Bilbord nedavno postavljen u Ivangorodu, odmah preko granice Estonije sa Rusijom, glasi: „Granitsi Rossii nigde ne zakanchivaietsia“ – granice Rusije su beskrajne.
Ovo, piše predsjednik Estonije Alar Karis za Politico, savršeno naglašava koliko se Evropa i Rusija razlikuju u načinu razmišljanja i vrijednostima.
Kao nacije, svoj uspeh mjerimo ekonomskim rastom i poboljšanjima društvenog blagostanja. Rusija, u međuvremenu, koristi imperijalističke metrike širenja teritorije i vojne moći.
I mi smo uključeni u neprekidnu borbu zasnovanu na vrijednostima jer istočna granica EU sa Rusijom demarkira liniju između ova dva veoma različita načina razmišljanja i viđenja svijeta.
Ruska invazija na Ukrajinu nije bila iznenađenje za nas. Rusija plijeni sve što je ostalo neobezbijeđeno. Zbog toga ništa ne smijemo ostaviti nečuvanim.
Nema smisla pitati se koja bi zemlja mogla biti sljedeća napadnuta, jer, kao što je istorija više puta pokazala, ako bi joj se pružila šansa, cijela Evropa bi mogla da bude sljedeća. Zbog toga je Estonija snažan zagovornik proširenja i EU i NATO.
Demokratija je sama po sebi prijetnja trenutnom ruskom režimu, što znači da svaka demokratska država predstavlja prijetnju za njega.
Stoga je beskorisno zasnivati naše strategije na očekivanju da će se u Rusiji uskoro dogoditi suštinska promjena. Čak i kada se sadašnji režim promijeni — kao što će se na kraju i desiti — stav Rusije prema Zapadu neće.
Kulturni DNK zemlje koja je čvrsto osposobljena da se suprotstavi Zapadu neće se transformisati preko noći. Priprema za rat je ukorijenjena u ruskom umu.
A oni koji misle drugačije bivaju ili ućutkivani, primorani da odu, maltretirani, zatvoreni ili ubijeni — čemu smo nedavno sa velikom tugom ponovo svjedočili.
Štaviše, ruski predsjednik Vladimir Putin ne želi samo da osvoji Ukrajinu, on takođe testira odlučnost demokratskog svijeta u ime drugih svjetskih autokrata. On se takođe bori za Sjevernu Koreju i Iran – otuda njihova podrška njegovim ratnim naporima.
Ovo je odlučujući trenutak za našu generaciju. Ako ne pokažemo odlučnost, bićemo viđeni kao slabi. I kao što je istorija pokazala, slabost ne vodi miru.
Alijanse su ono što demokratije najbolje rade. Autoritarni režimi nikada nisu bili efikasni u njihovom održavanju, jer se za autokrate saradnja zasniva samo na kratkoročnim potrebama, a ne na vrijednostima. Demokratski svijet to radi bolje, to je naša snaga.
A sada je vrijeme da tu snagu dobro iskoristite. Moramo da budemo sigurni da će naše vrijednosti – sloboda, demokratija, blagostanje i bezbjednost – biti zagarantovane transatlantskoj zajednici za generacije koje dolaze.
Svaka evropska zemlja bi se borila da se sama suoči sa Rusijom. Ali kada smo ujedinjeni, nepobjedivi smo. Rusija izgleda gigantska — nuklearna sila sa populacijom od blizu 145 miliona.
Međutim, to ne smije da nas parališe. U EU ima tri puta više ljudi, a naš ukupan BDP je oko 10 puta veći od ruskog. Evropske demokratije, zajedno sa dubokom transatlantskom saradnjom, dovoljno su moćne da postignu mir bez bitke.
Do sada je NATO dobro radio u odvraćanju Rusije, ali moramo da se trudimo da alijansa ostane jednako jaka u budućnosti. Ruska prijetnja više nije egzotična ili apstraktna, ona je pred nama.
Štaviše, svi smo već svakodnevno u hibridnom ratu sa našim istočnim susjedom. NATO i EU ne mogu da nastave u svom ležernom mirnodopskom ritmu. Naprotiv, moramo biti relevantni.
Za ovo je od suštinskog značaja da pojačamo našu saradnju. Zajedno moramo da ojačamo odbranu NATO-a povezujući planove sa određenim snagama, sposobnostima i komandnim strukturama. I moramo redovno da vježbamo da bi naša kolektivna spremnost bila napeta i oštra.
Zajedno možemo ojačati bezbjednosnu arhitekturu EU u okviru NATO-a. Kao EU i njene pojedinačne zemlje članice, moramo povećati naše investicije u odbranu, povećati kapacitete našeg industrijskog odbrambenog sektora i ojačati naše oružane snage. Kao najmoćnija ekonomska unija na svijetu, EU ima ogromnu ulogu.
Podržavam ideju uspostavljanja pozicije komesara za odbranu i revizije strategije odbrane EU. Podržavam prilagođavanje pravila Evropske investicione banke, jer moramo imati izvor finansiranja koji takođe dozvoljava ulaganje u vojni razvoj.
I podržavam ambiciozno jačanje Evropskog mirovnog fonda, jer je to jedini mehanizam na nivou EU koji zajednički pruža vojnu podršku Ukrajini i našim partnerima.
Ali to nije sve. Takođe su nam potrebne investicije za bolju zaštitu spoljnih granica EU. I, naravno, moramo da preispitamo naše kritične lance snabdijevanja kako bismo ih učinili mnogo otpornijim.
Ukrajina je sposobna da pobijedi u ovom ratu. Već deceniju se dokazuje da manja država može da odoli većoj, ako joj pomognu prijatelji.
Estonija je izračunala da ako svaka evropska zemlja doprinese samo 0,25 odsto svog BDP-a Ukrajini u narednim godinama, Ukrajina će biti pobjednička. Zatim, možemo nazvati blefom Rusije da može da održi ovu borbu mnogo duže.
Prije svega, ovo je sada pitanje da li imamo volje da preduzmemo neizbježne, neophodne korake ka garantovanju slobode, blagostanja i bezbjednosti za generacije koje dolaze. Mi, zapadne zemlje, ranije smo pokazale da zajedno možemo da pobijedimo.
Ukrajina se bori protiv režima koji želi da je uništi. Ukrajina se dobro bori. Pomozimo joj da pobijedi.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR