Dok zapadni lideri nastavljaju da ponavljaju kako će podržavati Ukrajinu „dok god bude trebalo“, pitanje sada glasi: s kojim ciljem?
Kako se rat u Ukrajini odužio na još jednu godinu, jedna teška istina postaje sve jasnija: vojna pobjeda za Kijev možda više nije realan cilj, bez obzira na to koliko milijardi Zapad pošalje ili koliko ruskih vojnika pogine.
Ovo nije popularan stav u Vašingtonu ili Briselu, gdje još vlada uvjerenje da će dovoljno pomoći i odlučnosti na kraju slomiti Moskvu. Međutim, uprkos izuzetnoj otpornosti Ukrajine i dubokim džepovima Zapada, taj ishod izgleda sve manje vjerovatan.
Umjesto toga, rat se pretvara u iscrpljujuću pat-poziciju, koja prijeti da iscrpi Ukrajinu, poljulja jedinstvo Zapada i ojača upravo onaj režim koji je trebalo oslabiti. Pitanje s kojim se sada suočavaju zapadni kreatori politike nije da li Ukrajina zaslužuje podršku, već da li postojećastrategija pomaže Ukrajini da pobijedi ili samo da preživi dovoljno dugo da gubi sporije.
Ovo ne znači da Ukrajina treba da se preda, niti da treba napustiti podršku Zapada. Ali zahtijeva iskrenu procjenu: ne postoji put do potpune ukrajinske pobjede, i pravljenje da postoji nije zamjena za realnu strategiju.
Danas, očuvanje ukrajinskog suvereniteta i stabilnost Evrope možda zavise manje od oružja, a više od diplomatije.
Na papiru, Zapad i dalje snažno podržava Ukrajinu. Najnoviji paket pomoći SAD od 61 milijardu dolara usvojen je nakon mjeseci političkih blokada; evropske zemlje polako povećavaju proizvodnju odbrambene opreme; NATO šalje signale odlučnosti. Ali vojna realnost je mnogo sumornija nego što to zapadni naslovi sugerišu.
Prije svega, Ukrajina se suočava sa ozbiljnim demografskim problemom: prema podacima Ministarstva odbrane, više od 30 posto pozvanih vojnika ne odaziva se na poziv. Novi zakoni o mobilizaciji snižavaju starosnu granicu do 25 godina, ali manjak regruta i dalje postoji. A stanovništvo opada usljed emigracije i ratnih gubitaka.
Pored toga, ekonomija je pretrpjela snažan pad zbog rata, sa ozbiljnim posljedicama po infrastrukturu, industriju i živote ljudi. Kako se vanredne mjere troše, a nezadovoljstvo korupcijom i lošim upravljanjem raste, političke tenzije u Kijevu sve su veće.
Rusija, s druge strane, prilagodila se situaciji. Njena ekonomija je sada u ratnom režimu; odbrambena industrija proizvodi više artiljerijskih granata nego Zapad; vojska, iako nespretna i brutalna, i dalje ima prednost u broju ljudi i strateškoj dubini. Političko rukovodstvo prihvata dugoročne troškove u zamjenu za minimalne teritorijalne dobitke.
Ovaj mjesec pregovori o miru u Istanbulu pokazali su koliko su strane i dalje daleko. Ukrajina je ponudila 30-dnevno primirje. Rusija je predložila dva do tri dana, i to samo za preuzimanje tijela sa spornih područja. Dogovori su se odnosili uglavnom na humanitarne korake i razmjenu zatvorenika. Čak ni lista od 339 djece otetih od strane Rusije nije izazvala ozbiljniji odgovor Moskve.
Dakle, dok zapadni lideri nastavljaju da tvrde da će podržavati Ukrajinu „dok god treba“, pitanje sada glasi: sa kakvim ciljem?
Potpuni povratak svih ukrajinskih teritorija silom zahtijevao bi mnogo veću pomoć, kao i eskalaciju sukoba, moguće uključujući i zapadne vojnike ili direktno učešće NATO-a, što demokratske vlade teško mogu da prihvate. I to postavlja teško, ali sve neophodnije pitanje: podrška Ukrajini uskoro bi mogla značiti pomoć u završetku rata, a ne u njenoj pobjedi.
Takav kompromis lako se može pogrešno protumačiti kao kapitulacija, ali on je politička bomba u zapadnim prijestonicama.
Ipak, istorija govori drugačije: 1940. godine, Finska je sačuvala svoj suverenitet kroz bolan, ali strateški mir sa Sovjetskim Savezom. Koreja je, nakon razaranja u ratu početkom 1950-ih, prihvatila primirje i izbjegla potpuni kolaps države. To nijesu bile moralne pobjede, ali su bili ishodi koje je moguće preživjeti.
Sve je više glasova u Vašingtonu i evropskim prijestonicama koji prepoznaju ovu logiku. Lideri Predstavničkog doma SAD tiho su govorili o potrebi da se „planira zamrznuti konflikt“, dok evropski analitičari upozoravaju da bi 2025. mogla biti „najopasnija godina za Ukrajinu“, ne zbog napredovanja Rusije, već zbog unutrašnjih napetosti i zamora Zapada.
Ipak, diplomatski dogovor ne bi značio nagrađivanje Moskve. Značio bi priznanje da opstanak Ukrajine možda više zavisi od očuvanja onoga što još ima, nego od povraćaja onoga što više ne može da vrati.
Takav kompromis mogao bi uključivati: prekid borbenih dejstava duž sadašnjihlinija fronta; međunarodne bezbjednosne garancije koje ne dosežu do članstva u NATO-u, ali odvraćaju buduću agresiju; fazni pregovarački proces povezan sa humanitarnim razmjenama i ekonomskom normalizacijom; i pomoć u obnovi zemlje uslovljena reformama u upravljanju i borbom protiv korupcije.
Naravno, ništa od ovoga ne bi bilo lako. Rusija može odbiti svaki kompromis, a Ukrajina sve što ne podrazumijeva punu pravdu. Ali to ne oslobađa Zapad odgovornosti da preuzme vođstvo.
Strategija ne znači nadati se najboljem, već kretati se ka onome što je moguće ostvariti.
U krajnjem, pitanje nije da li Ukrajini treba dodatna pomoć – naravno da treba, već da li trenutni model podrške može donijeti održive rezultate. Pod administracijom Donalda Trampa, Vašington preispituje svoju ulogu u ovom sukobu. Iako njegova administracija pokazuje spremnost na mirovne pregovore, teško je zamisliti da će podržavati beskonačnu vojnu pomoć bez jasnog izlaza iz rata.
To znači da lideri Zapada sada imaju izbor: nastaviti putem koji obećava beskrajnu pomoć i beskrajan rat, ili početi da osmišljavaju mirovni proces koji štiti suverenitet Ukrajine i sprečava širu evropsku krizu.
Poslije tri godine rata, najmoćniji način da se podrži Ukrajina možda više nije u tome da joj se pomaže da ratuje, već da joj se pomogne da prestane, a da pritom ne izgubi budućnost.
-----
Autor je Elhan Nurijev, viši saradnik Fondacije Aleksandar fon Humbolt. Radi kao globalni konsultant za energetiku u Briselskom energetskom klubu, a takođe je stručnjak za Rusiju, Istočnu Evropu i Centralnu Aziju u LM Political Risk and Strategy Advisory u Beču.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR