Evropa nema stvarna rješenja za bezbjednosne garancije Ukrajini

Saveznici Kijeva pokušavaju da smisle kako da zaštite Ukrajinu od novog ruskog napada u slučaju mirovnog sporazuma – ali nijesu ni blizu pronalaženja odgovora.

Uprkos pritisku Donalda Trampa, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski jasno poručuje da će njegova zemlja pristati na mirovni dogovor s Rusijom samo ako ga budu pratili čvrsti bezbjednosni garantni mehanizmi.

Tramp je lično rekao Zelenskom i evropskim liderima tokom njihovog sastanka u ponedjeljak da će Ukrajina imati “član pet poput” zaštite iz NATO-a, ali nije naveo nikakve detalje.

U utorak se “koalicija voljnih” saveznika Kijeva pozabavila tim pitanjem, dok državni sekretar SAD Marko Rubio predvodi komisiju s ukrajinskim i evropskim zvaničnicima radi dogovora o garancijama.

Planerski timovi sastaju se “u narednim danima kako bi dodatno ojačali planove za isporuku snažnih bezbjednosnih garancija i pripremili za raspoređivanje snaga za uvjeravanje ako neprijateljstva prestanu,” navodi se u saopštenju britanskog premijera Kira Starmera u utorak.

To je ogroman problem – i onaj kojim su se saveznici Kijeva bavili bezbroj puta u protekle tri godine, a da nikada nijesu došli do rješenja.

Najlogičnije rješenje – i ono što Kijev zaista želi – jeste ulazak Ukrajine u NATO, gdje bi bila zaštićena paktom kolektivne odbrane iz člana pet. Ali Sjedinjene Države (uz tiho odobravanje nekih evropskih zemalja) to su odbacile.

Pokušaji da se sklepa posebna misija otvaraju ogromne komplikacije. Koja bi zemlja poslala trupe? Pod kojim uslovima? Kako bi reagovale ako budu napadnute? Ko bi platio?

U utorak je postalo jasno da Sjedinjene Države neće raspoređivati vojnike u Ukrajinu.

“Mogu da vam kažem da je definitivno isključio čizme na terenu”, rekla je portparolka Bijele kuće Kerolajn Levit novinarima.

Predsjednik SAD je bio direktan oko toga ko treba da snosi teret. “Imamo evropske nacije, i one će to predvoditi,” rekao je Tramp u nastupu na Fox News, dodajući: “Francuska i Njemačka, nekoliko njih, U.K. Oni žele da imaju, znate, čizme na terenu”.

Francuski predsjednik Emanuel Makron je to dodatno naglasio ranije tog dana, rekavši francuskoj televiziji da je Evropa spremna da rasporedi “snage uvjeravanja” – britanske, francuske, njemačke, turske i druge – za operacije “u vazduhu, na moru i na kopnu”.

Mnogo priče, malo akcije

Međutim, iza velikih riječi krije se zbrkana stvarnost.

Uprkos pričama o “čizmama na terenu”, precizan oblik bezbjednosnih garancija za Ukrajinu ostaje nedefinisan – a taj nedostatak jasnoće izaziva zabunu među saveznicima Kijeva.

Evropski bezbjednosni zvaničnik upozorio je da bi svaka sila morala imati “borbeni mandat” makar da se brani u slučaju ruskog napada – ali je naglasio da takva misija ne bi bila odgovorna za sprovođenje mira.

To bi, rekao je zvaničnik, ostalo posao ukrajinske vojske. Francuski zvaničnici takođe upozoravaju na “kupovanje nečega teoretskog”.

Nedostatak definicije otkriva i slabosti onih koji najviše žele da predvode. Makron i Starmer – obojica lideri nuklearnih sila sa mjestima u Savjetu bezbjednosti UN-a – žele da pokažu da i dalje imaju veliku ulogu na globalnoj sceni. Ipak, obojica se suočavaju s političkim i ekonomskim preprekama koje izazivaju sumnju u sposobnost njihovih zemalja da pošalju snage u Ukrajinu.

“Ako se uzme u obzir koliko su politički slabi Makron i Starmer, nije lako vidjeti kako će ovaj plan ići,” rekao je jedan diplomata EU. “Nije lak trenutak ni ekonomski”.

Njemačka ostaje neodlučna. Socijaldemokratski poslanik Andreas Švarc, zadužen za parlamentarni nadzor nad vojnim budžetom, naglasio je ograničenja. “To je odluka koju mora da donese parlament”, rekao je za Politico, ističući da raspoređivanje vojske nije odluka izvršne vlasti.

Osim toga, njemačka vojska je premala, a obnova finansiranja odbrane previše svježa da bi omogućila veći raspored na istok. Čak i slanje 5.000 vojnika na stalnu misiju u Litvaniju opterećuje Bundesver.

“Jednostavno nemamo osoblja za veliki kontingent”, rekao je Švarc. “Čak bi i malo raspoređivanje bilo izazov”.

Turska – sa svojom velikom vojskom i iskustvom na Crnom moru – mogla bi igrati ključnu ulogu. Ali politički je to takođe zamršeno – jer Grčka i Kipar zaziru od toga da se Ankari omogući pristup bilo kojim EU fondovima za vojsku.

“Previše je rano razmatrati takav razvoj,” rekao je Selim Jenel, bivši turski ambasador pri EU, za Politico. A Ankara bi, upozorio je, tražila nešto zauzvrat. “Što se tiče protivusluge, i dalje bi bilo teško prevazići prepreke EU za fondove odbrane. Siguran sam da će EU naći način da spriječi Tursku da ima bilo kakav pristup”.

Poljska, sada s najvećom vojskom u EU, odbacuje slanje trupa u Ukrajinu, iako poručuje da će pomoći logistički u svakoj misiji na istoku.

“Poljska ima svoju stratešku dilemu jer ima granice s Rusijom i Bjelorusijom pa ne može da oslabi snage potrebne da spriječi napad”, rekao je visoki poljski zvaničnik pod uslovom anonimnosti.

Italijanska premijerka Đorđa Meloni takođe je oprezna prema slanju vojnika u Ukrajinu i sukobila se s Makronom, naglašavajući da je pametnije ponuditi Ukrajini odbrambeni pakt nego trupe, koje bi mogle rizikovati uvlačenje u rat s Rusijom.

“Ako bi jedan od naših vojnika poginuo, da li bismo se pravili da se ništa nije desilo ili bismo morali da reagujemo? Jer ako reagujemo, jasno je da će NATO morati to da uradi. A onda bismo mogli odmah aktivirati klauzulu [člana pet],” navodno je rekla Meloni.

Moskva kaže ne

Postoji razlog za oprez. Uprkos toploj atmosferi nakon prijateljskog samita Vladimira Putina s Trampom na Aljasci, Moskva je odlučno protiv bilo kakvog raspoređivanja NATO trupa u Ukrajinu.

“Ponovo potvrđujemo naš dugogodišnji stav o nedvosmislenom odbijanju bilo kakvih scenarija koji uključuju raspoređivanje NATO vojnih kontingenata u Ukrajini, jer to nosi rizik od nekontrolisane eskalacije s nepredvidivim posljedicama,” upozorila je portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova.

Ali Ukrajina se već opekla na deklaracije koje nijesu bile potkrijepljene vojnicima spremnim da stave svoje živote na kocku. Budimpeštanski memorandum iz 1994. vidio je kako SAD i UK daju bezbjednosna uvjeravanja u zamjenu za to što je Ukrajina odustala od nuklearnog oružja, a uslijedili su brojni sporazumi s Rusijom koji su svi prekršeni.

Za Kijev, rasprava o bezbjednosnim garancijama je obeshrabrujuće poznata. Već 2023, uoči NATO samita u Vilnjusu, isti argumenti su se ponavljali – a ista pitanja ostala bez odgovora.

“Ponekad”, rekao je visoki istočnoevropski diplomata kojem je omogućena anonimnost da govori o unutrašnjem razmišljanju Alijanse tada, “teško je razumjeti o čemu pričamo”.

Visoki poljski zvaničnik bio je još direktniji, tvrdeći da je cijela diskusija preuranjena: “Ništa se neće desiti jer borbe ne prestaju”, rekao je za Politico. “Amerikanci izgledaju nespremno da se pomjere previše ka Rusiji, a Evropljani nastavljaju da podržavaju Ukrajinu pa imamo ćorsokak”.