Puč u BBC-ju, nakon američkih medija Tramp u pohodu na britanske

Piše: Biljana Jovićević

'Nemojte se zavaravati – ovo je puč', ocjena je koju su novinari najuglednijeg svjetskog javnog servisa i medija od najvećeg povjerenja britanskih građana, a i šire svjetske publike, BBC -ja još za vikend počeli slati svojim kolegama van ove medijske kuće, i prije nego što su generalni direktor Tim Dejvi (Davie) i glavna urednica informativnog programa Debra Turns (Deborah Turness) podnijeli ostavke nakon što je utvrđeno da su prije više od godinu neprofesionalno editovali govor Donalda Trampa (Trump) njegovim pristalicama u Vašingtonu, prije nego što će pokušati izvesti puč na Kogres 6. januara 2021.

Naime, interna istraga koju je predvodio bivši spoljni savjetnik za uredničku politiku i standarde BBC-ja, Majkl Preskot (Michael Prescott) rezultirala je njegovim pismom sa dokazom Bordu BBC-ja, u kojem je, osim dokaza o neprofesionalnoj montaži priloga u emisiji Panorama, gdje je Trampov govor izmontiran tako što su započetoj rečenici „Mi ćemo ići ka Kapitolu i“ umjesto prirodnog nastavka dodali savim drugi dio, koji je on izgovorio tek sat kasnije „boriti se, boriti se, boriti se“, da bi pojačali efekat onoga što je uslijedilo, ukazao i na "druge propuste". Preskot, politički desno orjentisan, nekadašnji urednik politike u Sunday Times-u, Ruperta Mrdoka (Murdock), nije se žalio samo na neprofesionalni prilog o Trampu, o događuju starom više od četiri godine, za koji su i sudovi u SAD-u donijeli osuđujuće presude i to za više od 100 osoba, koje je Tramp po povratku na vlast odmah amnestirao, već je u pismu čija je sadržina prošlog četvrtka „procurila“ u the Telegraph-u, na uređivačku politiku BBC -ja, imao i druge prigovore. Među ostalim i zbog načina na koji ovaj medij pokriva Gazu, naročito na arapskom jeziku, ali i druge teme poput recimo izvještavanja o LGBTQ zajednici.

Mnogo više od 12 sekundi

Kako su prenijeli britanski mediji, Preskot je u Bordu britanskog globalnog emitera, za kritike na račun uređivačke politike BBC -ja, našao dobrog saveznika,  Robija Giba (Robbie Gibb), nekadašnjeg šefa komunikacija bivše konzervativne premijerke Tereze May (Therasa May), koji je u Odboru već četiri godine i koji je istovremeno pomogao formiranje desničarskog kanala vijesti GB News. Giba, mnogi nazivaju i spin doktorom, među njima i nekadašnji novinari BBC -ja, poput sad već čuvene Emili Maitlis (Emily), čiji je intervju sa tada princom Endrujom (Andrew) o vezama za seksualne delikte osuđenim Džefrijem Epstinom (Jeffrey Epstein), vodio ka njegovom povlačenju iz javnog života, a zatim, i prije dvije sedmice odlukom kralja Čarlsa III (Charles) i oduzimanju titule princa, kao i Džejms O' Brajan (James O' Brien) voditelj popularnog podcasta LBC (Leading British Conversation), ali i više lijevo orjenitisana alternativna platforma Novara Media.

Svi su oni stali u odbranu uredničkog tima BBC-ja, smatrajući da se ovdje radi o nečemu mnogo većem od priznate greške. 

U svakom slučaju, umjesto prvobitne namjere da urednici upute izvinjenje Donaldu Trampu zbog propusta, što je bila ranija praksa kada se utvrdi da je došlo greške, čak i mnogo veće i konsekventnije nego ove u slučaju američkog predsjednika, dvojac Gib – Preskot, za koje se sumnja da su lični prijatelji, a koji takvo direktno pitanje nijesu negirali, uz podršku predsjednika Borda, Samira Šaha (Shah) prisilili su generalnog direktora Dejvija i glavnu urednicu vijesti Turns, da podnesu ostavke.

„Robi i njegovi saveznici su organizovani, a druga strana nije“, zaključak je jednog od insajderskih izvora sa kojim je komuncirao the Guardian.

Dok zaposleni u BBC-a reguju sa različitim stepenima šoka, ljutnje i tuge na niz događaja koji su doveli do ostavke Turns i Dejvija tokom vikenda, ovo što se dogodilo, smatraju kulminacijom mnogo šire - političke priče, napisao je The Guardian-ov urednik za medije Majkl Sevidž (Michael Savage) u svojoj analizi.

„Svako ko misli da se ovdje radi o klipu od 12 sekundi u Panorami, prije više od godinu dana, na koju se nije žalio niti jedan jedini gledalac, ne čita dobro ovu priču. Ono što se događa ovdje mnogo je više makro politika“, citirao je autor izvor iz BBC-ja.

Sve Trampove satisfakcije

A na makro planu dominatno su slavili britanski pandan Trampu, Najdžel Faraž (Nigel Farage) i naravno „žrtva“ preko Atlantika, američki predsjednik, koji je i pored dobijenog izvinjenja, zaprijetio i tužbom teškom - milijardu dolara.  

Desničar Faraž, za kojeg se mnogi pribojavaju da će, a i istraživanja na to ukazuju, pokupiti veliki dio nezadovoljnih tori birača, tvrdi da je „BBC inficiran ljevičarskom pristrasnošću već decenijama“ i da je Donald Tramp, sa kojim je razgovarao i u „čije se cipele treba uvući“ prema njegovim riječima „veoma, veoma nezadovoljan sa BBC-jem“.   

Pravni stručnjaci u prvim reakcijma kažu i da bi Tramp, ukoliko zaista tuži BBC izgubio spor, ali američki predsjednik nakon ovakvog razvoja situacije ima sve razloge da vjeruje da će ponovo izaći kao pobjednik, i to sa znatno uvećnim saldom na bankovnom računu. Da podsjetimo, prethodno je samo prijetnjama tužbom uspio da natjera prvo ABC, da mu plati odštetu od 15 miliona dolara, iako su pravni stručanjaci tvrdili da bi ovaj medij dobio spor sa predsjednikom, zbog komentara njihovog novinara o njemu.

Zatim je, isto tako zaprijetio i CBS -u zbog intervjua sa Kamalom Haris (Harris) u „60 minutes“, i roditeljska kompanija Paramount je Trampu, da ne bi njegova administracija blokirala spajanje sa Skaydance Mediom, platila 16 miliona dolara, koje je komičar i predsjednikov kritičar Stiven Kolber (Stephen Colbert) nazvao „debeli mito“, zbog čega je uslijedilo ukidanje njegovog popularnog noćnog programa ( zavrašava u maju 2026). Istovremeno je više od dvije decenije, glavni izvšni producent „60 minutes“ Bil Ovens ( Bill Owens) nakon 30 godina rada na tom popularnom političkom TV magazinu podnio ostavku, zbog toga što je izgubio uređivačku nezavisnost. Odluka Ovensa dogodila se neposredno prije nego što će Parmount kupiti David Elison ( Ellison) sin osnivača Oracle-a, Larija Elisona (Larry) koji je istovremeno kupio i Tik-Tok, nakon što su Kinezi pristali na Trampov zahtjev da ga prodaju SAD-u, a slovi za lojalistu američkog predsjednika i najveći je pojedinačni donator Izraelskih oružanih snaga (IDF-a). U skladu sa takvim političkim opredjeljenjem za glavnu urednicu CBS-a, na šok mnogih, postavljenja je Beri Vajs (Bari Weiss), nekašnja kolumnistkinja The New York Times-a (NYT), koja je taj medij napustila, jer je za nju bio previše „woke“ (čitaj previše lijevo) i osnovala The Free Press, medijsku platformu, koja se „proslavila“ po pokušaju „debunkiranja“ medijskih reportaža o gladnoj i umirućoj djeci iz Gaze obrazlažući da su tako izgledali jer su imali ranije hronične bolesti – tkazvane „pre -existing medical conditions“.

Tužbama je zaprijetio i The New York Times-u, ali i Mrdokovom The Wall Street Journal-u (WSJ), kada su objavili skicu sa kriptičnom porukom, koju je Tramp lično naslikao i napisao Džefriju Epstinu za 50-ti rođendan, što demantuje njegove tvrdnje da nije bio u bliskim odnosima sa njim, već da su se samo površno poznavali. Ove prijetnje još nijesu realizovane, a pod pritiskom na medije može se podvesti i Trampova prijetnja Džefu Bezosu (Jeff) vlasniku Amazona ali i The Washington Post-a (WP/Wapo) da će ga sudski goniti, nakon čega je Bezos zaustavio objavu uredničkog editorijala WP -a podrške Haris uoči izbora, a nakon pobjede obilato donirao i prisustvovao Trampovoj inauguraciji, zajedno sa ostalom bogatom 1% elitom - ili oligarhijom, kako ih zove senator Berni Sanders.

Tramp je još uspio i da izdejstvuje vansudska „poravnanja“ sa Facebook-om odnosno Meta-om i YouTube-om, odnosno Google-om, kao njegovim vlasnikom, te je američki predsjednik samo od prijetnji tužbama različitim medijskim platformama, u prvih 10 mjeseci mandata „dobar“ 80 miliona dolara.

Prijetnja od milijardu odštete od BBC –ja, britanskog javnog emitera sa dugogodišnjom tradicijom jednog od najpouzdanijh izvora informacija na svijetu, do sada je ubjedljivo najveća. A korišćenje ili zlopotreba moći za lično bogaćenje samo jedan je krak ove priče.

CNN je riješen, hoće li i BBC

Drugi krak je desničarski pritisak na medije pod kojim su već pale američke medijske kuće sa dugom tradicijom odbrane medijskih sloboda, čak i oni koji nijesu platili „poravnanje“ aktuelnom američkom predsjedniku. Da ne zaboravimo da je na samom startu drugog mandata, donio odluku i predano radi na potpunom ukidanju Glasa Amerike (VOA) i gašenju Radija Slobodna Evropa (Radio Free Europe/Radio Liberty/ RFERL), koje je okarakterisao kao „radikalne lijeve ludake“.  

Zatim tu je i antesteziranje, recimo CNN –a, koji bi takođe uskoro mogao postati dio Paramounta, u vlasništvu porodice Elison. Najgledanija globalna mreža vijesti, koja je u prvom mandatu Donalda Trampa vodila 24/7 otvoreni rat sa njim, u drugom, kada su Trampove politike još radikalnije nego u prvom mandatu i nanose nesagledivu štetu Americi i njenom demokratskom imidžu, postali su manje više pasivni hroničari: sve događaje kratko pokriju, još kraće izanaliziraju s jedne i druge strane, zatim pređu na pljačku u Luvru, skoro 100-godišnjakinju koja u Italiji još trči maraton i druge zanimljivosti s raznih krajeva svijeta, a dobro dođu i uragani, poplave, oluje.      

Utjerivanje straha i pritisak očigledno daju rezulatate.

Prije malo više od mjesec dana, najpopularniji britanski podcast „The Rest is Politics“ čiji su autori bivši spin doktor Tonija Blera (Tony Blair) Alister Kempbel (Alastair Campbell) i bivši torijevski ministar Rori Stjuart (Rory Stewart) ugostio je bivšeg Trampovog državnog sekretara i šefa CIA-e, Majka Pompea (Mike), koji je djelimično distanciran od Trampa, ali ne u potpunosti, jer se špekuliše da ima predsjedničkih ambicija za 2028. pa ne žali da zateže odnose sa republikanskom MAGA bazom. Osim što je uspio propisno da iznervira Stjuarta, vješto izbjegne odgovor na svako pitanje na koje mu činjenice ne odgovaraju, i iskoristi da ponetira na brojnim greškama koje je Zapad napravio, a koje su dovele do globalnog rasta desnice, podacst mi je ostao u sjećanju i zbog još jednog detalja.

Nakon intervjua autori su slagali utiske, pa je Kempbel ispričao i kako je par dana prije toga sa Pompeom učestvovao na jednoj debati u Britaniji, gdje je između ostalog pitanje za publiku bilo: Ko je danas najveća prijetnja stabilnosti u svijetu: Rusija, Kina, SAD-e? Većinski odgovor prisutnih Britanaca je bio Amerika! Kad je upitao Pompea da prokomentariše taj rezultat, Kempbel kaže da je bivši državni sekretar SAD-a odgovorio :“To je zato što se informišu sa BBC-ja i CNN-a!“

Može li biti da u ovom "grmu leži zec"?

Emili Maitlis, u svom podcastu News Agents koji je radila sa još dvoje kolega, takođe nekadašnjih novinara BBC-ja, Džonom Sopelom (Jon) i Luisom Godalom (Lewis Goodall), govoreći o razlozima za puč u BBC-ju, rekla je da u ovakvim slučajevima uvijek treba tražiti odgovor na pitanje „ko od ovoga ima koristi?“.

Nesumnjivo je da u Britaniji koristi od podrivanja povjerenja u BBC – koji se finansira iz javnih izvora i ne zavisi od komercijalne utakmice, mogu imati svi ostali mediji na ostrvu, gdje je (kako možete vidjeti i na screenshot-u) BBC najpouzdaniji izvor informacija za Britance.

Međutim BBC nije samo za građane Ujedinjenog Kraljevstva (UK) najpouzdaniji izvor informacija, već i globalno, i to decenijama, i to ne baš u lakom medijskom i informacijskom svijetu u kojem živimo - i to su očigledno shvatili i desničari.   

BBC naravno nije medij bez mane, u posljednjih je par godina bilo nekoliko većih skandala koji su tresli ovaj medij, ali se generalno u pouzdanost informacija koje objavi BBC nikad nije sumnjalo (dalo bi se razgovarati šta ne objavi).   

Marina Hajd (Hyde) kolumnistkinja The Guardiana u naslovu konstatuje, ali i pita: „To je BBC protiv Trampa, Faraža & co. Ko bi pri zdravoj pameti želio biti njegov novi šef?“.

U podnaslovu autorka navodi: „Javni život je minsko polje, i najbolji i najpametniji jednostavno ne žele ni čuti. Kako je samo to pogodno za neprijatelje najpouzdanije novinske organizacije na svijetu“.

Generalni direktor u ostavci, Tim Dejvi obratio se u utorak zaposlenima u BBC-ju, porukom da „ovaj narativ (napad na pozdanost i profesionalnost) neće samo biti predat našim neprijateljima“, priznajući da je „neprijatelj“ kojeg pak nije imenovao „upotrijebio kao oružje“ (weponization) njihove sopstvene greške. Poručio je da je čuo poruke zaposlenih da stane u zaštitu njihovog novinarstva.

“Vidim da je sloboda medija pod pritiskom. Mislim da se moramo boriti za naše novinarstvo. Napravili smo neke greške koje su nas koštale, ali moramo se boriti”, rekao je Dejvi zaposlenima.

U momentu pisanja ovog teksta, u Britaniji se od parlamenta, do svih ostalih platformi i to iz časa u čas - vodi žučna polemika o budućnosti BBC -ja, kako opstati kao profesionalan i pouzdan medij i kako odgovoriti na izazov Donalda Trampa.

Javni servis, kojeg plaćaju građani Britanije nadilazi značaj ostrva, kao što će isto tako i ishod ovog skandala u BBC -ju i sukoba sa Trampom, zasigurno imati značajne implikacije na medijske slobode širom svijeta - koje nikad u modernoj istoriji nijesu bile pod većim pritiskom.