Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Putin okupio politički i obavještajni vrh u Moskvi na savjetovanje i ocijenio skandaloznim odluke Carigrada

| Postavio/la: Mirjana Dragaš

Putin okupio politički i obavještajni vrh u Moskvi na savjetovanje i ocijenio skandaloznim odluke Carigrada

Piše: Vladimir Jovanović

Ruska pravoslavna crkva u Ukrajini bila je u fokusu sastanka predśednika Vladimira Putina i Savjeta bezbjednosti Rusije koji je održan u petak kasno uveče, saopšteno je iz Kremlja.

„Razmotrena je situacija nakon skandalozne odluke Carigradske patrijaršije”, rekao je Dmitrij Peskov, prenosi agencija „TACC”.

Sastanku sa prisustvovali: premijer Rusije Dmitrij Medvedev, predśednici oba doma Dume (ruskoga parlamenta) Vječeslav Volodin i Valentina Matvijenko, ministri unutrašnjih poslova Vladimir Kolokoltsev, vanjskih poslova Sergej Lavrov, odbrane Sergej Šojgu, direktor tajne službe (FSB) Aleksandar Bortnikov, direktor obavještajne službe (SVR) Sergej Nariškin i sekretar Savjeta bezbjednosti Nikolaj Petrušev.

Savjet bezbjednosti (Совет безопасности Российской Федерации) je savjetodavni organ predśednika Ruske Federacije za pitanja nacionalne bezbjednosti i odbrane od unutrašnjih i spoljnih neprijatelja.

Zasijedanja Savjeta bezbjednosti redovno se održavaju najmanje jedanput mjesečno, a u vanrednome slučaju mogu se održavati i više puta.

Sinoćno sajvetovanje je održano u Moskvi nakon što se Putin ranije u toku dana susrio sa predśednikom Bjelorusije Aleksandrom Lukašenkom na Forumu regiona Rusije i Bjelorusije.

Kako je ranije objavljeno, povodom odluka Sinoda Carigradske patrijaršije od 11. oktobra, „konačnu ocjenu nedavnih akcija Carigradske patrijaršije daće Sinod Ruske pravoslavne crkve na sastanku koji će se održati 15. oktobra u Minsku”.

Minsk, glavni grad Bjelorusije, śedište je Bjeloruske egzarhije, autonomne oblasti koja je u sastavu Moskovske patrijaršije (Беларускі Экзархат Маскоўскага Патрыярхату).

Peskov, Putinov press-sekretar, izjavio je juče eksplicitno da je Kremlj „protiv odobravanja autokefalije Ukrajinskoj crkvi i podržava stav Ruske crkve”.

Ministar vanjskih poslova Lavrov kaže da se radi o „provokacijama carigradskoga patrijarha Vartolomeja, uz javnu i direktnu podršku Vašingtona".

„Kada specijalni predstavnik SAD za pitanja crkvenih odnosa, Kurt Volker, koji je pozvan da u ime SAD doprinosi rješavanju ukrajinske krize na osnovu Minskoga sporazuma, direktno pozdravlja odluku patrijarha Vartolomeja, izjavljuje to što izjavljuje o tim procesima, kod nas to zovu ’uhvaćen na djelu‘“, naveo je Lavrov.

Volker, specijlalni izaslanik Stejt departmenta, rekao je da „Sjedinjene Države ne bi željele da vide proteste i nasilje u vezi sa odlukom da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi odobri autokefalija i pozivaju da se uvaži takvo stremljenje Ukrajine”.

„SAD polaze od principa vjerske slobode. I podržavamo težnje bilo koga da ispovijeda religiju koju želi. Nadam se da neće biti protesta i nasilja u vezi sa ovom odlukom. Bilo bi tužno to gledati”.

Ruska crkva od ranije tvrdi da će autokefalija donijeti Ukrajni nasilje i krvoproliće, jer će se, navodno, na silu otimati hramovi njezinoj tamošnjoj jurisdikciji (UPC-MP).

Niti jedan takav ili sličan incident posljednjih neđelja, od kad je fokusiran postupak dobijanja tomosa od Carigrada, nije se desio. Takođe, UPC-MP, nije vlasnik vjerskih objekata, već je to ukrajinska država.

Zvaničnici u Kijevu, državni i iz Kijevske patrijaršije, demantovali su da će se bilo kome otimati hramovi. Pristupanje objedinjenoj autokefalnoj Crkvi Ukrajine, koja se upravo formira i očekuje od Carigrada tomos, biće potpuno dobrovoljno. O tome će se, većinom glasova, odlučivati u svakoj od parohija.

Istovemeno, zakonska regulativa Ukrajine predviđa da niti UPC-MP, niti bilo koji drugi pravoslavni crkveni entitet, osim nove objedinjene Crkve Ukrajine, neće u budućnosti moći da se samoimenuje i prefiksom „ukrajinska”. Na primjer, UPC-MP će morati da se registruje u Ukrajini, vjerovatno pod pravim imenom – Ruska pravoslavna crkva. Slično kao Srpska pravoslavna crkva (i-ili njezine eparhije) u Crnoj Gori, UPC-MP sada uopšte nije registrovana u Ukrajini i nema zakonom utvrđeno svojstvo pavnoga lica.

Dr Andrej Kurajev, đakon, jedan od najpoznatijih i najuticajnijih ruskih bogoslova, koji kritikuje Moskovsku patrijašiju, povodom tvrdnji – zapravo, svojevrsnih poziva crkvenoga (a sve više i državnoga) vrha Rusije – da proruski vjernici u Ukrajini nasiljem spriječe objedinjavanje ukrajinskoga pravoslavlja, za TV „RTVI” je kazao:

„Djejstva Ruske pravoslavne crkve, usmjerena protiv autokefalije Ukrajinske crkve, dovešće do intelektualne i etičke degradacije u okviru Moskovske patrijaršije, koja sada, nažalost, govori jezikom rata”.

Prijetnje Ruske crkve o potpunome prekidu odnosa sa Carigradskom patrijaršijom, Kurajev tumači kao „korak ka ratu bez stvarnoga razloga".

„Glavna stvar, koju sada može da uradi Moskovska patrijaršija za Ukrajinu, jeste da se uključi u dijalog, a ne da vodi agresivnu politiku. Zato što psihologija rata, ta potraga za našim razlikama od ovih ‘prokletih Jelina’ (Grka) i tako dalje, može dovesti”, upozorava Kurajev, „do naše, ruske degradacije, do mutacije ruskoga pravoslavlja u čisto nacionalističku sektu”.

***
Simbioza ruskih državnih i crkvenih vlasti je tradicionalna, a tvrdnje Kremlja da je zabrinut za svjetsko pravoslavlje su u najmanju ruku – cinizam. Kremlj je, ne tako davno, 2008. i 2014. izveo oružanu agresiju i ratovao sa pravoslavnom braćom – Gruzinima i Ukrajincima. Pale su u tim ratovima hiljade ubijenih i desetine hiljada ranjenih i osakaćenih. Za to vrijeme, Ruska crkva, ne samo da se nije oglašavala protiv, nego je jasno podržala politiku Kremlja.

Postojeća Moskovska patrijaršija je utemeljena 8. septembra 1943. posebnom odlukom jednoga od najvećih antihrista, Josifa V. Staljina. Tada je formulisan i naziv titule koju sada nosi Kiril Gundjajev – Патриарх Московский и всея Руси.

Pod kontrolom službe bezbjednosti NKVD (Народный комиссариат государственной безопасности СССР), odnosno Ministarstva za poslove Ruske pravoslavne crkve SSSR (Совет по делам Русской православной церкви), bezmalo cjelokupna jerarhija Moskovske patrijaršije – a arhijereji bez izuzetka – regrutovani su kao saradnici sovjetskih tajnih službi.

DOKUMENTI: Staljin utemeljio sadašnju Moskovsku patrijaršiju: „Na mnogaja ljeta, dragi Josife Visarionoviču!”

U ruskoj javnosti su 1992, tokom istrage posebne parlamentarne komisije, objavljeni državni dokumenti koji nesumnjivo potvrđuju kolaboraciju najuticajnijih arhijereja sa sovjetskim tajnim službama. Njihovi registrovani KGB nazivi su pod šiframa: „Святослав”, „Адамант", „Михайлов", „Топаз", „Нестерович", „Кузнецов", „Огнев", „Есауленко"…

Nakon regrutacije, obično dok su još bili kandidati za sveštenike ili kao mladi sveštenici, obezbijeđen im je od tajnih službi munjevit prodor ka vrhovima jerarhije. Neki su ruski arhijereji, nakon što su se preporučili vrijednim radom na unutrašnjim pitanjima, dodjeljeni za rad KGB (Комитет государственной безопасности СССР) i angažovani za potrebe prvoklasne špijunaže i operativnih akcija u inostranstvu.

Pod snažnim pritiskom bivših struktura iz KGB, parlamentarna komisija u Moskvi je usred rada 1992. raspuštena, a arhivi do danas zapečaćeni. Time je spriječena potpuno pouzdana identifikacija agenata pod mitrama. Ipak, objavljen je dio arhiva tajnih službi.

Na osnovu analiza sadržaja tih spisa, nezavisno od političkih i ideoloških opredjeljenja brojni autori, uključujući i one iz Ruske crkve, identifikovali su KGB agenta „Михайловa" kao sadašnjega patrijarha – Kirila Gundjajeva!

Kiril je za arhijereja rukopoložen 1976, a tokom karijere je obavljao različite crkvene (ili „crkvene”) poslove u Finskoj, Zapadnoj Evropi, uključujući i Ženevu đe se okupljao Svjetski savez crkava (The World Council of Churches).

Potom, bio je Kiril od 1989. do 2009. šef sinodalnoga Odjeljenja za vanjske crkvene veze (Отдела внешних церковных сношений Московской Патриархии). Sada je to mitropolit Ilarion Alfejev. Prema nalazu ruske parlamentarne komisije iz 1992. taj Отдел je „skriveni centar agenata KGB-a među vjernicima”.

I dok za Kirila ne postoje nedvosmisleni, dokumentovani podaci da je radio za KGB, odnosno neku od tajnih službi, za njegova prethodnika, patrijarh moskovskoga Aleksija II Ridigera, koji se upokojio 2008, takvi dokazi postoje. Identifikovan je pod kodnim imenom „Дроздов”.

Objavljena je dokumentovana istorija živopisnih aktivnosti budućega patrijarha Aleksija II: od 28. februara 1958, tj. njegove regrutacije za KGB, do primanja KGB odlikovanja pod slikom Lenjina krajem 1980-ih.

Aleksij II je bio 1994. gost SPC u Crnoj Gori i tom je prilikom osveštao temelje Hrama u Podgorici.

Komentari

Liberal,

Koje je kodno ime i koji čin ima Amfilohije u GRU.

Ostavi komentar

0/300