Predsjednik SAD Donald Tramp odustao je od svog zadatog roka za Dan zahvalnosti za postizanje sporazuma u Ukrajini, uprkos želji da bude viđen kao mirotvorac.
Ovo je ključni znak da predstojeći završetak njegove mirovne inicijative – sada planiran sastanak u Moskvi između njegovog izaslanika Stiva Vitkofa i Kremlja – vjerovatno neće dovesti do iznenadnog sporazuma za okončanje ruske invazije, piše u današnjoj analizi CNN.
Jaz između Kijeva i Moskve i dalje je previše očigledan, a razlozi njihove tvrdoglavosti duboko ukorijenjeni u žrtvama, strahu i krvi. Odbijanje ruskog predsjednika Vladimira Putina da prihvati bilo koji prijedlog koji mu ne omogućava kontrolu nad cijelom istočnom Donjeckom regijom vjerovatno će ostati jasno u narednim danima.
Najnoviji američki prijedlog koji mu je upućen navodno uklanja ključnu ustupku iz plana koji je procurio prošle sedmice, što ni Kijev ni njegovi evropski saveznici ne smatraju vojno ili politički mudrim. S obzirom na decenijsku istoriju ovog rata – tri ruske invazije na ukrajinsku teritoriju, kroz godine diplomatije i obmane – opravdano je sumnjati u iskrenost Moskve.
Ova ponavljajuća, ciklična nesposobnost da se shvati jaz između dvije zaraćene strane – koja se provlači kroz dva odvojena pregovaračka toka – u konačnici je razlog zašto napredak uvijek izgleda tako blizu, a opet nedostižan. Pregovarati o jednom sporazumu s Ukrajinom, pa zatim o drugom s Rusijom, nadajući se da će se oni približiti dovoljno da opstanu, stvara privid napretka, ali u praksi ne vodi nikuda. Ključni problemi ostaju.
Veći dio predloženog sporazuma odnosi se na hipotetičke, teorijske ideje o budućim savezima, finansiranju ili ograničenjima. Ali, kao i dijelovi prethodnih memoranduma, ti elementi se mogu tokom mjeseci nakon potpisivanja sporazuma pretvoriti u nešto praktično, ili potpuno nestati.
Ukrajini neće trebati vojni kontingent od 600.000 ljudi, koliko je predloženo u nacrtu sporazuma, ako zaista bude vidjela mir. Članstvo u NATO vjerovatno će postati manje hitno, i manje ostvarivo u miru, kada Ukrajina bude morala da demobilizuje vojsku i nosi se sa ekonomskom katastrofom poslijeratne ekonomije, što će dodatno ugroziti integritet njenih oružanih snaga.
Hoće li se Rusija vratiti u G8? Možda će željeti, ali ideja da se Putin rukuje sa liderima evropskih država koje ga i dalje preziru djeluje nerealno. Ko će finansirati obnovu Ukrajine? Svako ko razumije koliko je poslovanje u Rusiji i Ukrajini neprozirno zna da to neće biti jednostavno ni transparentno, bez obzira na plan. Ove tačke u bilo kojem sporazumu važno je adresirati, ali se mogu promijeniti pri prvom susretu sa realnošću.
Najvažnije pitanje je da li će bilo koji sporazum zaista zaustaviti rat. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski vjerovatno će ponovo morati da se suoči sa strašnim kompromisom. Mora da procijeni vrijednost budućih sigurnosnih garancija, formalizovanih od strane SAD i Evrope, naspram stvarne i neizbježne štete koju bi ustupanje Donjecka nanijelo njegovom, i političkom i vojnom položaju Ukrajine. To je loš izbor ako sporazum opstane. Nema izbora ako, dugoročno gledano, Kremlj, kao i ranije, ne bude poštovao sporazum.
Nepovoljna bliža budućnost
Ali neposredna budućnost ne donosi bolje vijesti. Mnoštvo kriza okružuje vladu Zelenskog. Rok predsjednika Donalda Trampa zasjenio je u medijima skandal sa korupcijom koji se ponovo pojavio u petak, kada su istražitelji korupcije pretresli kuću njegovog šefa kabineta i glavnog pregovarača, Andrija Jermaka.
Ukrajinska vojska ima krizu sa kadrom. Finansiranje od strane evropskih saveznika Kijeva naredne godine je upitno, iako je Evropska unija nedavno rekla da vjeruje da može premostiti taj jaz. Na frontovima se odvijaju tri odvojene krize: Rusija napreduje brzo u Zaporožju, sporo ali neizbježno u Pokrovsku, Donjecka regija, i napreduje dalje u Kupiansku, na sjeveru. Ukrajina ne može da gasi toliko požara sa tako malo vojnika.
Ostatak Donjecka pod kontrolom Kijeva takođe je ugrožen ove zime. Glavni vojni centar Krjamatorsk već je podložan napadima ruskih dronova kratkog dometa, jer su moskovske snage dovoljno blizu. Kijev u skorije vrijeme neće vraćati teritoriju Rusiji. Kalkulacija za Kijev i njegove saveznike sada nije kada mogu preokrenuti tok rata, već mogu li natjerati Ruse da prvi popuste?
Tiha nada Kijeva i saveznika, možda bezuspješna, je da Ukrajina može iscrpiti brutalnu potrošnju ljudstva Rusije i njen potpuni ekonomski fokus na rat do granica, i vidjeti njen krah. Nemoguće je predvidjeti u društvima zatvorenim kao što je Rusija koliko je daleko kolaps. Pobuna Wagnera 2023. djelovala je fantastično, dok ljudi Jevgenija Prigožina nijesu krenuli na put ka Moskvi tokom turbulentna 72 sata. Problemi Ukrajine su otvoreniji i akutniji.
Borba pred Zelenskim
Borba koja predstoji Zelenskom je puna rizika. Rusija je bolje opremljena i ostvaruje ozbiljan napredak na terenu. Ukrajina se bori za svoj opstanak – ne može sebi priuštiti luksuz da Moskva jednog dana odluči da je dosta i zaustavi napad. Ali posljednjih deset mjeseci trome diplomatske konfuzije i zamaha učinili su da nevjerovatan sporazum postane bliži mogućem.
Ideja da Ukrajina ustupi teritoriju Moskvi u zamjenu za mir ranije je bila javno ismijavana od strane Kijeva i Evrope, i tokom cijele Trampove administracije. Sada se pojavila u prvoj verziji Trampovog mirovnog plana od 28 tačaka. Nestala je iz procurjelog evropskog kontraprijedloga, ali očigledno nije nestala sa Putinove maksimalističke liste želja.
Ciklus će se vjerovatno sada ponoviti. Trampov specijalni izaslanik Vitkof će vjerovatno ponovo čuti tokom posjete Moskvi da Putin neće popustiti u zahtjevu da Ukrajina ustupi Donjeck u zamjenu za mir. Vitkof će to prenijeti Trampu. Zelenski će ponovo biti pod pritiskom, i možda će se pojaviti još jedan rok u stilu Dana zahvalnosti.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR