio kratak, samo petnaest mjeseci, ali je stekao je reputaciju oštrog lakta i tamo, odbacujući do tada uobičejenu praksu službe da bude apolitični direktor. Umjesto toga, njegovao je neobično bliske veze s Trampom, ponekad čak prateći predsjednika na sastancima koji nijesu imali nikakve veze sa obavještajnom djelatnošću. Pompeo je ponavljao neke Trampove tvrde vanjskopolitičke stavove. Kad je predsjednik uputio oštre pozive da se razbije Iranski nuklearni sporazum (potpisan 2015-te, između Irana i šest svjetskih sila), i Pompeo je to odmah učinio. I izgleda da je dobro naučio neke od lekcija od zvaničnika Bijele kuće, o igri povlađivanja Trampovom egu. Predsjednik, rekao je Pompeo jednom za vrijeme dok je bio direktor C.I.A.-e, "postavlja dobra, teška pitanja."
Po dolasku u Stejt dipartment, Pompeo je ukinuo obustavu zapošljavanja koje je uveo Tilerson, ali se potom izolovao od osoblja, što je nekim zvaničnicima izgledalo kao namjerno iskazivanje nepovjerenja. "Tilersonov problem bila je funkcija, Pompeo je sve radio smišljeno", rekao mi je jedan zvaničnik Vanjske službe koji je usko sarađivao s Pompeom. „Nikada nije bilo nikakvih inputa sa terena. Još manje iz same zgrade." Novi državni sekretar, prema riječima nekoliko službenika, grubo se ophodio prema njima. "Privatno je puno vikao", dodao je pomenuti zvaničnik Vanjske službe. "Pompeo je bio džukela, sa tim bih se saglasio", rekao mi je drugi visoki zvaničnik, koji je usko sarađivao s Pompeom. Ponekad su njegovi ispadi bili usmjereni na strane sagovornike, uključujući i jednog istaknutog evropskog ministra vanjskih poslova.
Pri kraju Trampove administracije moral u SD se potpuno urušio. Pompeo je izgubio povjerenje svog osoblja, od kojih su neki vjerovali da je zaokupljen potencijalnim predsjedničkim izborom i da igra za svoju konzervativnu političku bazu. Nekoliko njih je podsjetilo na njegova odbijanja da potpiše čak i površna obavezivanja na poštovanje različitosti, u vrijeme kada su crne i hispano diplomate činile samo osam posto službenika vanjske službe. I optužbe o korupciji takođe su ga okruživale. Komitet za vanjske poslove Predstavničkog doma pokrenuo je postpak za pozivanje Pompea na odgovornost zbog odbijanja da se odazove višestrukim obavezujućim pozivima (subpoena). Kancelarija generalnog inspektora Stejt dipartmenta otkrila je da su postojale pet različitih istraga o aktivnostima SD, uključujući najmanje dvije koje su direktno doticale Pompea.
Jedna istraga fokusirala se na njegovu upotrebu sopstvenih podređenih za obavljanje ličnih poslova za njega i njegovu suprugu, kao što je podizanje robe sa hemijskog čišćenja i šetnje njihovog psa. Nakon što je Stiv Linik (Steve Linick), generalni inspektor SD, počeo ispitivati ponašanje državnog sekretara, jedan Pompeov savjetnik ga je otpustio. Linik, karijerni javni djelatnik, iznenada je poslat na administrativno odsustvo i izbačen iz svoje kancelarije koja je zaključana. Kasnije je rekao kongresnom komitetu da mu nije dato objašnjenje za uklanjanje. (U aprilu je Ured generalnog inspektora Stejt dipartmenta zaključio da je Pompeo prekršio etička pravila Ministarstva, ali su napomenuli da više ne podliježe kažnjavanju, jer je napustio vladu.)
Nakon što je Tramp izgubio izbore prošlog novembra, povećala se zabrinutost osoblja SD zbog Pompeovih političkih aktivnosti. Dok je Tramp odbacivao izborne rezultate, Pompeov Stejt dipartment ometao je proces tranzicije. Poruke stranih lidera novoizabranom predsjedniku Džou Bajdenu gomilale su se, dok je Pompeo odbijao poštovati protokol i objaviti ih. Na jednom press brifingu SD, Pompeo je rekao novinarima: "Biće to glatka tranzicija u drugu Trampovu administraciju." Niko nije bio siguran da li se šali. Pompeo je zatim djelovao razdraženo odgovarajući na pitanja koja su uslijedila, uz poruku da se "svaki legalni glas" mora prebrojati, uzrečica koju su koristili Trampovi saveznici, tvrdeći-lažno, da su izborni rezultati pokradeni.
Pompeova opstrukcija tranzicije i ostavljanje nadasve ‘bijelog’ SD
Kad je Pompeo krenuo na jedan postizborni međunarodni put, prošlog novembra, njegovo odbijanje da prizna rezultate glasanja bacilo je sjenku na njegovu diplomatiju. EU zvaničnici su odbili da se sastanu sa njim, što je Pompea natjeralo da otkaže neke posjete. Dok je posjećivao Tursku, Ujedinjene Arapske Emirate (UEA) i Gruziju, gdje su Sjedinjene Države promovisale izbornu transparentnost, službenici Službe vanjskih poslova, pitali su se, kakav moralni autoritet njihova zemlja još ima na tu temu. Nakon što je saznao da su planovi za rutinski sastanak o tranziciji sa njegovim nasljednikom Blinkenom, procurili u medije, Pompeo ga je otkazao. Iako se sastanak naknadno održao, službenici Službe za vanjske poslove koji su radili s Pompeom bili su zgroženi je prioritet dao politici umjesto uređenoj tranziciji. "Nije želio da bude viđen kako radi oni što mu je posao", rekao mi je jedan od njih.
U istom periodu Pompeo je objavljivao političke poruke na Twitteru. Poruke su objavljivane i na jedan nalog u Pompeovo ime, sa više od stotinu hiljada pratilaca, na Telegramu, gdje se okupljaju krajnji desničari koji su izbačeni sa nekih od glavnih platformi na društvenim mrežama. (Pompeov glasnogovornik je rekao da on nije bio svjestan naloga na Telegramu.) Njegove objave često su se fokusirale na unutrašnja pitanja, uključujući kritiku medija, a sadržale su i političke parole poput “Amerika prvo” (#AmericansFirst) i “Tako mnogo pobjeda” (#SoMuchWinning) -Trampove redovne parole. U jednoj poruci, od januara, Pompeo je svojim pratiocima poručio: „Amerika je zemlja mnogih sloboda - to je ono što nas čini najboljom zemljom na svijetu. Čak i nakon što napustim funkciju, i dalje ću činiti sve što mogu da osiguram te slobode. Pratite me @mikepompeo i pridružite mi se.”
Nakon što su Pompeo i Tramp napustili dužnost, Stejt dipartment je bio pun upražnjenih mjesta. Više od trećine svih mjesta pomoćnika sekretara ili zamjenika sekretara - najvišeg rukovodstva organizacije - bilo je prazno ili popunjeno privremenim, "vd"(vršilac družnosti) zavničnicima. Više od polovine Trampovog mandata, viša pozicija odgovorna za nuklernu neproliferaciju oružja i kontrolu naoružanja, uključujući i za suočavanje s nuklearnim prijetnjama iz Sjeverne Koreje, bila je upražnjena ili ju je vodio imenovani “vd”. Različitost među višim osobljem smanjila se, a radna snaga SD bila je nadasve bijela, sa samo trinaest posto uloga viših izvršnih službenika koje su pokrivali pojedinci druge boje kože. Zabrinutost zbog nedostatka pripadnika različite boje kože u radnoj snazi SD prethodila je Trampovoj administraciji, ali su nedavna ispitivanja zaposlenih pokazala sve veću frustraciju zbog neuspjeha da se taj problem riješi.
I danas su kadrovski izazovi ostali. Pet mjeseci nakon stupanja na dužnost, Bajdenova administracija pokrila je brojne visoke pozicije, ali Stejt Dipartment i dalje zapošljava nešto manje službenika Vanjske službe nego što je to bilo na kraju Trampove administracije. Raznolikost tek treba poboljšati, pokazuju podaci objavljeni u martu.
Neviđeni izazovi pred Stejt dipartmentom- napredak slabo vidljiv
Trampova administracija je iza sebe ostavila i kulturu sumnjičavosti. "Postoji nepovjerenje u karijerne službenike", rekao mi je Blinken, o vremenu njegovog prethodnika. Generalni inspektor Stejt dipartmenta za 2019. Godinu, otkrio je da su se Trampovi politički postavljenici svetili karijernim službencima koji obično rade u administracijima obje stranke. Oni zaposlenici, koji nose velik dio institucionalne memorije ove službe, etiketirani su kao "nelojalni" ili "izdajnici", dio tajne i navodno liberalne "duboke države" (deep state). Pompeo je branio Trampovu naviku da hvali autoritarne lidere- praksa za koju su mi diplomate rekle da uglavnom nije dio neke šire diplomatske strategije. Tramp je uputio pozivnice za posjetu Bijeloj kući egipatskom autokrati Abdelu Fatahu El-Sisiju, koji je odgovoran za brutalna kršenja ljudskih prava, i predsjedniku Filipina, Rodrigu Duterteu, koji je priznao da je ubijao protivnike i ohrabrio svoje trupe da siluju žene. Ponavljajući eho Trampa, Pompeo je pohvalio Sisijev pristup vjerskim slobodama i prema riječima filipinskog portparola, Duterteu rekao, da je "baš kao naš predsjednik".
Brojne diplomate priznale su, ono što su opisuju kao neviđene izazove pred Stejt dipartmentom. "Postoji stvarna korozija osjećaja američkog liderstva u svijetu i institucija koje to vođstvo čine stvarnim", rekao mi je Vilijam Brns (William Burns), trenutni direktor C.I.A.-e kojeg je imenovao predsjednik Bajden i bivši zamjenik državnog sekretara, prije stupanja na dužnost. „Diplomatija bi zaista trebala biti prvo međunarodno sredstvo. Ponekad može postići stvari po daleko manjoj cijeni, kako finansijski, tako i u smislu američkih života, nego što to može vojska. " Nekoliko službenika pohvalilo je Bajdena zbog obećanja da će, na tragu kampanje, osnažiti diplomate i prihvatiti inicijative za različitosti, kojih se Pompeo klonio. "Govore sve prave stvari o raznolikosti, rade ispravne stvari o afinitetnim grupama", rekao mi je jedan zvaničnik. Ali mnogi diplomate kažu da je postignut malo vidljiv napredak u tim pitanjima. Pitaju se da li je Bajden, ličnost iz establišmenta, pravi predsjednik da se sa njima konfrontira, u trenutku u kojem je, kako mnogi smatraju, potrebna radikalna korekcija kursa.
Bajden je vodio kampanju na obećanjima da će preokrenuti kurs svog prethodnika koji je grlio diktatore. "Nema više blanco čekova za Trampovog ‘omiljenog diktatora’", tweetovao je Bajden tokom kampanje 2020. godine, misleći na egipatskog El-Sisija. Ali u svojoj dugoj karijeri u Vašingtonu, Bajden je često zagovarao takve veze. Kao predsjedavajući Senatskog komiteta za vanjske poslove, predsjedavao je gumenim pečatima neograničene vojne pomoći egipatskom moćniku Hosniju Mubaraku. Kao potpredsjednik, bio je jedna od posljednjih Mubarakovih pristalica u Vašingtonu, rekavši, dvije sedmice prije nego što je Mubarak smijenjen, 2011. godine, da nije diktator i da ne treba da napusti funkciju. Blinken mi je rekao da je ta tema bila žarište žestoke rasprave u Obaminoj administraciji. "Bilo je nekih ljudi koji su željeli da mnogo snažnije branimo Mubaraka", rekao je Blinken. "A drugi su sugerisali da, kako je neko rekao, moramo biti na pravoj strani istorije." Spor je bio "generacijski više od bilo čega drugog", dodao je, grupi mlađih zvaničnika, uključujući i sadašnju U.S.A.I.D. administratoricu, Samantnu Pauer (Samantha Power), konfrontirajući se protiv „nekih starijih, više sezonskih ruku, koje su se, na kraju krajeva, godinama bavili odnosom sa Egiptom“, uključujući „Gejtsa (Robert Gates/bivši ministar odbrane), Klinton (Hillary Clinton/bivša državna sekretarka), Bajdena“, koji su branili Mubaraka. Blinken je rekao da je lojalnost Mubaraku bila greška. "Da, možda smo u Egiptu uhvaćeni na krivoj nozi", rekao mi je.
Nekoliko diplomata je reklo da Bajdenova administracija, nastojeći dati drugačiji ton od onog kojeg su imali Tilerson, Pompeo i Tramp, previše oprezna. "Ovi novi ljudi daju sve od sebe da ne budu posljednji", rekao mi je karijerni diplomata koji radi s Blinkenom. „To je na neki način sjajno, a na neki ih način sprečava da pronađu svoj kolosjek. Ponekad se moraju donijeti teške odluke. A ako su posljednji ljudi donijeli takvu odluku, oni pokušavaju da to ne urade." Kao primjer, ovaj diplomata je naveo razgovore o obimu stalnog prisustva Sjedinjenih Država u Iraku, koji su, kako je reklo više djelatnika, uglavnom zastali otkako je Bajden stupio na dužnost. Isti diplomata je dodao: "Ne možemo ući u ritam dok ne prestanemo pokušavati biti anti-Tramp, anti-Pompeo ljudi." (Portparol Stejt dipartmenta mi je rekao: „Nećemo se izvinjavati zbog vođenja procesa koji je inkluzivan i odgovarajuće promišljen”, što je referenca na konsultacije sa kancelarijima širom SD kao i vlade šire. „Ne možete imati inkluzivan proces i očekivati dramatične pomake u baš svakoj oblasti za stotinu i pedeset dana.")
Vilijam Tejlor (William Taylor), ambasador koji je svjedočio za vrijeme Trampovog prvog opoziva (impeachment), rekao je da će obnova razbijene radne snage SD biti teška. "Vidjeli su stvari koje su ih mučile, uznemirile, poljuljale vjeru u ovu instituciju kojoj su služili. I puno je ljudi napustilo Vanjsku službu", rekao mi je Tejlor. „To je pravi gubitak. Ostavili su rupu, vakum. " Ali Tejlor i drugi veterani Stejt Dipartmenta izrazili su optimizam da bi američka diplomatija mogla biti revitalizovana. „Šteta je učinjena. Ali postoje pametni i dobri ljudi”, rekao je Tejlor. "Ako dobijemo dobro vođstvo i uspostavimo povjerenje i transparentnost, oni će se vratiti."
Orginalni naslov teksta objavljenog u New Yorker-u je “Can Biden Reverse Trump’s Damage to the State Department?” i dio izvoda iz knjige Ronana Faroua “Rat protov mira: revidirano i ažurirano” (War on Peace: Revised and Updated by Ronan Farrow) u izdanju Nortona.
Ronan Farou je dobitnik najuglednijeg novinarskog priznanja- Pulitzer-a, za raskrinkavanje koje je imalo sudski epilog, holivudskog mogula –producenta Harvija Vainstajna (Harvey Weinstein) kojeg su desetine glumica optužile sa silovanje i seksulano zlostavljanje, koje se godinama prikrivalo.To je ujedno bio i početak Pokreta "MeToo" i Time's Up protiv prikrivanja i zataškavanja seksualnog zlostavaljanja od strane moćnika.
Ronan Farou je radio u Stejt Dipartmentu u vrijeme administracije predsjednika Baraka Obame (Barack) u timu pokojnog ambasadora Ričarda Holbruka, kada je bio specijalni izaslanik za Avganistan. Ambasador Holbruk, poznat nam je i kao glavni izaslanik za Balkan u vrijeme raspada bivše Jugoslavije i smatra se najzaslužnijim za Dejtonski mirovni sporazum (Dayton Peace Accords) kojim je okončan rat u Bosni.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR