Tramp. Indijska hrana. Metju Peri. I knjige, knjige, knjige. Pisma do kojih je došao Njujork tajms pokazuju da je um Alekseja Navaljnog bio više nego aktivan uprkos brutalno surovim zatvorskim uslovima u kojima je proveo posljednje mjesece svog života.
Zatvoren u hladne, betonske ćelije i često sam sa svojim knjigama, Aleksej Navaljni tražio je utjehu u pismima, piše Njujork Tajms, prenosi N1 Beograd.
Jednom poznaniku je u julu prošle godine napisao da niko ne može da razumije ruski zatvorski život "a da nije bio ovdje", dodajući u svom mrzovoljnom humoru: "Ali nema potrebe da budete ovdje".
- Ako im se kaže da vas sjutra hrane kavijarom, nahraniće vas kavijarom - napisao je Navaljni, ruski opozicioni lider, istom poznaniku, Iliji Krasilščiku, samo mjesec kasnije.
- Ako im se kaže da te zadave u tvojoj ćeliji, zadaviće te - napisao je opozicionar.
Mnogi detalji o njegovim posljednjim mjesecima, kao i okolnosti njegove smrti koje su ruske vlasti saopštile u prošli petak ostaju nepoznati, pa čak i to gdje se zaista nalazi njegovo tijelo - nije još jasno.
Pomoćnici gospodina Navaljnog su malo rekli od kada su doživjeli gubitak, međutim njegovi posljednji mjeseci života su detaljno opisani - u samim njegovim prethodnim izjavama, izjavama njegovih pomoćnika, u njegovim nastupima na sudu, intervjuima sa ljudima bliskim njemu i privatnim pismima koje je nekoliko njegovih prijatelja, uključujući i gospodina Krasilščika, podijelilo sa Njujork tajmsom.
Ta pisma otkrivaju svu dubinu ambicije Navaljnog, odlučnosti i radoznalosti lidera koji je suprostavio opoziciju predsjedniku Vladimiru V. Putinu i koji će, nadaju se pristalice, živjeti kao ujedinjujući simbol njihovog otpora. Pismaj takođe pokazuju kako se Navaljni zdravim egom i neprestanim uvjerenjem da je ono što je radio ispravno borio da ostane povezan sa spoljnim svijetom.
Iako su brutalni zatvorski uslovi uzeli danak njegovom tijelu, često mu je uskraćivana medicinska i stomatološka pomoć, nije bilo nikakvih nagovještaja da je Aleksej Navaljni izgubio bistrinu uma, pokazuju njegova pisanja.
Hvalio se da je pročitao 44 knjige na engleskom jeziku za godinu i metodički se pripremao za budućnost - usavršavao je svoj dnevni red, proučavao političke memoare, raspravljao se sa novinarima, dijelio savjete o karijeri prijateljima i davao mišljenje o viralnim objavama na društvenim mrežama koje mu slao njegov tim.
U svojim javnim porukama, Navaljni koji je imao 47 godina kada je umro, nazvao je svoje zatvaranje od januara 2021. godine "svemirskim putovanjem".
Do prošle jeseni bio je usamljeniji nego ikad, primoran da veći dio vremena provodi u samici. Ostao je bez trojice svojih advokata, koji su uhapšeni zbog učešća u "ekstremističkoj grupi".
Ipak, bio je u toku sa svim aktuelnim dešavanjima. Prijatelju, ruskom fotografu Jevgeniju Feldmanu, Navaljni je povjerio da je izborna agenda bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa izgledala "zaista zastrašujuće".
- Tramp će postati predsjednik ako zdravlje predsjednika Bajdena bude narušeno - napisao je Navaljni iz svoje zatvorske ćelije sa visokim stepenom bezbjednosti.
- Zar se ova očigledna stvar ne tiče demokrata - upitao je on.
Spoljni svijet i javni život
Navaljni je mogao da pošalje stotine, rukom pisanih pisama, zahvaljujući neobičnoj digitalizaciji ruskog zatvorskog sistema, reliktu kratkog naleta liberalnih reformi usred Putinove 24-godišnje vladavine. Preko veb-sajta ljudi su mogli da mu pišu za 40 centi po stranici i dobiju njegove skenirane odgovore i to obično nedjelju ili dvije nakon što ih je poslao i nakon što su prošli kontrolu.
Navaljni je, takođe, komunicirao sa spoljnim svijetom i preko svojih advokata, i to tako što su su držali dokumenta na staklu koje ih je razdvajao kada bi se sretali, jer im je bilo zabranjeno da mu daju papire.
U jednom trenutku, rekao je gospodin Navaljni 2022. godine, zatvorski službenici su zbog toga, prekrili prozor koji ga je dijelio sa advokatima folijom.
Zatim su uslijedila njegova česta sudska saslušanja o novim krivičnim predmetima koje je pokrenula država da bi mu produžila zatvorsku kaznu, ili o žalbama koje je Navaljni podnosio u vezi sa svojim liječenjem.
Navaljni je pisao Krasilščiku, medijskom preduzetniku koji je sada u egzilu u Berlinu, da uživa u tim saslušanjima, uprkos prirodi ruskog pravosudnog sistema.
- Oni vam odvlače pažnju i pomažu da vrijeme brže prođe. Pored toga, oni pružaju uzbuđenje i osjećaj borbe i potrage - dodao je Navaljni.
Sudski "nastupi" su mu takođe pružili priliku da pokaže svoj prezir prema sistemu.
Prošlog jula, na kraju suđenja koje je rezultiralo još jednom 19-godišnjom kaznom, Navaljni je rekao sudiji i službenicima u sudnici da su "ludi".
- Imate jedan, Bogom dani život, i na ovo ste odlučili da ga potrošite - naveo je on, a objavio je u tekstu njegov pravni tim.
Na jednom od svojih posljednjih saslušanja video-linkom u januaru, Navaljni se zalagao za pravo da ima duže pauze za obrok da bi konzumirao "dvije krigle ključale vode i dva komada odvratnog hljeba" na koje je imao pravo.
Žalba je odbijena. Tokom cijelog boravka u zatvoru, činilo se da je Navaljni uživao u obrocima drugih. Rekao je gospodinu Krasilščiku da više voli doner ćevape od falafela u Berlinu i da se zainteresovao za indijsku hranu koju je gospodin Feldman probao u Njujorku.
Sud je takođe odbacio njegovu žalbu na samice "kaznene" ćelije u njegovom zatvoru, u kojima je Navaljni proveo oko 300 dana.
Ćelije su obično bile hladne, vlažne i slabo provjetreni betonski prostori veličine sedam sa 10 stopa. Ali gospodin Navaljni je protestovao protiv nečeg drugog: Zatvorenicima kojima je naređeno da provode vrijeme u tim ćelijama bila je dozvoljena samo jedna knjiga.
- Želim da imam 10 knjiga u svojoj ćeliji - rekao je on na sudu.
Knjige su ga održale
Činilo se da su knjige bile u središtu zatvorskog života Alekseja Navaljnog, sve do njegove smrti.
U pismu prošlog aprila koje je poslao Krasilščiku, Navaljni je objasnio da više voli da čita 10 knjiga istovremeno i da se "ih čita naizmjenično". Rekao je i da je zavoleo memoare:
- Iz nekog razloga sam ih uvijek prezirao. Ali oni su zapravo nevjerovatni - ocijenio je Navaljni.
Često je tražio preporuke za čitanje, ali ih je i davao.
Opisujući zatvorski život gospodinu Krasilščiku u julskom pismu, on mu je preporučio devet knjiga na tu temu, uključujući trotomni set od 1.012 stranica sovjetskog disidenta Anatolija Marčenka.
Navaljni je u tom pismu dodao i da je ponovo pročitao "Jedan dan iz života Ivana Denisoviča", zapaljivi roman Aleksandra Solženjicina o Staljinovom gulagu. Pošto je preživio štrajk glađu i prošao mjesecima u stanju "želim da jedem", Navaljni je rekao da je tek sada počeo da shvata pokvarenost radnih logora iz sovjetskog doba.
- Počinjete da shvatate stepen užasa - napisao je on.
Otprilike u isto vrijeme čitao je i o modernoj Rusiji. Mihail Fišman, liberalni ruski novinar i televizijski voditelj koji sada radi u egzilu iz Amsterdama, čuo je od pomoćnika Navaljnog da je opozicioni lider pročitao njegovu novu knjigu o ubijenom opozicionom liku Borisu I. Njemcovu.
G. Fišman je rekao da mu je prenijeto da se Navaljnom dopala knjiga, ali da je smatra previše naklonjenom Borisu N. Jeljcinu, bivšem ruskom predsjedniku.
G. Fišman je pisao Navaljnom da odbije, tvrdeći, između ostalog, da Jeljcin mrzi K.G.B, sovjetsku tajnu policiju. Navaljni je odgovorio da je "posebno ogorčen" zbog te tvrdnje.
- Zatvor, istraga i suđenje su sada isti kao u knjigama sovjetskih disidenata . napisao je Navaljni, insistirajući da Putinov prethodnik nije uspio da promijeni sovjetski sistem.
- To je ono što ne mogu da oprostim Jeljcinu - napisao je on.
Ali Navaljni je takođe i zahvalio gospodinu Fišmanu što mu je ponudio neke detalje o svom životu u Amsterdamu.
- Svi obično misle da su mi zaista potrebne patetične i srceparajuće riječi - napisao je on u dijelu pisma koji je g. Fišman podijelio za Tajms.
- Ali zaista mi nedostaje svakodnevica - vijesti o životu, hrani, platama, tračevima - napiao je Navaljni.
Keri Kenedi, aktivistkinja za ljudska prava i ćerka demokratskog političara Roberta F. Kenedija, koji je ubijen 1968. godine, takođe je razmjenjivala pisma sa Navaljnim.
Pisao joj je rukom, na engleskom, da je plakao "dva ili tri puta" dok je čitao knjigu o njenom ocu koju mu je preporučio prijatelj, a dio pisma je gospođa Kenedi objavila na Instagramu nakon što je Navaljni umro.
On joj je zahvalio i na tome što mu je poslala poster sa citatom iz govora njenog oca o tome kako "nada" milion puta umnožena "može da sruši najmoćnije zidove ugnjetavanja i otpora".
- Nadam se da ću jednog dana moći da ga okačim na zid svoje kancelarije - napisao joj je Navaljni.
Ostanite povezani
Prijatelj koji je preporučio Kenedijevu knjigu Navaljnom bio je gospodin Feldman, ruski fotograf koji je pratio pokušaj Navaljnog da se kandiduje za predsjednika 2018. godine. G. Feldman, koji je sada u egzilu u Letoniji, rekao je da je poslao najmanje 37 pisama Navaljnom od njegovo hapšenje 2021. i da je dobio odgovore na skoro sve.
- Stvarno mi se sviđaju vaša pisma - napisao je Navaljni u posljednjoj poruci koju je Feldman primio, od 3. decembra, a čije djelove je podijelio sa Njujork tajmsom.
- Imaju sve o čemu volim da razgovaram: hranu, politiku, izbore, skandalozne teme i pitanja etničke pripadnosti - pisao je Navaljni.
Ovo posljednje, rekao je g. Feldman, predstavlja referencu na njihovu razmjenu mišljenja o antisemitizmu i ratu u Gazi.
Navaljni je opisao i svoje novootkriveno poštovanje prema glumcu Metjuu Periju, koji je preminuo u oktobru - iako nikada nije gledao "Prijatelje". Navaljni je bio dirnut čituljom koju je pročitao u Ekonomistu.
Decembarsko pismo se završilo razmišljanjima Navaljnog o preokupaciji koju je dijelio sa gospodinom Feldmanom - američkoj politici. Nakon upozorenja na potencijalno Trampovo predsjedništvo, Navaljni je pismo završio pitanjem: "Molim vas, navedite jednog aktuelnog političara kome se divite".
Tri dana nakon što je Navaljni poslao to pismo, nestao je.
Tokom 20-dnevne potrage, prognani saveznici Alekseja Navaljnog rekli su da su poslali više od 600 zahtjeva zatvorima i drugim vladinim agencijama kako bi saznali gdje se on nalazi.
Portparolka Navaljnog je 25. decembra izjavila da je on pronađen u udaljenom arktičkom zatvoru poznatom kao Polarni vuk.
- Ja sam vaš novi Deda Mraz - objavio je gospodin Navaljni na društvenim mrežama sljedećeg dana, nakon što ga je posjetio njegov advokat.
- Ne kažem "Ho-ho-ho", ali kažem "O-o-o-o" kada pogledam kroz prozor, gdje je noć, pa veče, pa opet noć - naveo je on.
Na Arktiku
Navaljni je u poruci napisao i da je odveden obilaznim putem kroz planine Ural do njegovog novog zatvora, koji je klasifikovan kao objekat sa najstrožim režimom "posebnog režima".
Čak i na tom putovanju gospodin Navaljni je čitao knjige. Napisao je novinaru Sergeju Parhomenku da je do dolaska u Polarni vuk pročitao sve što je mogao da ponese sa sobom i da je bio primoran da bira između klasika u svojoj novoj zatvorskoj biblioteci: Tolstoja, Dostojevskog ili Čehova.
- Ko bi mogao da mi kaže da je Čehov najdepresivniji ruski pisac - napisao je Navaljni u pismu koje je g. Parhomenko podijelio na Fejsbuku.
G. Parhomenko je rekao da je pismo primio 13. februara.
Za razliku od prethodnih pisama Alekseja Navaljnog, to pismo je bilo napisano rukom na jednostavnom, kvadratnom papiru sveske i proslijedila mu ga je kao fotografiju Julija Navaljnaja, supruga Navaljnog.
Polarni Vuk nije dozvoljavao uslugu elektronskog pisanja pisama koju je imao u prethodnom zatvoru.
Postalo je jasno da Kremlj namjerava da ućutka Navaljnog.
Advokati koji su ga zastupali većinu vremena bili su u zatvoru, ali je pismima i posjetiocima trebalo duže da stignu do njega u novi zatvor.
Majka Navaljnog, Ljudmila Navaljnaja, odletjela je na Arktik nakon objave o njegovoj smrti i u subotu je dobila zvanično obavještenje da je umro u 14:17. prethodnog dana.
Zaostavština gospodina Navaljnog će nastaviti da živi, kažu prijatelji i saveznici, i dijelom kroz njegove zapise u zatvoru.
Gospodin Feldman, fotograf, rekao je da mu je pravni tim gospodina Navaljnog rekao da je opozicioni lider odgovorio na neka od pisama koje je Feldman poslao posljednjih nedjelja.
- Iskreno, sa užasom razmišljam o ovome - rekao je gospodin Feldman.
- Ako ih cenzori propuste, dobijaću pisma od njega narednih nekoliko mjeseci - rekao je on.
Gospodin Krasilščik, medijski preduzetnik, rekao je da mu je ostalo da razmišlja o posljednjem pismu koje je dobio u septembru. To pismo Navaljni je zaključio razmišljanjem da ako su Južna Koreja i Tajvan uspjeli da pređu sa diktature na demokratiju, onda bi to mogla možda i Rusija.
- Nadati se. Nemam problema sa tim - napisao je Navaljni.
Potpisao se i "odjavio" sa:"Nastavite da pišete! A".
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR