Protesti u Ukrajini kao upozorenje Zelenskom

Kako opada popularnost ukrajinskog predsjednika, on i njegov tim instinktivno pokušavaju da pojačaju kontrolu. Međutim, strpljenje građana sve je tanje.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ozbiljno se zabrinuo prošle nedjelje – i s razlogom.

Samo dan nakon što je potpisao zakon kojim se dvije ključne antikorupcijske institucije – Nacionalni biro za borbu protiv korupcije (NABU) i Specijalizovano antikorupcijsko tužilaštvo (SAP) – lišavaju nezavisnosti, povukao je odluku usljed masovnih protesta. Ove demonstracije bile su prve takve vrste otkako je Rusija 2022. pokrenula potpunu invaziju na zemlju.

Isprva je izgledalo da će Zelenski pokušati da ignoriše nezadovoljstvo, uprkos tome što su među demonstrantima bili i ratni veterani, aktivni vojnici i obični građani. Međutim, protesti su se ubrzo proširili širom zemlje, a bijes javnosti je rastao, dok su se i vojnici sa fronta oglašavali preko društvenih mreža, osuđujući zakon.

Ubrzo su se oglasili i poznati predstavnici civilnog društva. Vitalij Šabunin, direktor Centra za borbu protiv korupcije, koji je sada pod istragom za koju njegovi podržavaoci tvrde da je politički motivisana, poručio je: „Tužilac Zelenskog obustaviće sve istrage protiv predsjednikovih prijatelja”.

Neki su upozorili i na mogućnost narodne pobune slične onoj koja je 2014. srušila tadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča. „Nalazimo se pred najopasnijim razvojem događaja još od Majdana“, napisala je Sevgil Musajeva, glavna urednica lista Ukrainska Pravda. Kao i mnogi drugi, sumnja da iza cijele akcije stoji moćni šef kabineta predsjednika, Andrij Jermak, s obzirom na to da je NABU navodno pripremao istrage protiv ljudi iz samog predsjedničkog kruga.

Pod pritiskom javnosti, predsjednik je na kraju popustio i pristao da vrati nezavisnost ovim institucijama – a novi zakon koji bi to omogućio treba da se nađe pred poslanicima u četvrtak. Ali, ostaje pitanje: kako nije predvidio da će reakcija biti tako žestoka? Da li je posrijedi oholost vlasti ili osjećaj nedodirljivosti?

Među onima koji su sada pod istragom su bivši potpredsjednik Vlade Oleksij Černišov i bivši zamjenik šefa kabineta predsjednika Rostislav Šurma. Šurma je prošle godine razriješen nakon što je otkriveno da njegov brat dobija državne subvencije za solarne elektrane koje rade u dijelu Donbasa pod ruskom okupacijom. Sasvim slučajno, Šurmin stan u Minhenu pretresli su sredinom jula istražitelji NABU-a i njemačka policija.

„Važno je da ne izgubimo jedinstvo. Da slušamo ljude, da imamo dijalog i tako dalje“, rekao je Zelenski novinarima na konferenciji za medije u petak, obrazlažući svoju promjenu stava i odluku da vrati nezavisnost spornim agencijama.

NABU i SAP osnovani su 2015. na insistiranje EU i drugih međunarodnih partnera. A upravo su ti partneri – posebno evropski – odigrali ključnu ulogu u pritisku na Zelenskog da odustane. Dok su ranije ćutali na druge znake urušavanja demokratije u Ukrajini, zvaničnici EU, uključujući predsjednicu Evropske komisije Ursulu fon der Lajen, ovoga puta nijesu prećutali, javno izražavajući svoje „zabrinutosti“.

U privatnim razgovorima, njihova poruka bila je još oštrija. Ukrajinska opoziciona poslanica Ivana Klimpuš-Cincadze, koja je bila na večeri sa dvojicom izaslanika EU iste večeri kada je zakon potpisan, izjavila je za Politico da su evropski lideri Zelenskom jasno rekli da će „biti posljedica po proces pristupanja Ukrajine EU“ ukoliko se ne predomisli – iako mu nijesu prijetili obustavom ratne pomoći.

Čini se da je i sam Zelenski priznao da su evropske kritike presudile: „Želimo da budemo dio Evrope. Niko ne želi da rizikuje. Uvjerio sam sve naše partnere“, rekao je novinarima.

Do sada sve ide u pravom smjeru. Ali, zašto su uopšte napali NABU i SAP? Pogotovo ako se zna da, čak i tokom rata, ankete pokazuju da Ukrajinci korupciju smatraju najvećim unutrašnjim problemom. Zar time nijesu tražili nevolju?

Na primjer, u jednoj nacionalnoj anketi prošle godine, korupcija je ocijenjena kao veća prijetnja razvoju Ukrajine kao moderne demokratije nego ruska invazija – 51 prema 46 odsto. Slične rezultate dale su i druge ankete. Svaka veća korupcionaška afera, naročito one vezane za vojnu nabavku, izazvala je snažan otpor javnosti.

Ipak, iz nekog razloga, Zelenski i Jermak su, prema riječima Klimpuš-Cincadze, „očigledno potcijenili moguću reakciju društva i partnera Ukrajine“. Neki lideri civilnog društva vjeruju da je napad na ove institucije znak panike u predsjedničkom okruženju zbog lošeg rejtinga. Za sada, šanse Zelenskog da pobijedi na narednim izborima, kada god se održe, djeluju male – a najizgledniji kandidat za predsjednika je bivši komandant oružanih snaga, general Valerij Zalužni, kojeg je Zelenski smijenio nakon sukoba oko strategije u ratu.

Adrijan Karatnicki, autor knjige Battleground Ukraine i bivši predsjednik nevladine organizacije Freedom House, smatra da je napad na NABU i SAP primjer političkog pretjerivanja Zelenskog koje bi mu moglo zapečatiti sudbinu: „Ovo je drugi ekser u kovčeg poslije otpuštanja Zalužnog“, rekao je.

Istina je da, kako opada njegova popularnost, Zelenski i njegov tim sve više pokušavaju da centralizuju moć, slabeći druge institucije i zastrašujući kritičare – uključujući i sankcionisanje bivšeg predsjednika Petra Porošenka, što bi mu onemogućilo da se kandiduje. Istovremeno, sve više ljudi sumnja da se neki od navodnih lovova na špijune i saradnike Rusa zapravo koriste za političke čistke i gušenje opozicije.

Strahuje se da će Zelenski i njegovi saradnici pokušati da organizuju „kontrolisane“ izbore, a ne slobodne. No, to će teško proći u zemlji sa ovako snažnim civilnim društvom i građanima koji su, nakon svega što su pretrpjeli tokom rata, odlučni da dobiju državu kakvu žele – onu bez korupcije.

Protesti na ulicama Ukrajine su jasan signal Zelenskom: vrijeme strpljenja polako ističe.