Nakon smrti pape Franja, u ponedjeljak, u Vatikanu je nastupila sedisvakancija – period bez Pape.
Termin sedisvakancija dolazi od latinskog "sede vacante" (prazna stolica) i odnosi se na period u kojem je neka biskupska stolica upražnjena, odnosno u ovom slučaju papinska stolica u bazilici svetog Ivana Lateranskog, katedralnoj crkvi rimskog biskupa i "majci svih crkava".
Tokom sedisvakancije papinske ovlasti se ne prenose nikome. Crkvom upravlja Kardinalski zbor, ali sa vrlo ograničenim ovlašćenjima, koja su propisana apostolskom konstitucijom "Universi Dominici Gregis" pape Jovana Pavla II iz 1996. godine.
Tri ključna zvaničnika
Sa nastupanjem sedisvakancije svim zvaničnicima vatikanske kurije, osim trojici, mandat automatski prestaje. Na dužnosti ostaju kardinal kamerlengo (komornik), koji upravlja vatikanskom državom i imovinom u odsustvu Pape i zapravo je najvažniji vatikanski dostojanstvenik u tom prelaznom periodu (trenutno tu funkciju obavlja irski kardinal Kevin Farrell), zatim rimski vikar koji u Papino ime vodi rimsku biskupiju (italijanski kardinal Baldassare Reina) i Veliki penitencijar, zadužen za pitanja oprosta grijeha (italijanski kardinal Angelo De Donatis).
Tokom sedisvakancije mijenja se i grb Svete Stolice – uklanja se papinska tijara iznad ukrštenih ključeva.
Vremenski okvir i organizacija izbora
Konstitucijom "Universi Dominici Gregis" propisano je da konklave, na kojima će biti izabran novi Papa i kojim završava interregnum, mogu započeti najranije 15, a najkasnije 20 dana od smrti ili odreknuća pape.
Skoro 600 godina ta tri nedjelje sedisvakancije bila su rezervisana za žalovanje, oproštaj od preminulog pape i za njegovu sahranu. Jedini izuzetak bilo je iznenadno odreknuće Benedikta XVI.
U 20. i 21. vijeku bilo je devet vatikanskih sedisvakancija koje su u prosjeku trajale 17 dana.
Kardinalske kongregacije
Tokom perioda upražnjene stolice rimskog biskupa, dekan Kardinalskog zbora (italijanski kardinal Giovanni Battista Re) predsjeda svakodnevnim sastancima, odnosno opštim kongregacijama kardinala, koji upravljaju Crkvom tokom prelaznog perioda.
Svakodnevne kardinalske kongregacije u praksi često služe za postavljanje smjernica i dogovore o mogućim kandidatima za budućeg Papu. Kardinali će o tome često raspravljati i nezvanično, okupljajući se prema jezičkim ili geografskim grupama, uz strogu diskreciju da javnost ništa ne sazna.
Kardinalski zbor nema nijednu od papinskih ovlašćenja; njegove su jedine dvije dužnosti – obavljati svakodnevne poslove i rješavati pitanja koja ne mogu čekati, što se uglavnom odnosi na pripremu konklava. Njihov posao je strogo administrativan. Na opštim kongregacijama, na kojima moraju biti prisutni svi kardinali izbornici, odluke se donose većinom glasova. To je period u kojem se Katolička crkva najviše približava demokratiji.
Sedisvakancija se završava kada novoizabrani poglavar Katoličke crkve u konklavama potvrdi da prihvata izbor. Tada uprava Crkvom i Vatikanom automatski prelazi u njegove ruke.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR