Piše: Biljana Jovićević
„Kad Tom Fridman ( Thomas L. Friedman) dođe do tačke, a imajući u vidu odakle dolazi, da kaže je Izrael postao država izgrednik, onda to niko ne može da ignoriše i kaže da to nije važno. To je izuzetno važno i ja se toga plašim odavno. Ali kada nakon 20 mjeseci svijet uporno pita izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, šta radite, šta vam je cilj tamo, kakav horizont nudite, a odgovor dolazi od tih mesijanskih terorista u izraelskom kabinetu, njegovih ministara Ben Gvira (Itamar) i Smotriča (Bezalel Smotrich), o brisanju Gaze, ubijanju ljudi tamo i kako niko ne zaslužuje da živi i uskraćivanju fundamentalnih ljudskih potreba, onda zemlje koje su bile veoma odane i podržavale izraelsku državu, odane odbrani izraelske države, od napada i raketa iz Irana - kad čuju ove izjave ministara iz premijerovog kabineta, naravno da kažu 'ajte molim vas, ostavite nas, što je mnogo - mnogo je'“, riječi su, juče izgovorene u debati na TV France 24, od strane Ehuda Olmerta, bivšeg izarelskog premijera, čovjeka kojeg je na čelu vlade Izraela naslijedio upravo Benjamin Netanjahu 2006, kojeg, kako je rekao, u pomenutoj emisji „zna dobro i ne vjeruje mu“.
Ehud Olmert se povukao sa dužnosti premijera i sa čela svoje stranke Kadima, koju je formirao kad je napustio Likud, zbog istrage za korupciju, u vrijeme dok je bio gradonačelnik Jerusalima, koja je protiv njega vođena i dovela do osuđujuće presude zbog koje je bio u zatvoru sve do 2017. godine. Olmert, političar desnog centra, kojeg mnogi (Winograd komisija) drže odgovornim za zločine tokom rata sa Libanom 2006, koji se završio bez jasnog pobjednika i koji mu je uz istragu za korupciju donio i značajan pad popularnosti, što je sve vodilo ostavci, je prije dvije sedmice, krajem maja u prominentnom izraelskom lijevom glasilu Haaretz-u napisao autorski tekst, čiji sam naslov sve govori: „Što je dosta, dosta je. Izrael čini ratne zločine“.
Izrael postaje opasnost za Jevreje svuda
A samo dan ranije je pomenuti autoritet, Tomas Fridman, Pulicerov nagrađivani kolumnista The New York Times-a (NYT), koji takođe slovi za zaštitnika Izraela, ali je izazito kritičan prema politici Netanjahuovog desničarskog kabineta, ali i bezrezevnoj podršci SAD-a Izraelu (uključujući i Bajdenovoj administraciji) u posljednjih 20 mjeseci prema Gazi - od terorističkog napada Hamas-a, 7. oktobra 2023., je u tekstu pod naslovom „Ova izraelska vlada je opasnost za Jevreje svugdje“napisao:
„Izraelci, jevrejska dijaspora i prijatelji Izraela svuda moraju shvatiti da način na koji Izrael danas vodi rat u Gazi postavlja temelje za fundamentalno preoblikovanje načina na koji će se na Izrael i Jevreje gledati širom svijeta.
Neće biti dobro. Policijski automobili i privatno obezbjeđenje u sinagogama i jevrejskim institucijama sve će više postajati norma; Izrael, umjesto da ga Jevreji doživljavaju kao sigurno utočište od antisemitizma, biće viđen kao novi motor koji ga stvara; normalni Izraelci će se ređati u redovima za imigraciju u Australiju i Ameriku umjesto da pozivaju svoje sunarodnike Jevreje da posjete Izrael. Ta distopijska budućnost još nije stigla, ali ako ne vidite kako se njeni obrisi naziru, zavaravate se“, napisao je Fridman, koji je pak u ostatku kolumne nadu položio u brojne bivše izraelske političke, vojne i sigurnosne zvaničnike, koji počinju da dižu glas protiv sulude politike desničarskog kabineta Netanjahua, čija je vlada na ivici kolapsa, a čiji bi pad za Bibija vjerovatno značio i zatvor, zbog čega omogućava ekstremnim desničarima, Ben Gviru i Smotriču da etnički čiste Gazu, ali i da se šire na Zapadnoj Obali, što je drugo mjesto odakle protjeruju Palestince, a silom naseljavaju takozvane jevrejske doseljenike - stavova identičnih kao Ben Gvir i Smotrič.
U pomenutoj emisiji od juče, na France 24 na engleskom jeziku, Olmert i bivši palestinski ministar vanjskih poslova, Naser al Kudva, kojem je pokojni kultni lider PLO (Palestinske oslobodilačke organizacije) Jaser Araft bio ujak, ustvrdili su da će se „rješenje o dvije države dogoditi“ uprkos svemu.
Kako se međunarodna klima u odnosu na zločine Izraela u Gazi, iako previše sporo, ipak počela mijenjati, o čemu recimo govori promocija knjige - Genocid - Rule Džabral (Jabreal) u italijanskom Senatu ovih dana, o čemu je govorila u razgovoru sa kanadskom profesoricom Naomi Klajn (Klein) za Zateo, a Netanjahuu gorjeti pod nogama u sopstvenom kabinetu, bilo je više indikacija da će uslijediti ovo što se noćas dogodilo: Izraelski udari na više od 100 meta u Iranu, uključujući i nuklerna i raketna postrojenja, gdje su između ostalog ubili šest iranskih nukleranih naučnika i vođu Iranske revolucionarne garde (IRG). Pogođeni su i civilni objekti, pa među žrtvama ima i djece, prema posljednjim informacijama iranskih državnih medija - broj žrtva se popeo na 78, dok je 329 povrijeđenih.
Tramp je znao i nije za izvanredan napad- nudi 'drugu šansu' Teheranu
Teheran je napad nazvao „ratnim činom“ i obećao da će uzvratiti, a državni sekretar SAD-a Marko Rubio (Marco), u prvoj reakciji je odaslao poruku da „SAD nemaju nikakve veze sa napadom“, mada, kako javlja dopisnica DW (Deutche Welle) iz Jerusalima, tamošnji analitičari kažu „da ne mogu da zamisle da za ovako nešto nije bilo zelenog svjetla iz SAD-a“.
Indikativne su prije toga bile dvije stvari: to što su SAD-e, prije par dana naredile svom kompletnom „ne-esencijalnom“ osoblju na širokom spektru Bliskog istoka da se vrati u Ameriku, kao i to što je sam američki predsjednik Donald Tramp slao znakovite poruke Netanjahu, preko društvenih mreža, sugerišući mu da ne eskalira sa Iranom, dok traju pregovori. U nedjelju je naime trebalo da uslijedi nova, šesta runda pregovora između SAD-a i Irana, koje predvodi Trampov specijalni izaslanik za Bliski istok (mada i za Ukrajinu i Rusiju) Stiv Vitkof (Steve Witkoff), koji je prije dva dana obavijestio američki Kongres da bi u slučaju napada "odgovor Irana na izreaelske udare mogao voditi do masovnih žrtava".
Iako su zapadni, desno orjentisani i Trampu naklonjeni mediji, izraelski napad okrakterisali kao „veliki udarac Trampu i njegovim naporima da pregovorima postigne novi sporazum sa Iranom", (iz pretodnog, koje su svjetske sile postigle 2015. sa Teheranom JCPA, Tramp je izašao jednostrano 2018), reakcija američkog predsjednika nakon napada, u kojoj je ipak priznao da je znao, ali da SAD-e, nijesu imale nikakvu ulogu u napadu, te poruka Iranu da će uslijediti „još brutalniji napadi Izraela“ i da Iran treba da pristane na sporazum oko nukleranog programa, potvrđuje procjene analitičara.
Tramp je poručio i da je Iranu, davao „šansu za šansom“.
„Rekao sam im, najjasnijim riječima, 'samo to učinite', ali bez obzira koliko su se trudili, bez obzira koliko su se približili, jednostavno nijesu mogli to učiniti“, napisao je Tramp na svojoj društvenoj mreži Truth Social.
„Već je bilo velikih smrti i razaranja, ali još uvijek ima vremena da se ovom pokolju, sa sljedećim već planiranim napadima koji će biti još brutalniji, stane kraj. Iran mora postići dogovor, prije nego što ništa ne ostane, i spasiti ono što je nekad bilo poznato kao Iransko carstvo. Nema više smrti, nema više razaranja, SAMO TO UČINITE, PRIJE NEGO ŠTO BUDE PREKASNO,“ napisao je Tramp.
Odmah potom u izjavi za ABC napad je nazvao "izvanrednim" i poručio da će "još doći".
Američki predsjednik, koji kod kuće spovodi agresivnu autoritarnu agendu, koja uključuje obračun sa migrantima, univezitetima, medijima, demokratskim saveznim državama poput Kalifornije, izvođenje marinaca i Nacionalne garde na demonstrante, prijetnje guverneru Gevinu Njusomu (Gavin Newsom) da će biti uhapšen, a juče i nasilno izbacivanje i izvođenje senatora Aleksa Padilje (Alex Padilla), sa press konferencije šefice Domovinske sigurnosti, kontroverzne, Kristi Noem zbog pokušaja da joj postavi pitanje, što sve veći broj kritičara kvalifikuje kao „početak fašizma“ u Americi, očigledno misli da bi zastrašivanje Teherana nakon ovakvog žestokog napada moglo uroditi plodom.
Kolosalne pogrešne procjene Bibija i Trampa 2018 - vjerovatno i sada
Međutim The New York Times-ov Nikolas Kristof (Nicholas) danas međutim u tekstu pod naslovom „Hoće li Tramp pokazati suzdržanost na Bliskom istoku“ upozorava da izraelski napad na Iran može voditi ka još jednom ratu na Bliskom istoku, i da će izazov za Trampa biti da zaštiti američke trupe u toj regiji. Iransko obogaćivanje uranijuma do nivoa da bi za samo nekoliko sedmica mogli imati dovoljno za nekoliko nuklernih bombi (što tvrdi Netanjahu), samo je donekle zabrinjavajuće, jer za pravljenje bombi treba mnogo više vremena. Kristof pak naglašava:
„No ključni razlog za sve opasniji iranski kurs bile su ranije kolosalne pogrešne procjene Netanjahua i Trampa u njihovim odnosima s Iranom. Uz snažnu podršku Netanjahua, Tramp se 2018. povukao iz nuklearnog sporazuma, koji je predsjednik Barak Obama (Barck) postigao, a koji je uglavnom ograničio iranski nuklearni program. Tramp je očito očekivao da će se Iran vratiti i napraviti ustupke. Umjesto toga, Iran je ubrzao obogaćivanje uranijuma. Jedan bivši izraelski sigurnosni zvaničnik opisao je odluku o otkazivanju sporazuma 2018. kao 'katastrofu', a drugi je rekao da je to bila 'istorijska greška'. Netanjahuova ratobornost tada nije uspjela, a čini se malo vjerovatnim i da će sada uspjeti“, piše kolumnista NYT, i upozorava:
„Napadi poput ovog mogli bi jednostavno ubrzati iransku težnju za nuklearnim oružjem, jer će čelnici Irana iznositi sa više argumenata tezu da zemlji treba nuklearno sredstvo odvraćanja. Uopšteno, iranski režim se tokom mojih putovanja u Iran činio izrazito nepopularnim. Obični iranski radnici, poljoprivrednici i drugi stalno su mi se žalili na korupciju, licemjerje i loše ekonomsko upravljanje - ali Iranci su takođe patriote, a strano bombardovanje moglo bi voditi ka tome da se ljudi okupe oko zastave“.
Američka javnost, bez obzira na političku prefereciju, sva istražvanja pokazuju u kontinuitetu, protivi su bilo kakvom američkom uplitanju ili vojnim intervencijama, nakon brojnih vojnih debakala posljednjih decenija- i to upravo na Bliskom istoku. I sam Tramp je toga bio svjestan, jer to uključuje i dobar dio njegove MAGA -e (biračkog tijela i pristalica), mada ne i finansijera (mnogi su strasni podržavaoci Izraela) i dijela republikanca (establišmenta sranke) koji su pak upravo suprotno od birača - za bezuslovnu podršku Izraelu.
MAGA-je inače već u velikoj mjeri podijeljena zbog najbogatijeg čovjeka na svijetu Ilona Maska (Elon Musk), sa kojim se Tramp razišao zbog nepopulranosti njegovog DOGE-a (agencije za ispitivanje učinkovitosti federalnih službi), pa čak i žestoko sukobio u jednom momentu, ali je, nakon Maskovog pominjanja na X-u, da se aktuelni američki predsjednik nalazi u fajlovima (tkzv. Epstein files) ozloglašenog seksualnog prestupnika i zlostavljača maloljetnica Džefrija Epstina (Jeffrey Epstein), koji je izvršio samoubistvo u zatvoru 2019., a za kojeg se sumnja i da je bio povezan sa izraelskom obavještajnom službom Mosad, taj sukob malo deeskalirao sa obje strane.
POLITICO primjećuje da bi ovo držanje strane Natanjahu u ratu sa Iranom, moglo ugroziti Trampove odnose sa MAGA-om.
Netanjahu spašava sebe po svaku cijenu - svijet bespomoćno gleda, EU kao da ne postoji
U kolumni koju potpisuje Rejčel Bade (Rachael) „MAGA je upozoravala Trampa oko Irana. Sad je u nemogućoj poziciji“ - autorka podsjeća da je predsjednikov glavni izborni argument uvijek bio okončanje ratova bez kraja.
„Ali napad Izraela na Iran mogao bi ga prisliti na odluku“, piše autorka.
„Odluka Jevrejske nacije da u četvrtak naveče izvede preventivni napad na teheranska nuklearna postrojenja prijeti uvlačenjem Sjedinjenih Država u sukob na Bliskom istoku - i razdvajanjem koalicije MAGA koja je Trampa katapultirala natrag u Ovalnu sobu.
Tramp - koji je u petak ujutro ponovio američku podršku Izraelu, pa čak i pohvalio napad, manje od dan nakon što je zatražio od Izraela da se povuče - gotovo sigurno će se osjećati primoranim da pomogne odbranu Izraela od kontranapada Irana“, navodi se u analizi POLITICO-a.
Ono što je međutim ova analiza previdjela, je - da je jedino što smo do sada mogli zaključiti iz ponašanja američkog predsjednika jasno – to je da je nepredvidljiv - i da danas kaže ili pokuša jedno, pa sjutra kad vidi da ne može, ili preciznije rečeno, da to ne stoji dobro kod njegove baze, bilo biračke bilo finansijske, odnosno da bi mu se moglo odbiti o glavu, jednostvno odustane i pokuša predstaviti kao neku strategiju, koja je, uvjerava svoje pristalice - dala rezultate.
Pitanje je da li će to moći i ovoga puta u igri sa znatno iskusnijim i lukavijim Benjaminom Netanjahuom, koji je nadigrao i Bajdena i njegovu administraciju, a sada očigledno i Trampa (da li je sasvim slučajno Bibi odabrao napad na Iran u momentu kad Tramp izvodi vojsku na ulice SAD-a i esklaira kod kuće?), ne mareći za cijenu – i genocida u Gazi i potencijalnog nukelearnog sukoba na Bliskom istoku, dok ostatak svijeta praktično bespomćno gleda.
Gdje je u svemu ovome Evropska unija, koja tradicionalno „poziva obje strane na suzdržanost“, a niko ih ništa ne pita, jer, mogli ste uočiti - Netanjahu je nakon napada razgovarao sa Trampom, Putinom (Vladimirom) i Starmerom (Keir), koji je prema pisanju The Telegraph-a poručio da u slučaju odgovora Irana (za koji eksperti kažu da je izvjestan, pitanje je samo u kojem obimu) Velika Britanija neće priskakati u pomoć Izraelu - ne i sa evropskim zvaničncima, posebna je - i ne manje zabrinjavajuća tema.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR